Pratite nas

BiH

Od Federacije se stvara bošnjački entitet

Objavljeno

na

Slaven Raguž, kandidat za predsjednika HDZ-a 1990 i čelnik mostarskog ogranka te stranke u intervjuu govori o kandidaturi za čelno mjesto u stranci te o prošlim potezima HDZ-a 1990. Raguž se osvrnuo i na budućnost stranke te položaja Hrvata u BiH.

Hrvatska je i formalno ušla u Europsku uniju. Kako to gledate iz kuta Hrvata i same BiH, imaju li razloga za slavlje, rezignaciju,  odlučnost za promjene ili nešto četvrto?

U društvenom i političkom smislu to je pozitivan iskorak za Republiku Hrvatsku, a nadam se i za BiH. Ulaskom RH u EU posebno mogu biti zadovoljni Hrvati u BiH jer su i oni od jučer državljani i građani EU. Drugo pitanje je da li je BiH spremna za ovu novonastalu situaciju. Po mome sudu, nije. Stoga ćemo neko vrijeme svi mi u BiH trpjeti određene negativne posljedice na razini svakodnevnog funkcioniranja, od izvoza naših roba u Hrvatsku i EU do prelaska granice. Ali, ponavljam, strateški i dugoročno promatrajući to je veliki uspjeh i za RH, i za Hrvate u BiH i za cijelu BiH.
– Ipak očekujete li da će se Zagreb sada konačno ponašati zrelo i da više Hrvati u BiH neće biti predmetom trgovina za istočnu Slavoniju, EU …? 

Što se tiče politike iz Zagreba, tu sam optimist, ali ne očekujem previše. Ta politika je imala svojih uspona i padova, i mislim da je vrijeme da Hrvati iz BiH i Republika Hrvatska uđu u novu fazu odnosa. Hrvatska je po svom Ustavu dužna surađivati s Hrvatima u BiH. Mi se zalažemo za bratski i partnerski odnos koji će biti koristan i za Hrvate u BiH, i za Hrvatsku, ali i za BiH kao državu slobodnih i jednakopravnih naroda i građana. Premijer Milanović je rekao jednom prigodom da će se Hrvatska vanjska politika nakon ulaska u EU aktivnije okrenuti Hrvatima u BiH. S nestrpljenjem čekamo ostvarenje tog obećanja i njegove prve konkretne rezultate.

– Zašto ste se odlučili kandidirati na stranačkim izborima? 

Dva su glavna razloga. Prvi je taj što je netko morao dići glas da je HDZ1990 stranka kojoj su hrvatski interesi u BiH i ono što kao Hrvati jesmo veći prioritet od onoga što bi netko drugi htio da mi budemo. Drugi razlog je taj da se na Saboru napokon omogući  demokratski proces izbora za sve funkcije, bez ikakvih aklamacija i kolektivnog biranja uvijek istih ljudi, na različite pozicije.

– Je li Vam pri tome prezime Raguž opterećenje? 

Nešto što je moje nikada i ni u kojem slučaju mi ne može biti opterećenje

– Kako onda komentirate činjenicu da je primjerice u rodnome mjestu vašeg prezimenjaka i otkuda vučete korijene, Kruševu kod Stoca, HDZ 1990, tek treća opcija iza HSP-a i HDZ-a BiH?

Postavite to pitanje onima koji su do sada vodili HDZ1990, a meni ga postavite u trenutku kada budem ja HDZ1990 vodio na izbore. Ne samo za Kruševo, nego i za Mostar, Široki, Posavinu, Žepče, Srednju Bosnu i dr.

– Poanta moga prethodnog pitanja je bila, je li na izvjestan način HDZ 1990. izgubio vjerodostojnost? 

HDZ1990 je izgubio vjerodostojnost u onoj proporciji u kojoj su je izgubile i ostale političke stranke s hrvatskim predznakom. Činjenica je da su stranke HNS-a na razini nacionalne politike i zaštite konstitutivnih prava vodile korektnu i prepoznatljivu politiku, ali isto tako nismo se baš pokazali kada se radi o političkom djelovanju na nižim razinama. Na  nama je da to promijenimo. Naravno, u sasvim drugu kategoriju spadaju takozvane hrvatske stranke koje su prodale hrvatski legitimitet i ušle u nelegitimnu i nelegalnu vladu FBiH. U njihovom slučaju se može govoriti ne samo o gubitku vjerodostojnosti nego i o nečem puno težem.

– Po čemu se razlikujete od Raguža starijeg da bi Vam na Saboru u subotu kolege dali povjerenje i kakav rezultat očekujete?

Razlika je u konceptima, stranke iznutra i stranke prema vani. HDZ1990 mora biti stranka koja će funkcionirati po načelu supsidijarnosti koji će svakoj razini i svakom području dati odgovornost odlučivanja za tu razinu, a samim tim i preuzimanje odgovornosti i izdavanje računa u skladu sa izbornim rezultatom. Naravno, uz superviziju stranačkih institucija s vrha. Stvoriti sustav koji onemogućuje bilo kakav vid diktiranja kadrovske ili bilo koje druge politike po interesnoj liniji. Prema vani, HDZ1990 mora biti bedem obrane izbornog legitimiteta hrvatskog naroda u BiH na nacionalnoj razini, a na nižim razinama glavni protivnik politici koja hrvatske općine, županije, ali i samim pojam hrvatstva smatra privatnim vlasništvom. Ukoliko se ovo usvoji kao koncept i način sustavnog djelovanja, ja sam pobjednik bez obzira tko bio na čelu stranke.
 
– U unutarstranačkoj kampanji se, čini mi se, razlika između Vas i Martina Raguža svela na odnos prema HDZ-u BiH, raskid veza ili raščišćavanje odnosa. Kako Vi na to gledate? 
 
Mislim da ste u krivu i da sam u prethodnom pitanju već dosta toga odgovorio. Uopće se ne opterećujem odnosima prema HDZ-u BiH. Moj stav o tome je jasan od ranije: čvrsta suradnja u okviru HNS-a kada su nacionalni interesi u pitanju, i političko rivalstvo kada je u pitanju naklonost hrvatskog biračkog tijela. Ono što je bitno, u kontekstu izbora za novog predsjednika HDZ 1990, jeste potaknuti nove ljude da se kandidiraju, iz svih dijelova BiH i da se napravi kvalitetna regeneracija kadrova u HDZ-u 1990. Ne mogu ljudi koji gube po tri i više izbornih ciklusa biti nositelji nekog novog vala promjena. 
 
Spominje se i nova alijansa, platforma ili kako već nakon sljedećih izbora u kojoj se spominje vaša stranka. Komentar?

Osnovno načelo koje mora poštovati svaka hrvatska politička stranka je izborni legitimitet hrvatskog naroda, to jest, poštivanje većinske izborne volje hrvatskog biračkog tijela u BiH. Sadašnja Vlada FBiH nema taj legitimitet, stoga se s pravom može kazati da su takozvane hrvatske stranke koje sudjeluju u toj vladi izdale hrvatske nacionalne interese i prodale hrvatski izborni legitimitet. Ukoliko ja budem na čelu HDZ 1990., stranka nikada neće ući ni u pregovore o sudjelovanju u bilo kakvim sadašnjim ili budućim platformama koje ne poštuju hrvatski izborni legitimitet.

Jesu li točni medijski navodi da Vas se pokušalo nagovoriti da odustanete od kandidiranja i tko je to u pitanju?

Istina je da je bilo pritisaka i poluprijetnji, pa i od strane određenih eksponenata iz Međunarodne zajednice. Izgleda da se neki ljudi stvarno moraju pomučiti da zarade svoju plaću – čim se bave unutarstranačkim izborima jedne stranke u BiH – dok većina političara u BiH prima plaću, a ništa ne radi.

Ima li BiH šanse riješiti nacionalna pitanja, donijeti novi normalan Ustav bez pomoći stranaca, prije svih SAD-a koji su rješenjem iz Daytona i kasnijim revizijama tri naroda doveli u posve različite pozicije a time i viđenje rješenja?

Nacionalno pitanje može biti riješeno jedino dogovorom legitimnih predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Međunarodna zajednica treba biti neutralni supervizor u tom procesu, a ne pristrani sudionik koji stalno favorizira jednu stranu i njezine zahtjeve. Zbog svega toga, mi kao Hrvati ne smijemo sebi dopustiti luksuz bilo kakvih političkih ekshibicija, nego moramo raditi na dugoročnoj političkoj strategiji hrvatskog naroda u BiH koju moramo svi poštovati. Moramo raditi na rješenju ustavnopravnog i političkog statusa Hrvata, a ne iskorištavati neravnopravni status za zadovoljavanje osobnih ili stranačkih, partikularnih interesa.

Kako gledate na prijedlog rješenja američkog tima za reformu Federacije BiH? 

Prvotno rješenje kojeg je dala grupa eksperata i koje je sačinjavalo 181 prijedloga, imalo je minimum korektnosti prema Hrvatima, međutim rješenje od 188 prijedloga koje je u konačnici išlo na raspravu, izgubilo je i taj minimum korektnosti. Kada bi te preporuke, ne daj Bože, zaživjele u stvarnosti, bio bi to jedan od posljednjih koraka u dugogodišnjem procesu dekonstituiranja Hrvata u BiH. Stoga, prihvaćamo inicijativu za pokretanje procesa ustavnih promjena, ali odbacujemo bilo kakve preporuke koje idu u smjeru smanjivanja ionako ugroženih konstitutivnih prava Hrvata u BiH.

Hrvatska republika, unitarna BiH ili nešto treće … 

Unitarna BiH za nas je u potpunosti neprihvatljivo rješenje. Isto tako smo protivnici svih politika koje vode prema disoluciji države. Mi jesmo čvrsto opredijeljeni za BiH, ali za BiH uređenu na konsocijacijskim i federalističkim načelima, za BiH po mjeri sva tri njena konstitutivna naroda i svih njenih građana. Takva BiH je moguća i mi ćemo se za nju boriti i izboriti. Hoćemo li u konačnici završiti u punoj i stvarnoj institucionalnoj ravnopravnosti, ili će biti potrebna i teritorijalna autonomija kroz federalnu jedinicu s hrvatskom većinom, ovisit će i o političkim potezima koje budu vukli predstavnici druga dva konstitutivna naroda. Mi od naših legitimnih prava sigurno nećemo odustati niti ćemo s njima trgovati.

Večernji list

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati