“OBRANA” GLASILO HRVATSKOG NARODNOG ODPORA

4
Ilija Vučić, rođen u Blatnici, Hercegovina 18 travnja 1930, Udbin agent ga ubio u Stuttgartu 6 lipnja 1975. godine. Ilija Vučić je bio glavni Povjerenik Hrvatskog Narodnog Otpora za Njemačku.

(Za povijest donosim ovdje jedan mali rezume o novini “OBRANA”. Prvi broj je izišao točno na Novu Godinu 1963. Do ožujka 1969. godine izišao je broj 107/108. Travanjski broj se je spremao i skoro bio gotov. Kao i prijašnjih godina, čekalo se na izviješća sa proslava dana hrvatske državnosti Desetog Travnja sa svih kontinenata, ali usljed kobne sudbine i pogibije generala Drinjanina 20 travnja 1969. godine, tiskara DRINAPRESS je španjolskim vlastima bila zatvorena i zapečećena sve dok se ne ispitaju i najmanji detalje oko tog zločinačkog ubojstva. Po svim prikupljenim podatcima iz tog vremena, Stjepan, Štef Crnički je bio tu na licu mjesta koji je sa španjolskim mjerodavnim vlastima radio na tome da službeno preuzme tiskaru DRINAPRESS u posjedstvo organizacije Hrvatski Narodni Odpor, HNO. Tko je imao priliku pratiti “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”, mogao je tu vidjeti kroz koje se je sve poteškoće prolazilo, dok konačno 5 kolovoza 1969. godine španjolske vlasti nisu službeno predale tiskaru DRINAPRESS u vlasništvo organizacije HNO. Tako, moglo bi se reći, da je za tih 6 godina izišlo preko 60 brojeva “OBRANE”.

luburic_FSlijedeća “OBRANA” je izišla u kolovozu 1969. godine i za godinu dvije izlazila je redovio kao dvobroj. Zatim, kao i mnoge druge stvari, usljed pomanjkanja novčanih sredstava a ne nikako volje i želje, novina nije izlazila redovito. Ja imam “OBRANU” br. 195/197 Svibanj-Srpanj 1975., sa slikom na prvoj stranici Ilija Vučić, (Blatnica 18 travnja 1930, Stuttgart 6 lipnja 1975. Nisam siguran da je ovaj broj 195-197 zadnji broj novine “OBRANA”, ali je to zadnji broj kojeg ja imam. Mislim da je bilo još nekiliko brojeva poslije ovog broja. Toliko što ja znam. Sada ću kao povijestni dio hrvatske žalosti iznijeti ovdje poruku priopćenja GLAVNOG STANA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA svim Hrvaticama i Hrvatima diljem svijeta. Otporaš.)

“Draga hrvatska braćo!

General je mrtav. Ubijen je 20 travnja, a pokopan 22. travnja. U posebnom ćete izvještaju biti obaviješteni o sveme. Ovaj prvi dodir uz svježi grob Generala pišemo i nastojimo da iz ovih redaka saslušate glas hrvatskog viteza Vjekoslava Luburića – Generala Drinjanina.

“Stvorio sam ekipu Hrvatskog Narodnog Odpora” – znao nam je govoriti. “Povezao sam Vas bratski u bratsku ekipu. Uspio sam, da ste svi Vi uvjereni da Odpor nije General Drinjanin, nego svi Vi po svih pet kontinenata. Ako ja padnem, znadem da ćete uskočiti svi na moje mjesto i bit će tuceta Drinjanina, a ne jedan. Uvjeren sam, da će naša ekipa stići u Hrvatsku – sa mnom ili bez mene. Treba nastaviti putem Oca Domovine dra. Ante Starčevića, učitelja Hrvatskog Naroda Stjepana Radića i obnovitelja Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića.”

“Ne bih bio Luburić, kad nebih bio svjestan da mogu još danas pasti”, rekao je takodjer, “ali pasti ću mirne savjesti, jer su kola potisnuta na brdo.”

Pao je doista mirne savjesti, jer je dao sve od sebe u svom ranom životu za dobrobit Hrvatske. Očekivao je smrt mirne savjesti, jer je vjerovao, da je formiranje Vanjskog Fronta Hrvatskog Narodnog Odpora na čvrstim nogama.

Iako tijelom mrtav, General je s nama. Svi se mi sada okupimo oko brata Rudolfa Erića, Pročelnika Vanjskog Fronta, pomognimo mu svaki po svojim sposobnostima. Veliki duh Generala neka nam dade uvijek novu snagu za rad. Mislimo na njegovi sedam rana za N.D.H., smrtni udarac u glavu i nove ubode noža, ali dokažimo da general i dalje živi s nama.

Prema izričitoj želji našega velikog Generala, Hrvatski Narodni Odpor imade nastaviti radom dalje. U tu svrhu OBRANA će izlaziti i dalje kao i do sada, jer se imade neprijatelji pokazati da time što su uklonili našega Generala, nisu uništili njegovo djelo.

Stoga draga braćo, u ovoj teškoj nesreći dignimo glave i nastavimo borbu za oslobu Hrvatske, te tako izvršimo zavjet naš i našeg Generala.

Bog dao pokoj duši našem Generalu, a prijateljska Španjolska zemlja bila mu lahka!

Navik On živi, ki zgine pošteno! (F.K. Frankopan)

Slava Generalu vitezu Vjekoslavu Luburić!

Živila Hrvatska!

HRVATSKI NARODNI ODPOR

GLAVNI STAN

Ured za Koordinaciju.

Ilija Vučić, rođen u Blatnici, Hercegovina 18 travnja 1930, Udbin agent ga ubio u Stuttgartu 6 lipnja 1975. godine. Ilija Vučić je bio glavni Povjerenik Hrvatskog Narodnog Otpora za Njemačku.
Ilija Vučić, rođen u Blatnici, Hercegovina 18 travnja 1930, Udbin agent ga ubio u Stuttgartu 6 lipnja 1975. godine. Ilija Vučić je bio glavni Povjerenik Hrvatskog Narodnog Otpora za Njemačku.
[ad id=”40551″]

Otporaš

facebook komentari

  • Svaka čast Administratorima portala Kamenjar za ovakove slike. To je rijetkost. Bog! Vas poživio. Samo naprijed!

  • Otporaš

    U petak 6 lipnja 1975. godine u jutro, 6:45 izvršen je atentat na hrvatskog žarkog rodoljuba Iliju Vučića u Stuttgartu. Atentat je iz zasjede, kao i uvijek, izvršla jugoslavenska tajna služba Udba u jutro kada je Ilija polazio na posao iz svojeg stana Mittel-Strasse 5. Sakriveni u jednoj susjednoj napuštenoj zgradi, agenti Udbe ispalili su na njega pet hitaca iz mašinke ili iz revolvera. Jedan hitac ga je pogodio u pluća a dva u trbuh. Hitno je prevezen u bolinicu “Stadtische Krankenhus” u Stuttgart-u gdje kroz slijedećih pet dana naš dragi Ilija se borio s smrću.
    U srijedu 11 lipnja 1975. godine naš dragi Ilija Vučić ispustio je svoju plemenitu dušu u 7:20 u jutro. O Iliju Vučiću bi se trebalo malo više pisati kako bi naš novi hrvatski naraštaj mogao znati kako su Hrvati u hrvatskoj političkoj i nacionalnoj emigraciji do ludilja voljeli našu Hrvatsku. Spomenit ću ovdje samo jedan vrlo mali dio o Iliji Staniću, ubojici generala Drinjanina, kojeg je “NETKO” u ime Ilije Stanića putem razglednice poslao sa Pošte Rue des Pyrenees iz Pariza 20, Iliji Vučiću u Stuttgart 2 svibnja 1969. godine. Poznato je sada da je Ilija Stanić već 29 travnja 1969., dakle samo devet dana poslije gnjusnog zločina kojeg je izvršio nad generalom Vjekoslavom Luburićem u Španjolskoj, bio sa Udbom kojoj je dao iskaz u detalje kako je SAM IZVRŠIO ZLOČIN. Dakle, taj “NETKO” je za sigurno bio Udbaš (kao Vladimir Rolović u Švedskoj) iz jugoslavenske Ambasade u Parizu koji je potezao svim koncima u pripremanju atentata na Maksa Luburića. Taj “NETKO” je u ime Ilije Stanića poslao u Stuttgart Iliji Vučiću razglednicu slijedećeg sadržaja:

    “dragi imenjače:
    Evo me u Francuskoj. Sada su svi digli ruke od mene, a do jučer svi su obećavali brda i doline. Ti znaš o čemu se radi, pa ako mi ovdje ne pomognu, dolazim kod Tebe.

    Piši na: Poste restante, Paris VIe.
    Voli Te Tvoj jaran

    Ilija Stanić”

  • Otporaš

    Jesti li spremni suradjivati sa Drinom i Drinjaninom, pa makar nas naši
    politički proleteri napadali da smo fanatici, i k tome, da smo i ubijali
    kako bi Hrvatska bila velika, snažna, ponosna, pa ako treba i
    ipmerijalistička, prodorna, borbena zavojevačka. Znajte da ako ne
    predjemo u ofensivu i stresemo blato, ići ćemo sa Srbima kao baba za
    misarima.

    (Izvor: iz prvog pisma dru. Miljenki Dabi Peranić 28 kolovoza 1962.)

  • Also post on Facebook
    Posting as Gabro Vuskic (Not you?)

    Gabro Vuskic · Top Commenter · Bowie, Texas
    Ozbiljno se pitanje postavlja dali se ministar Jovanović osjeća Hrvatom, Srbinom ili još uvijek Jugoslavenom.

    Otporaš: Zločin je zločin i ne može se i ne smije zaboraviti

    Ovo sam na nepostojećem sada portalu javno.com pisao kao odgovor

    jednom korisniku colonia.tino koji je hvalio Stjepana Mesića u
    mnogim njegovim izjavama, kako onima u Jasenovcu, tako i o onim
    Hrvatima koji su išli na Hodočašće u Bleiburg, a on, Stjepan Mesić, da
    bude “pametan”, prozvao to Hodočašće “USTAŠKI DERNEK”. Otporaš.

    Zločin je zločin i ne može se i ne smije zaboraviti.

    Otporaš 13.02.2010 17:18 h

    colonia.tino. Potpuno se slažem sa vama. Zločin je zločin bez obzira
    gdje je učinjen. Zločin je i ono kada netko nekoga nagoni, i to
    prisilno, da počini zločin. Zločin je i ono kada netko namjerno
    prešućuje zločin, i što je najgore u ime svoje državničke ili
    predsjedničke moći, uskraćuje i brani da se zločini otkriju i
    ispitaju. To je odlazeći, na svu žalost nas Hrvata, predsjednik Mesić.
    Za to donosim ovdje komentar na njegovu izjavuavu: Bio sam opsjednut
    atomsverom NDH.

    Otporaš (Mile Boban) 13.02.2010 17:01 h

    Mesiću, (1) Zašto nisi govorio koliko je Hrvata tvoj otac pobio,
    zlostavljao, mučio i u zatvore strpao samo zato što nisu mislili kao
    tvoj Tito.

    (2) NDH je bila Hrvatska i bila je hrvatskog naroda. Da li je ona bila
    slobodna ili nije i koliko je ili koliko nije bila slobodna, je drugo
    pitanje, pitanje povijesti.

    (3) Vlada NDH nikada, nigdje i ni u kojem slučaju nije se
    predstavljala drugačije nego vlada hrvatskog naroda.

    (4) Svi službeni domumenti vlade NDH mogu potvrditi svim
    povijesničarima svijeta da vlada NDH nije se isticala kao fašistička
    niti nacistička. To sve povijestne činjenice mogu dokazati.

    (5) Vojska NDH, HOS su se borile podjednako protiv četnika/partizana
    kao i protiv talijanskih fašističkih vojnika na području NDH. Za ovo
    postoje mnoge dokumentacije.

    (6) Vlada NDH može dokumentirano
    dokazati cijelome svijetu da se je uvijek odupirala svim mogućim
    diplomatskim silama prodiranju
    fasištičke Italije na naša hrvatska područja.

    (7) Vlada NDH se je suprostavila vojnički fasištičkoj Italiji 9 rujna
    1943., kada je službeno objavila prekide svih VRSTA sa fašističkom
    Italijom.

    (8) Fašistički vojnici kapitulirane Italije koji su se nalazili na

    području NDH su masovno prešli u Titine partizane koji su sebe odmah
    prozvali ANTIFAŠISTIMA. I ti talijanski pravi fašisti nisu smetali Titi
    ni njegovom partizanima da priđu u njegove NOB redove, dok hrvatske
    “fašiste”, tj. hrvatsku vojsku koju su partizani smatrali fašističkom,
    su odmah na licu mjesta okrutno ubijali.

    (9) Od tada su odredi i brigade NOR, NOB prozvali sami sebe
    “antifasištima” i tom krilaticom KPJ na čelu sa Titom su prali mozak
    Hrvatima protiv svoje braće Hrvata i Hrvatske Države koju su Hrvati
    čekali punih 839 godina.

    (10) Došlo je vrijeme da mi državotvorni Hrvati pomognemo objasniti

    nedržavotvornim Hrvatima, koji sami sebe smatraju “Antifasištima”
    bez da im je itko za to svjedočanstva (po)dijelio, da se ne daju

    zavaravati Mesićem, Josipovićem i svim onim drugima koji sebe poslije
    šesdeset (60) godina prozivljaju “antifasištima”, a mnogi se tada nisu
    bili ni rodili. To se kaže ISPIRANJE MOZGA, a sve za to da se Hrvata
    huška pritiv Hrvata kao što je to bilo za vrijemeWW2.

    Nadam
    se da će ovih 10 točaka (netko ih može nazvati kao deset Božijih
    Zapovijedi, to mi je svejedno) mnogima samonazvanim “antifašistima”
    pomoći otvoriti vlastite oči, tako da ne srljaju po magli protiv
    hrvatstva. Pozdrav, Otporaš.