Pratite nas

Očito je da je Kukuriku koalicija izgubila dvije godine vlasti, povjerenje građana

Objavljeno

na

Gost emisije Nedjeljom u dva bio je europarlamentarni zastupnik HDZ-a Andrej Plenković. Govorio je o strategiji HDZ-a za europarlamentarne izbore, razlikama između HDZ-a i SDP-a te mogućnostima da Hrvatska izađe iz duboke gospodarske i socijalne krize. Ispričao je da njegovo učlanjenje u HDZ prije tri godine nije toliko iznenađujuće jer je od mladih dana u Europskom parlamentu surađivao s Europskom pučkom strankom te da je bio šef izbornog stožera Mate Granića. “Lista će biti objavljena ovoga tjedna. Koliko znam, bit ću prvi ili drugi”, rekao je te pohvalio ostale HDZ-ove zastupnike u Europskom parlamentu.

“Umjesto da okuplja ljude oko sebe on zapravo olako ulazi u sukobe s različitim društvenim skupinama. Pridonio je jednoj polarizaciji i podjeli u društvu. To je za jednog modernog političara jako loše”, rekao je. Govoreći o politici aktualne Vlade rekao je kako je očito da je Kukuriku koalicija izgubila dvije godine vlasti, povjerenje građana i manevarski potez da nešto pokrene. Problem neiskorištavanja sredstava iz europskih fondova Plenković ne pripisuje zastupnicima u Europskom parlamentu, već ljudima u izvršnoj vlasti. “To je jasna odgovornost Kukuriku vlade”, rekao je Plenković. “EU nam na jedan uplaćeni euro nudi dva i pol eura, a na ljudima u ministarstvima je da pripreme projekte i programe koji će omogućiti povlačenje tog novca”, dodao je.

Govorio je i o lažnoj diplomi HDZ-ovog tajnika Milijana Brkića te rekao da je prilično arbitrarno da se nekima diploma poništava, a neki nisu obuhvaćeni istragom. Ipak, ističe, treba pričekati odluku Upravnog suda. Dalje, govoreći o uvođenju ćirilice u Vukovaru rekao je da bi politički bilo mudro, u dogovoru sa srpskom manjinom, malo odgoditi provedbu zakona. “Odugovlačenje sa saborskom raspravom o 650 tisuća potpisa protiv ćirilice pokazuje nesposobnost”, kaže Plenković. UPITAN O degradiranju od strane bivšeg premijera Ive Sanadera te napomeni da ga nije volio, rekao je da se nakon njegova odlaska s vlasti pokazalo o kakvom se autoritarnom vladanju radilo.

NU2
Kulturan, odmjeren, diplomat koji zna komunicirati ugodan je odmak od hrpe bahatih krkana na hrvatskoj političkoj sceni kojima nedostaju osnove kulture, obrazovanja i kućnog odgoja. O Bože moj, bit će dosadan Nedjeljom u dva, pomislih kad sam vidio tko je gost. Andrej Plenković, vjerojatno prvi čovjek s HDZ-ove izborne liste za Europski parlament, čovjek je za kog se u javnosti ne zna. Uz njega se ne vezuju nikakvi skandali, kontroverze, afere, nikad nije ispalio ništa glupo. Prošli tjedan je gostovao Picula, njegov suparnik iz SDP-a: zove li ga Stanković samo zbog toga, bez skrivenih motiva.? Ili ima nekog asa u rukavu kojeg će podmetnuti vodećem HDZ-ovom Europljaninu?

Radi li se o tome da bi on mogao biti nasljednik Vase Brkića na mjestu glavnog tajnika HDZ-a? S jedne strane sam bio u pravu, emisija nije bila naročito uzbudljiva, pa ipak, rijetko kad bih se s bilo kim s hrvatske političke scene mogao složiti u praktički svemu što je rekao, i ne samo to, nego i potpisati način na koji je to rekao. Plenković je intelektualac, kapacitet, i, najvažnije, diplomat. Njegov riječnik i način komuniciranja miljama odudaraju od onog na što smo navikli slušati. Više nego ugodno osvježenje! Plenković je predstavljen kao čovjek koji je prvi progovorio na hrvatskom jeziku u Europarlamentu, iako odlično govori dva jezika: dobar odmak od svoje kolegice Ingrid Antičević, čiji će “engleski” ostati upamćen još dugo. Usto, predstavljen je kao čovjek koji je jasno i bez okolišanja odbrusio bezobraznom Nigelu Farageu, koji je britanski s visoka docirao hrvatskim europarlamentarcima kako su tu “samo zbog plaće”, uz superiorni engleski imperijalni stav. On je do tog trenutka navikao razgovarati s Hrvatima kao bijeli kolonijalni Massa s nekakvim bušmanima u svojoj guberniji.

Već zbog samog načina na koji je, diplomatski, kulturno, i bez okolišanja začepio poganu gubicu Farageu, dokazavši mu da nema pojma o Hrvatskoj, i dokazavši ujedno da nema kompleksa pred nadutim britanskim obavještajcem koji je godinama po zadatku kočio ulazak Hrvatske u EU, zaslužuje respekt. plenk-K.previewEuropski štih nekog novog HDZ-a Već na prvo pitanje, o strastima u životu, dao je odmjeren diplomatski odgovor i time navijestio tok emisije. Bio je predsjednik europske udruge studenata prava, i čitav život je proveo u politici – ali onoj europskoj, ne u balkanskoj kaljuži, i to se vidi. Čovjek je koji zastupa u Hrvatskoj tako rijedak stav “daj od sebe koliko najviše možeš, ne samo koliko moraš”. Govorio je jasno, artikulirano, i odmah mi je palo u oči da je dobar orator. Čak je i Stanković bio razmjerno pristojan, nije ga prekidao, upadao u riječ, čak je na trenutke djelovao kao novinar, više nego isljednik. Istina, probao je postaviti par provokativnih pitanja, što je uostalom i u redu – o odnosima sa Sanaderom, gdje je Plenković jasno odgovorio o sukobu zbog kog mu je karijera stagnirala, o Vasi Brkiću i diplomi gdje je jasno rekao kako postoje razne razine diploma, i jasno razdvojio njegovu ulogu u ratu od pitanja diplome, o Jadranki Kosor. Nigdje Stanković niti jednom nije uspio isprovocirati Plenkovića.

Odgovor na pitanje o Jadranki Kosor me se posebno dojmio – jasno je rekao kako je ona uradila nekoliko velikih stvari, pokrenula borbu protiv korupcije, uvela zemlju u EU, te pokrenula kvalitetan program gospodarskog oporavka. Istovremeno, nije upao u zamku Stankovićeve tvrdnje da je se “odrekao”, već se jasno i diplomatski kritički osvrnuo na njen odnos spram stranke nakon što više nije bila “čovjek broj jedan”, ali i dodao da nije sretan što je izbačena: rijetkost je da netko zna razlučiti kritiku ponašanja od kritike osobe kao takve u hrvatskoj politici. Kritizirao je SDP zbog nekompetentnosti, ali i zanemarivanja EU te nesposobnosti da izvuku novac iz fondova, ali najviše zbog Milanovićeve retorike koja vodi državu na konfliktan način, i tu je pogodio u rak ranu hrvatske politike. Hrvatskoj, stvarno, ne trebaju ideološki sukobi te vrste koju forsiraju Josipović i Milanović, kojeg je kritizirao i zbog toga što nije dovoljno uradio u okviru svojih mogućnosti. Milanovića je, na izravno pitanje što misli o njemu kao osobi, ocijenio “ambicioznim”, što je samo diplomatski izraz za čovjeka koji je zagrizao više nego što može progutati – dakle, za nekog tko jednostavno nije dorastao svom položaju. Kritizirao je i vladin gospodarski program i njihove loše organizacijske sposobnosti, te predstavio program HDZ-a baziran na privatnim ulaganjima.

Nije se dao isprovocirati ni na inzistiranje Stankovića da on i Martina Dalić govore o privatnim investicijama, a Karamarko o državnim, rekavši da je to kompatibilno. Jasno je naveo i da privatnih investicija ne može biti dok vlada vodi nejasnu poreznu politiku, dok investitori ne mogu znati što će se događati s porezima u idućih nekoliko godina, jer nitko neće ulagati bez jasne računice, i osudio Linićevo puštanje probnih balona o uvođenju poreza na nekretnine: takve stvari, rekao je, tjeraju investitore. I da, dobro je da netko u našoj politici shvaća da je 10% od nečeg više nego 30% ni od čega – što Liniću, a izgleda ni Stankoviću, nije baš najjasnije: potonji ga je više puta pitao kako misle održati socijalna davanja ukoliko smanje poreze. Naime, već svi u državi (osim ministra financija) valjda znaju da se ukupno manje poreza prikupi ako je stopa oporezivanja previsoka, jer to guši posao. Gospodarski program koji je spomenuo zasniva se na vodama, energetici, prometu i turizmu, dakle na djelatnostima u kojima imamo predispozicije na uspjeh, ne na snovima i lijepim željama, što je također dobrodošao odmak u razmišljanju od u Hrvatskoj uobičajenog “mi bi radili aute, avione i satelite al nam ne daju”.

Nije se dao uvući ni u partizansko – ustaške podjele, jasno osudivši sve totalitarne režime, i nje nasjeo ni na provokaciju o petokraci. Opet, bio je dovoljno jasan u tome da ne podržava to što je SDP ukinuo obilježavanje tragedije u Bleiburgu, koja je svojevremeno u saboru izglasana jednoglasno, te naveo da bi o Trgu Maršala Tita trebalo odlučiti u demokratskoj raspravi, iako je rekao da bi radije da se taj trg zove drukčije. I pritom nije zvučao kao zapjenjeni “ustašoid”, već jednsotavno kao civilizirani europski političar koji, umjesto logike pomirenja “ustaša i partizana” ili ideološke isključivosti, zastupa demokraciju i odbacivanje svih totalitarnih simbola i režima bez da to djeluje kao aboliranje jednog totalitarizma u korist onog drugog. Za referendum o ćirilici, iako je tu izbjegavao jasan odgovor, je rekao da se vlada sama dovela u glupu poziciju, i potpalila etničke konflikte svojim postupcima. Tu je nastupio kao političar s osjećajem za bitno i realnost, a bitno su odnosi ljudi na terenu i realnost je da je ćirilica uvedena na način koji je izazvao revolt, muljanjem s popisima. Sa smislom i stilom Svaka Plenkovićeva izgovorena riječ ima smisao, svoje mjesto, niti jedna nije suvišna, niti jedna ne nedostaje. Odmjeren, razuman.

Pravi diplomat, koji pazi da nikog ne uvrijedi, a istovremeno je dovoljno jasan. Istovremeno, razotkriva da u HDZ-u, koji je od uvijek, još od Tuđmana, bio proeuropska stranka, ipak postoje ljudi koji su tim europskim ambicijama i dorasli i kod kojih to nije samo deklarativno opredjeljenje, već im je europejstvo u kulturnom i genetskom kodu. S druge strane, SDP se posljednjih godina dičio svojim europskim ponašanjem, ali od toga smo malo konkretnog vidjeli, a i sam odnos partije prema EU djeluje ambivalentan i neiskren, kao da bi tu EU radije izgubili nego našli. I on i Picula prošlog tjedna najava su nekog novog tona u politici. Hrvatska treba takve ljude u politici, no treba li njima Hrvatska? Zaslužuje li Hrvatska takve ljude uopće, ili mi ipak više volimo konfliktne, bahate hajdučke tipove, poput svadljivog Milanovića, prijetvornog Josipovića ili bahatog Linića? Vidjet ćemo. U svakom slučaju, osvježenje je vidjeti političara u Hrvatskoj koji je cijepljen od svih tragova balkanštine. Iako, ni njemu neće na izborima biti lako, jer je i Picula nekonfliktan i kulturan političar s osjećajem za diplomaciju.

Možda ipak uz takve ljude dolaze i malo bolja vremena za hrvatsku politiku. A onda možda dobijemo i bolje voditelje od Stankovića, koji je dobar u svađama sa sebi ravnima, ali nije baš dorastao diplomatskoj i civiliziranoj diskusiji. tinolovka/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

HINA cenzurirala Ivu Pilara

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što su u hrvatskome Srijemu održana tri izuzetno dobro posjećena predstavljanja i tribine na temu Pilarove knjige “Južnoslavensko pitanje” i nakon što su organizatori opetovano Hini slali materijale i molili za objavu, što je urednica kulture Duška Gerić Koren i obećala, ne samo da nijedna vijest na Hini nije objavljena, nego je D. G. Koren prekinula i komunikaciju, te se ne javlja više ni na pozive.

Podsjetimo, samo na jednoj tribini u Vinkovcima nazočilo je više od 160 mladih do 19 godina, što u svijetu predstavljanja knjiga i kulturno-povijesnih manifestacija u Hrvatskoj predstavlja itekako hvale vrijednu rijetkost.

Međutim, urednici nacionalne novinske agencije, spomenutoj Duški Gerić Koren ni to nije vrijedno objave, te je svojom u najmanju ruku dvojbenom uređivačkom procjenom, uskratila hrvatsku medijsku i opću javnost za ovu itekako vrijednu i bitnu informaciju.

Okupljanje više od 300 ljudi oko hrvatske povijesne knjige, koja ove godine slavi 100. obljetnicu nastanka, a koje se odvijalo u ionako sustavno zapuštenoj istočnoj Slavoniji i hrvatskome Srijemu, dotična urednica Hine, D. G. Koren uskratila je kao informaciju hrvatskoj javnosti.

Istodobno, svoje mjesto u agencijskim vijestima Hine, u rubrici kultura, a pod vodstvom te iste urednice, dobila je, primjerice nagrada katalonskim arhitektima u Španjolskoj, te izložba nakita jedne osobe u Zagrebu….

Ivo Pilar i njegovo Južnoslavensko pitanje bili su cenzurirani u Karađorđevićevoj Jugoslaviji, te u doba totalitarnog komunizma. U Hini su cenzurirani i danas, u slobodnoj i suverenoj Hrvoatskoj 2017. godine.

Tražimo smjenu urednice kulture u nacionalnoj novinskoj agenciji HINA, Duške Gerić Koren.

Pretisak knjige „Južnoslavensko pitanje“, Ive Pilara, predstavljen  u Vinkovcima i Nuštru.

GI Ivo Pilar

facebook komentari

Nastavi čitati