Pratite nas

Religija i Vjera

Obitelj u kojoj se za stolom ne razgovora, nego bulji u TV ili mobitel – nije obitelj

Objavljeno

na

Gdje nema druželjubivosti, ima egoizma te svatko misli na sebe – upozorio je Sveti Otac u katehezi na jučerašnjoj općoj audijenciji u Vatikanu.

[ad id=”93788″]

Papa je govorio o druželjubivosti, kao vrlini koja je zapostavljena, ako ne iščezla, a koja je tako potrebna, kako obiteljima, tako i Crkvi i društvu. Na samom početku audijencije Papa je pozvao da se izmoli jedna Zdravomarija za Nacionalni susret Talijanske crkve, na kojemu su okupljeni kardinali, biskupi, osobe posvećenog života te laici.

Druželjubivost je kvaliteta karakteristična za obiteljski život. Upoznali smo je već u prvim godinama života. To je sposobnost međusobnog dijeljenja životnih dobara i koja vas čini sretnima što ste to mogli učiniti. Dijeliti i znati međusobno podijeliti dragocjena je vrlina! Njezin simbol, njezina “slika” je obitelj okupljena oko zajedničkog stola. Osim same raspodjele obroka i hrane, druželjubivost su osjećaji, priče, događaji… – to je osnovno iskustvo. Kada se slavi rođendan ili godišnjica, sastajemo se oko stola – rekao je Papa.

Gostoljubivost je siguran pokazatelj zdravih odnosa: ako u obitelji ima nešto što ne štima; ili neka skrivena rana, za stolom to brzo postane jasno. Obitelj koja gotovo nikad ne jede zajedno, ili u kojoj se za stolom, ne razgovara, nego se gleda televizija ili se bulji u mobitel, takva je obitelj “malo“ obitelj. Kada su djeca za stolom navezani na računalo, mobitel i ne slušaju se međusobno, to onda nije obitelj nego umirovljenički dom – smatra papa Franjo.

Kršćanstvo ima poseban poziv na druženje i druželjubivost. Gospodin Isus je rado poučavao za stolom i ponekad je kraljevstvo Božje predstavljao, kao svečanu gozbu. Isus je izabrao blagovaonicu kako bi učenicima ostavio svoju duhovnu oporuku – učinivši to za večerom – zgusnutu u spomen-činu svoje žrtve: daru svoga Tijela i Krvi, kao Hrane i Pića spasenja, koji njeguju istinsku i trajnu ljubav – kazao je Papa.

U tom smislu, možemo reći da je obitelj nekako „domaća“ na misi, jer na Euharistiju donosi svoje iskustvo druželjubivosti i otvara ju milosti sveopće druželjubivosti Božje ljubavi, za svijet. Sudjelujući u Euharistiji, obitelj se čisti od napasti da se zatvori u sebe samu; utvrđena u ljubavi i vjernosti, te širi granice svoga bratstva po želji Kristova Srcu.

U našem vremenu, obilježenom brojnim ‘zatvorenostima’ i premnogim ‘zidovima, druželjubivost – nastala iz obitelji a raširena po Euharistiji – postaje glavna prilika. Euharistija i obitelji koje se njome hrane mogu pobijediti zatvorenost i izgraditi mostove prihvata i ljubavi. Da, Euharistija Crkve obiteljî, sposobnih zajednici vratiti kvasac aktivne druželjubivosti i uzajamnog gostoprimstva, škola je ljudske uključivosti koja se ne boji sučeljavanja! Ne postoje ti maleni, siročad, slabi, bespomoćni, ranjeni i razočarani; beznadni i napušteni, koje euharistijska druželjubivost obitelji, ne bi mogla nahraniti, osvježiti, zaštititi i ugostiti – ustvrdio je Sveti Otac.

Sjećanje na obiteljske kreposti pomaže nam razumjeti. I sami znamo koja čuda se mogu dogoditi kada neka majka ima oči i pažnju, njegu i brigu za tuđu djecu, kao za svoju vlastitu. Znamo koliku snagu stječe narod čiji su očevi spremni na zaštitu bilo čijega djeteta, jer djecu smatraju nerazdjeljivim dobrom, i koji su sretni i ponosni ako ih mogu zaštititi.

Danas mnogi društveni konteksti predstavljaju zapreke za obiteljsku druželjubivost. Svakako, nije lako… Dužni smo pronaći način da ju se obnovi, i to prilagođujući je vremenu. Za stolom se govori i sluša – bez one tišine – tišine koja nije ona monaška – nego egoistička tišina, gdje svako radi za sebe i ne razgovara se – kazao je papa Franjo.

U bogatim zemljama, navikli smo prekomjerno trošiti na prehranu, a zatim trošimo za skidanje suvišnih kila, što odvraća našu pažnju od stvarne gladi tijela i duše tolikih. Gdje nema druželjubivosti, ima egoizma te svatko misli na sebe, dok premnoga braća i sestre nisu za stolom – što je pomalo sramotno! – dodao je.

Gledajmo otajstvo euharistijske gozbe. Gospodin razlama svoje Ttijelo i prolijeva svoju Krv za sve. Zaista, ne postoji podjela koja bi odoljela ovoj Žrtvi zajedništva. Jedino neiskrenost i sudioništvo u zlu, iz njega nas može isključiti.

Nijedna druga udaljenost ne može odoljeti snazi ovoga razlomljenog kruha i prolivena vina, Sakramenta Tijela Gospodinova. Živi i životni savez kršćanskih obitelji, koji – u dinamizmu svoje gostoljubivosti – prethodi, podupire i prihvaća svakodnevne teškoće i radosti, surađuje s milošću Euharistije, koja je u stanju svojom snagom – koja uključuje i spasava – stvoriti uvijek novo zajedništvo.

Kršćanska će obitelj upravo tako pokazati veličinu svojega pravog obzora, koji je obzor Crkve, Majke svih ljudi, svih napuštenih i marginaliziranih, u svakom narodu. Molimo da ova obiteljska druželjubivost raste i sazrijeva u milosnom vremenu predstojećeg jubileja Milosrđa.

Papa je na kraju, pozdravivši hodočasnike, kazao kako danas slavimo svetoga Martina iz Toursa, vrlo poznatu ličnost u Europi koji je i primjer zajedništva sa siromasima. U Godini milosrđa, koja je pred nama, ima i jedna sretna koincidencija – kazao je Papa – navršava se 17 stoljeća od Svečeva rođenja.

Dragi mladi, neka vam Gospodin pomogne da budete promicatelji milosrđa i pomirenja; vas dragi bolesnici, neka podupre te ne izgubite pouzdanje – pa ni u trenucima teških kušnji; – a vama dragi mladenci, neka vam udijeli milost da u Evanđelju pronađete radost prihvata svakoga ljudskog života, naročito onoga slabog i nezaštićenog – kazao je na koncu Papa Franjo.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati