Pratite nas

Oče Naš

Objavljeno

na

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.” On im reče: “Kad molite, govorite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'” I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.” “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!”

(Luka 11, 1-13)

„OČE NAŠ“

Ne bi se reklo ali ovo su vremena kada se nevjerojatno puno moli.

Svi svakoga nešto mole. Danju i noću. Zimi i ljeti. A i u jesen i na proljeće.

Sluge mole gospodare. Narod moli vlastodršce. Dužnici mole vjerovnike. Štediše mole banke. Publika moli idole.

Slabi mole jake. Siromašni bogate. Gladni site. Mali velike.

Moli se na sve strane. Usmeno. Pismeno. Javno. Tajno. Moli se u bogomoljama svih mogućih religija. Moli se u institucijama.

Moli se rodbinu. Prijatelje. Poznanike. Znane i neznane. Moli se putem telefona. Mobitela. Interneta. Moli se na Facebooku. Molitve se „cvrkuću“ na Twitteru.

Molitve pljušte sa svih strana.

Moli se anđele čuvare, svece i svetice. Moli se Boga.

I sve se te brojne, točnije rečeno bezbrojne, molitve svode na više-manje – najobičniju trgovinu. Na čisti pazarluk.

Traži se i daje se. Daje se ne bi li se dobilo.

U tim molitvama se laže, maže, obećava, uvjerava, dokazuje, pokazuje, prijeti, grozi. Otvoreno ili između redaka. Oni kojima se molitve uslišaju likuju, a oni koji ostadoše kratkih rukava negoduju i mijenjaju adresu na koju će ubuduće uputiti svoju narednu molitvu.

U našem životu ne postoje trenutci kada bismo mogli reći da nam molitva ne treba. Da za nju nema mjesta. Ako smo u problemima, financijskim, društvenim, obiteljskim, zdravstvenim molitva nekako i sama krene. U početku najprije na sve moguće krive adrese i instancije.

A onda kada „voda dođe do grla“ shvatimo tko je jedini u stanju uslišati naše molitve. Tada se iz najdubljih ladica vade godinama zaboravljeni molitvenici, odlazi se konačno i u crkvu i molitva počinje teći. Najprije sramežljivo i teško ali kako problem raste tako i naša molitva dobiva na snazi i postaje sve gorljivija i tečnija.

I previše je situacija u našem životu u kojima smo naprosto bespomoćni. Nismo u stanju ništa napraviti, cijelim svojim bićem osjećamo se nedorasli izazovu. I tada na scenu stupa naša iskonska potreba za opstankom. Kako je riječ o sferi gdje konačno u svoj svojoj dramatičnosti spoznajemo naše ljudske ograničenosti i slabosti, mi se tada utječemo „višoj sili“. Tražimo nekoga tko će nas „preporučiti“, tko će nam biti „zagovornik“. Nekoga tko će nam „dati ruku“.

Na jednoj postaji jedne podzemne željeznice stajao je veliki plakat na kojemu je pisalo: „Bog odgovara na molitvu!“ Neka iskusna osoba načrčkala je pri dnu slijedeće: „Ponekad je odgovor – NE!“

Eto, s tim na umu trebali bismo ući u svako razmatranje molitve. Netko reče: „Bog mi je bio potreban. Osjećao sam to. Molio sam da mi pomogne i nije mi pomogao.“

Ne dragi moj, ti nisi želio Boga, ti nisi tražio Boga, ti si želio da Bog nešto za tebe učini, ti si tražio uslugu od Boga. A to je, moraš priznati, jako velika razlika. Dramatična. Sudbonosna.

Promašio si svrhu molitve, jer molitva nije trgovački punkt, nego je komunikacijski čvor.

Kako su Isusovi učenici doživljavali molitvu to mi ne znamo. Ali znamo da su, vidjevši Isusa kako moli u svakoj mogućoj prigodi, zaželjeli naučiti moliti. “Gospodine, nauči nas moliti.“

Sigurno je da su i oni koristili molitvu na i nama danas poznate načine i pri i nama dobro poznatim životnim situacijama, ali oni su vidjeli da Isus moli na jedan drugačiji način.

Razlikujemo li se mi puno od Isusovih učenika?

Iako imamo 2000 godina iskustva i Bibliju u svojem domu?

Židovski filozof Martin Buber kaže da kad god molimo, da trebamo kriknuti i vapiti zamišljajući sebe kako visimo na litici obješeni o jednoj vlasi svoje kose, dok oko nas bjesni oluja i dok nam se čini da je ostalo još samo nekoliko trenutaka za eventualni spas.

I Buber nastavlja: „I uistinu nema savjeta, nema utočišta i nema mira ni za koga tko se želi spasiti, nego da svoj pogled i svoje srce, okrene k nebu, k Bogu, i da zavapi. To trebamo stalno činiti, jer je danas čovjek u velikoj opasnosti.“

Buberove riječi jesu dramatične, ali on, na našu žalost, niti malo ne pretjeruje. U kulturi kao što je naša, gdje duga ruka masmedija poseže tako daleko i tako duboko, gdje pod tim utjecajem čovjekova savjest biva sve više umrtvljena, bez aktivne, svakodnevne i uporne molitve mi gubimo snagu svoga karaktera i podliježemo instinktu čopora.

Bez molitve ova će nas kultura u konačnici zagušiti i ubiti.

Mi živimo u iluziji da smo „svoji na svome“, da smo „svoga tijela i svoje duše gospodari“ ali istina je da mnogi od nas nisu u stanju misliti svojom glavom, a kamo li se moliti onako kako nas je Isus učio moliti.

Izgubivši vezu s Bogom naš se život svodi na puko „prilagođavanje svim mogućim kolektivnim utjecajima i društvenim zahtjevima“ (Nietzsche). Prosto prošireno rečeno „mi smo glina koju neki lončari mijese, danas ovako, sutra onako“.

Kao zaštita od svega toga najbolja je – molitva.

Molitva nas može vratiti razumu. Može nas vratiti Bogu kada skrenemo s njegovog puta. Ona nas fokusira, ona je naša GPS navigacija koja nas vodi izvoru svekolikog mira.

Molitva ne mora biti isključivo formalna. Svečana. Neki ljudi mole više, neki mole manje. Neki mole na koljenima, neki mole pomoću molitvenika ili krunice. Neki govore, a neki ne izuste niti riječi. Jedan je čovjek svake večeri širom otvarao svoj prozor kako bi Bogu poželio laku noć.

Sve dok je naša molitva iskrena, a ne samo prazan obred, sve dok dolazi iz dubine ponizna i skrušena srca, nebitan je njezin oblik. Bitno je znati za što moliti. Kako moliti. I kojim redom moliti.

U današnjem čitanju Isus nas i svoje učenike dariva jedinstvenom molitvom.

„Oče naš!“

Katekizam katoličke crkve za „Oče naš“ kaže da je „sažetak svega Evanđelja“.

2761 “Gospodnja je molitva doista sažetak svega Evanđelja”. “Kad nam je Gospodin predao ovaj oblik molitve, dodao je: “Ištite i dat će vam se” (Lk 11,9). Svatko, dakle, može nebu upraviti različite molitve, ali uvijek započinjući s Gospodnjom molitvom, koja ostaje temeljna molitva”.

Dobivši „Oče naš“ mi nismo dobili „čarobnu formulu“, „aladinovu lampu“, „zlatnu ribicu“. Dobili smo Duha Svetoga po kojemu riječi ove jedinstvene molitve postaju u nama “duh i život” (Iv 6,63).

„Oče naš“ je očitovanje vjere.

„Oče naš“ predmnijeva da mi ljudi nismo sami sebi dovoljni nego da smo apsolutno ovisni o Bogu.

„Oče naš“ nije znak naše slabosti nego je znak da smo djeca Božja.

Ključ ljudskog postojanja počiva u predaji Bogu, a „Oče naš“ je naša predaja Bogu i naše priznanje da nam Bog treba i da bez njega nismo u stanju ništa.

„Oče naš“ je najsavršenija molitva od svih molitvi. U njoj mi molimo, ne samo ono što nam je najpotrebnije, nego u njoj postoji slijed kojim to činiti. (Sv Toma Akvinski)

I ustrajnost. Isus kroz priču o kasnom posjetitelju koji kuca na vrata oslikava ustrajnost kojom treba moliti. Jer svrha ustrajne molitve nije u tome da nas Bog čuje i da mi onda svojom molitvom promijenimo Boga i njegovo mišljenje, nego je svrha ustrajne molitve da mi konačno čujemo Boga i da Bog nas promijeni.

Ako postoji i jedna jedina stvar koju mi možemo ponuditi Bogu onda je to stalnost molitve. Molitve koja nije obična nakupina riječi nego je prije svega naš životni stav.

I molimo za druge. Za vatrogasce koji su prva crta obrane domovine ovih dana, za liječnike i bolničko osoblje na hitnim prijamima naših bolnica, za policajce na zagušenim prometnicama, za sve ljude koji nesebično i čestito obavljaju svoje poslove. Molimo za znane i neznane. Za neprijatelje svoje.

Molimo za druge. Drugi će moliti za nas.

I kako to lijepo reče Karl Barth: „Sklopiti ruke u molitvi znači započeti pobunu protiv nereda u svijetu.“

Pa pobunimo se.

I vrijeme je.

Ivica Ursić/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) nakon dugo vremena odlazi u oporbu

Objavljeno

na

Objavio

REUTERS

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) je nakon najgoreg izbornog rezultata u poslijeratnoj povijesti u nedjelju isključila mogućnost nastavka tzv. velike koalicije s demokršćanima i najavila odlazak u oporbu, dok izbornu pobjednicu Angelu Merkel očekuje mukotrpno sastavljanje vladajuće koalicije.

“Danas navečer završava naša koalicija s Unijom CDU/CSU. Ja ću kao predsjednik SPD-a voditi oporbu u Bundestagu”, najavio je predsjednik SPD-a Martin Schulz obraćajući se okupljenima u stranačkom stožeru u Berlinu nakon objavljivanja prvih rezultata po kojima su socijaldemokrati pretrpjeli težak poraz i s 20,2 posto ostvarili najgori poslijeratni rezultat.

“Potpuno je jasno da je ovaj rezultat jasan signal birača da smo mi sada oporbena stranka”, rekao je Schulz i time potvrdio prijašnje izjave nekih čelnika stranke o odlasku SPD-a u oporbu.

“SPD neće voditi nikakve koalicijske pregovore. To je u potpunosti isključeno”, rekao je predsjednik zastupničkog kluba socijaldemokrata u Bundestagu Thomas Oppermann.

On je objasnio da će kao najjača stranka oporbe predstavljati “utvrdu demokracije” u svjetlu činjenice da je s 13,5 posto u parlament ušla desno populistička Alternativa za Njemačku (AfD).

“Ulazak AfD-a je povijesni rez preko kojeg niti jedan demokrat ne može samo tako prijeći”, rekao je Schulz.

Uniji CDU/CSU s kancelarkom Angelom Merkel predstoje pregovori o sastavljanju koalicije. Nakon odluke SPD-a o odlasku u oporbu politički je još jedino moguća koalicija sa strankom Zeleni i liberalima iz FDP-a.

Ovakva konstelacija je od lipnja ove godine na vlasti u saveznoj pokrajini Schleswig Holstein.

Očekuje se da bi sastavljanje tzv. Jamajka koalicije (nazvane tako zbog boja stranaka, crne, žute i zelene) bilo mukotrpno zbog velikih razlika u političkim programima pojedinih stranaka. To posebice vrijedi za razlike između Kršćansko-socijalne unije (CSU) koja slovi za konzervativniji dio Unije i stranke Zeleni koja ne mnogim područjima zastupa suprotne interese od bavarskog CSU-a.

Prema rezultatima izlaznih anketa javnog servisa ARD-a, Unija CDU/CSU osvojila je 32,5 posto glasova, a slijedi Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) s osvojenih 20 posto. Riječ je o najgorem izbornom rezultatu njemačkih socijaldemokrata od 1949. godine.

Desna Alternativa za Njemačku (AfD) je prema izlaznim anketama osvojila 13,5 posto glasova, Liberalno-demokratska stranka (FDP) 10,5, stranka Zeleni 9,5 te stranka Ljevica 9 posto glasova.

AfD, koja se najviše profilirala kroz kritiku izbjegličke politike vlade Angele Merkel, tako je postala treća politička snaga u Njemačkoj.

Prvi nepotpuni službeni rezultati trebali bi biti poznati tijekom večeri.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Velimir Bujanec: Čestitamo AfD-u na povijesnom uspjehu!

Objavljeno

na

Objavio

NJEMAČKA NIJEMCIMA!

Čestitamo AfD-u na povijesnom uspjehu!

6 milijuna birača na izborima za Savezni parlament dalo je glas Alternativi za Njemačku, a među njima i mnogo Hrvata koji žive u toj velikoj i prijateljskoj zemlji.

Njemačka je napokon krenula pravim putem – 14 posto za AfD je samo početak, ali i dobar putokaz za Hrvatsku.

VIDEO (AfD TV): TVOJA ZEMLJA. TVOJA DOMOVINA. VRATI JE NATRAG!

facebook komentari

Nastavi čitati