Obljetnica masakra na Markalama u Sarajevu

0

Tijekom opsade grada Sarajeva od strane srpske vojske i bivše JNA dogodila su se dva velika masakra u samom gradu. Prvi se dogodio na današnji dan 5. veljače 1994. na sarajevskoj tržnici kada je ubijeno 68 ljudi, a ranjeno 144, a drugi godinu i pol kasnije kada je ubijeno 37 ljudi i ranjeno 90.

Masakr na Markalama

Točno prije 21 godinu iza podneva minobacački projektil razorne snage od 120 mm ispaljen je sa srpskih položaja na prepunu gradsku tržnicu Markale.

Snimci ovog masakra civilnog stanovništva šokirali su svijet.

Kontrovezni izvještaji o pokolju uz suradnju britanske mirovnih snaga

Kontroverzni izvještaji britanskih snaga na čelu sa generalom Michaelom Roseom (isti onaj koji je ranije svojim izvješćima spriječio napade međunarodne zajednice na srpske položaje) stvorili su razne priče da je ovaj masakr bio iniciran od strane Armije BiH. Međutim, kasniji i opširniji izvještaj UNPROFOR-a je primijetio računsku pogrešku u originalnom izvještaju. Kad su ispravili grešku, Ujedinjeni Narodi su došli do zaključka da nije moguće utvrditi koja je strana ispalila granatu.

2004. godine, tužitelji u Haagu u slučaju protiv Stanislava Galića, srpskog generala koji je zapovijedaoopsadom Sarajeva, predstavili su kao dokaz stručni izvještaj balističkog eksperta Berke Zečevića. Zajedno sa dvojicom kolega, Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije BiH. Mjesto pod kontrolom Armije BiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja.

Sud je na kraju odlučio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za kojeg su ga tužitelji optužili, uključujući i Markale, te je osuđen na doživotnu robiju.

Sumnjiva britanska politika i zakulisne igre u ratovima na području bivše jugoslavije

Ovakve kontroverze vezane uz britanske vojne snage (kao i u slučaju Ahmići), kao i politika Velike Britanije prema mirovnim procesima u Hrvatskoj i BiH, od navodne salvete pokojnog predsjednika Tuđmana i Britanca Paddya Asdowna objavljene u londonskom Timesu i djelovanja britanskih mirovnih posrednika lordova Owena i Carringtona opravdano dovode u sumnju neutralnost britanske politike u ratovima na području bivše Jugoslavije.

Prisjetimo se prvo optužbi prvog „mirovnjaka“ lorda Carringtona na račun Njemačke zbog forsiranja priznavanja Hrvatske. A nedavna, prošlogodišnja izjava lorda Owena za Globus jest: „Prvo što se mora razumjeti jest činjenica da je Franjo Tuđman dobio rat. On je izašao kao pobjednik. Točka. Čak mi i smeta što to moram priznati, ali tako je.“

Ostaje na povjesničarima, geopolitičarima i drugim analitičarima da se navedene kontroverze u potpunosti razjasne narodima Hrvatske i BiH, zbog narodnog prava na – istinu.

facebook komentari