Obljetnica smrti sv. Leopolda Bogdana Mandića

0

Hrvatski svetac, kapucin, veliki ispovjednik i promicatelj kršćanskog jedinstva, Leopold Mandić, umro je u Padovi 30. srpnja 1942. nakon više od 50 godina svećeništva.

“Ja sam rođen usred naroda koji ne misli ovako kako mi mislimo, ali ja živim za nj. Molite Blaženu Gospodaricu da mi isprosi milost, da pošto završim svoje poslanje u Padovi, mogu ponijeti svoje bijedne kosti do svog roda za dobro njihovih duša! Žele me imati ovdje, ali se osjećam kao ptica u krletki; moje srce je onkraj mora.” 
leopold-mandic-679x350Takvu je oporuku ostavio  sveti Bogdan Leopold Mandić koji je cijeli svoj život proveo u tuđini, ali je do kraja života ostao vjeran Bogu i svojoj Domovini.Hrvatski svetac, kapucin, veliki ispovjednik i promicatelj kršćanskog jedinstva, Leopold Mandić, umro je u Padovi 30. srpnja 1942.-ge nakon više od 50 godina svećeništva.

Rođen 1866. u Herceg Novom, na ulazu u Boku, zarana se priklonio crkvi.

Nakon što je 1890. zaređen za svećenika proboravio je sedam godina u Veneciji kao ispovjednik. Nakratko je zatim od 1897. do 1900. obavljao dužnost poglavara kapucinskog samostana u Zadru. Bio je i pomoćnik samostanskog poglavara u Kopru. Nakon tih putovanja Mandić je zamolio nadređene da ga upute u domovinu, no oni mu zbog krhke građe odredili ispovjedničko mjesto u Padovi.

Početkom Prvog svjetskog rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracijski logor. Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!”

Padova je bila središte i sjedište njegova ispovjedničkog apostolata. Tu su dolazili vjernici iz svih krajeva Italije i Europe i Mandić je provodio s njima desetke sati dnevno. Iako slaba zdravlja, većinom je bio crkvici gdje je ispovijedao mnogobrojne vjernike. Za njegovu ispovjedaonicu vezana je jedna zanimljivost koja se dogodila poslije njegove smrti, za bombardiranja Padove 1944. godine. Kao posljedica bombardiranja, razorena je kapucinska crkva, a usred ruševina ostala je netaknuta samo Leopoldova ispovjedaonica.

Leopold Bogdan Mandić koji je uvijek u srcu nosio svoju domovinu iza sebe nije ostavio teološka i književna djela. Bio je svećenik velikog ekumenskog duha, a misao vodilja tijekom života bilo mu je kršćansko jedinstvo Istočne i Zapadne crkve.

Leopold Mandić proglašen je 1976. blaženim, a 1983. godine papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svecem. Svetište u Padovi, podignuto u čast svetom Leopoldu, posjetio je i Sveti Otac poklonivši se skromnom, krhkom čovjeku iz kojeg je izbijala nadljudska, nadnaravna vjera.

“Kad bi bilo moguće, mi bismo trebali proći zemljom poput sjene koja ne ostavlja za sobom traga” – napisao je sveti Leopold Bogdan Mandić. Unatoč nastojanjima da kroz život prođe neprimjetno, ostavio je iza sebe dubok trag.

Laudato NP Photo: fosal.hr

facebook komentari