Od hrvatskih branitelja do rušitelja Hrvatske

1

[testimonial image=”http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/11/mladenP.png” name=”Pavković” title=”hrvatski publicist i novinar”]Vidjet ćete, Matić će zabiti zadnji čavao u lijes onima koji su stvorili hrvatsku državu![/testimonial]

U Hrvatskoj nema mira. Radnici se svakodnevno bore za svoje plaće, ali i prava. Čak se vežu i lancima, ne bi li i na taj način privukli pozornost na nepravde koje im se godinama nanose. Poljoprivreda je uništena, baš kao i zdravstvo. Tvornice nisu pripale radnicima već tajkunima, ratnim profiterima. Neki idu i dalje, pa se u nemogućnosti da sami riješe svoje nagomilane probleme čak i ubijaju. No, najžalosniji primjer su hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog Domovinskoga rata. Oko pola milijuna njihovim imena nalazi se u tzv. Matićevu registru branitelja tek da se vidi “da nas ima”. Tamo su imena i onih koji imaju i više od dvije tisuća dana provedenih na prvim crtama obrane, ali i oni poput Kuljiša koji imaju “dva dana u borbenom sektoru”! Mnogi su očekivali da će se broj branitelja iz tog registra s godinama umanjivati, ali on se neprestano povećava. Oni koji nemaju veze s ratom ili bolje rečeno stvaranjem slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države uvjereni su da svih tih pola milijuna ljudi uživa povlastice, da žive kao anđeli u raju.

Iako imamo Ministarstvo branitelja nitko im ne objašnjava da tek manji dio ljudi, pretežno stradalnika prima mirovine i drugo. Riječ je uglavnom o najtežim invalidima koji su ostali bez ruke, ili nogu, očiju, te na kraju krajeva onima koji su ostali bez zdravlja, duše i bez svega. Čak oko 400 tisuća hrvatskih branitelja tek je samo slovo na papiru. Obična “statistika”.Najteži invalidi najradije bi svoja invalidska kolica i sanitetska pomagala prepustili nekome drugome. Iznimno ih vrijeđa kad im kažu da su povlašteni, da imaju sva prava, da im ne hvali ni šalica mlijeka. Od mnogih branitelja djeca ili supruge ne mogu se zaposliti (pa nisu se zbog toga borili!). U tvrtkama, čim zagusti, oni koji su bili prvi kad je trebalo prvi dobivaju radne knjižice. Sudjelovanje u ratu već je godinama “otežavajuća okolnost”. Kako koja politika dođe na vlast tako i postavlja svoje kadrove. Kad se želi nauditi istaknutijim braniteljima, a tu prije svega mislimo na one koji se ne boje poput šutljive većine javno i protestirati, brzinom munje uključuje se “progoniteljski” aparat.

Ako se primjerice nekog branitelja progoni tu su odmah medijski novinari i režimski mediji koji ne prepuštaju navesti da je “hrvatski branitelj ili predsjednik braniteljske udruge” uhićen na cesti, u osobnom automobilu s o,5 posto alkohola u krvi! Neka se vidi da su i branitelji “pijanci”. Koliko je trenutačno hrvatskih branitelju na robiji? Veljko Marić osuđen je u Beogradu na 12 godina zatvora. Šešelj ni na dan! Baš kao i Kadijević. Na partizanskim obljetnicima koje se obilježavaju gotovo u “svakoj šumi” javno se govori da su “partizani i bivši Udbaši stvorili hrvatsku državu” – s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu. Čak se sudi i mrtvom prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, a zločinca Josipa Broza uzdiže se do nebesa. Broz u Zagrebu ima najljepši trg u Hrvatskoj, a Tuđman ni trga ni spomenika u glavnome gradu. Da, ima neku livadu gdje psi i mačke odlaze obavljati nuždu. Taj trg po “Ocu domovine” prozvali su imenom – Trg dr. Franje Tuđmana! Oni pak koji viču “za dom” proglašavaju se ustašama i fašistima, a oni koji viču “Živjelo bratstvo i jedinstvo”, “Živio drug Tito”, mašu s jugoslavenskim zastavama te koji pjevaju jugoslavenske pjesme i nose majice sa srpom i čekićem – domoljubima. Hrvatska vlast, na žalost, (ova ili ona) više cijeni jednog Milorada Pupovca nego sve hrvatske branitelje i dragovoljce.

Kad se, kao sada, približava još jedno sjećanja na okupaciju Vukovara i Škabrnju čak i oni koji su dali krv na tim bojištima, za ove na vlasti, kako se čini, postali su ili sve više postaju – protivnici države za koju su se borili!? Pojedini mediji ističu da se ovih dana intenzivno prisluškuju i prate mnogi branitelji, predsjednici Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, voditelji pojedinih hrvatskih i domoljubnih portala, novinari, urednici (svi osim pismoklepca ala Butković, Tomić, Lovrić i slični).

Većina hrvatskih branitelja od stvaratelja hrvatske države pretvorila se u “neprijatelje” Hrvatske! U “rušitelje” zemlje koju su krvlju gradili i oslobađali. Oni pak koji su u vrijeme Domovinskoga rata plesali “Žikina kola” sad su “glavni” jer ih je izabrao – narod na izborima!

Ako se stradalnici i branitelji pobune, kao ovog puta ispred Ministarstva branitelja, gdje zahtijevaju smjenu Matića, Nađ i Glavaševića, sve se više pretvaraju u “šaćicu” neprijatelja. Nakon 18. studenoga, bojimo se da će jedan dio onih koji najglasnije protestiraju protiv nepravdi ljudima koji su bili prvi kad je trebalo, početi primati optužnice za “remećenja” javnog reda i mira, proglašavati ih HDZ-ovcima, ekstremnim desničarima, jednom riječju počet će ih i zatvarati. Nitko, naravno, ne će reći da ih progone i zatvaraju što se bune protiv Matića i sličnih već će im izmisliti nešto, kao “vikali su doma na ženu i djecu!”, pa ih treba zatvoriti da ne “ponove” djelo ili ne “utječu na svjedoke”. Bivši Udbaši kojih nema gdje nema školovani su baš za te namjene. Jednom riječju, teško da će branitelji koji protestiraju dočekati Božić ispred zgrade Ministarstva, tim više što ni ministar Matić nije uz one koje predstavlja što je više nego nonsens. Kad prođu dani sjećanja na Vukovar i Škabrnju vlast, odnosno policija pobrinut će se da i one najteže stradalnike proglasi “neprijateljima države”. A “zna se” kako treba s takvim ljudima. Nisu branitelji jadni sindikalne vođe pa da kao oni jedan dan pljuju po vlasti, a drugi s njima igraju “kolo”, žderu i piju.

U vrijeme Brozove Jugoslavije, nitko nije smio pljuvati , baš kao i danas, po tzv. antifašistima jer su na čelu s njihovim vođom zaslužni za stvaranje Jugoslavije, (koju su stvorili uz pomoć Staljina!), a koju su hrvatski branitelji početkom devedesetih s M-48 i u sportskim papučama srušili kao kulu od karata.

E, tu je dobar dio problema.

Stoga, hrvatske stradalnike i branitelje neprestano se, godinama pretvara u “neprijatelje države”. I tome mora doći kraj. Oni su jedina prava opasnost za one koje je izabrao narod na demokratskim izborima, a koji su rat pratili kao nogometnu utakmicu Dinamo-Hajduk!

Neka novinarka Jelena Lovrić piše da se u zadnje vrijeme u Hrvatskoj zvecka oružjem i nose odore iz Domovinskoga rata. To vidi, a ne vidi odore partizanske i jugo-vojske, od Kumrovca, pa do Beograda, u kojima su nakon II. svjetskog rata ti isti bez suda i suđenja ubijali nevine Hrvate. Ne vidi ni to da nitko od tih tzv. antifašista do danas nije odgovarao za Križne putove, za tisuće masovnih grobnica kojima je od partizanskih i četničkih noževa prekrivena gotovo cijela Hrvatska, ali i ne samo ona.

Da, Lovrić se boji pitanja: što si radila u ratu?

Stoga, treba što prije istinske hrvatske branitelje optužiti, pozatvarati, a za optužbe –lako ćemo!

Nu, bojimo se da će od hrvatskih branitelja, od ove vlasti, jedino ostati “čist” Predrag Matić sa svojim suradnicima.

Taj i takav, zabit će, na žalost, i zadnji čavao u lijes onima koji su stvorili hrvatsku državu!

Mladen Pavković

facebook komentari

  • Herceg-Bosna

    Fred Matić – sporni branitelj s još spornijim životopisom

    U usporedbi sa Predragom Matićem Fredom gotovo
    nevino djeluje čuveni crnogorski lažni car Šćepan Mali, mnogo sličniji
    mu je čuveni Barun Minhausen

    Datum objave:

    02.11.2014 | 22:15

    Autor:

    Tomislav Marčinko

    Nikada se u stogodišnjoj povijesti hrvatskog političkog života nije
    tako drastično dogodilo da pogrešan čovjek bude na pogrešnom mjestu kao
    što je to Predrag Fred Matić na funkciji ministra branitelja. Jer,
    nikada nitko u svom životopisu nije imao toliko kontroverzi kao on,
    nikada nitko kao on nije tako često mijenjao stranačke dresove, nikada
    nitko kao on nije obmanjivao javnost… A kada se tako nešto dogodi onda
    su javni skandali, demonstracije i ostrašćenosti neizbježni. Bilo je,
    istina, i do sada političara s uljepšanim životopisima, s ponekim lažnim
    podatkom, ponekom prešućenom istinom. Ali, kod Freda Matića, osim
    podataka o datumu i mjesta rođenja, skoro sve ostalo je sumnjivo,
    uljepšano, iskrivljeno.

    Krenimo redom pa usporedimo njegov službeni životopis s iskazima
    njegovih znanaca, suboraca i suradnika, znači ljudi koji su s njim
    desetljećima i koji ga znaju bolje nego itko. U službenom životopisu on
    je veliki heroj Vukovara koji je uništio devet neprijateljskih tenkova,
    najviši zapovjednik legendarnog Borovo naselja, velika žrtva srpskih
    logora, brigadir po činu, nosilac sedam najviših ordena. Sve u svemu,
    ako je papiru vjerovati, monumentalna veličina Domovinskog rata, kojoj i
    pripada mjesto ministra branitelja. A da li je to baš sve tako:

    DRAGOVOLJAC DOMOVINSKOG RATA – evo što kažu u jednom otvorenom pismu
    istinski heroji Vukovara Nevenko Mauzer, Petar Janjić Tromblon, Vinko
    Mažar i drugi: „Kako je moguće da Predrag Matić Fred sebe naziva
    dragovoljcem Domovinskog rata kada je među Vukovarcima opće poznata
    činjenica da je mobiliziran mjesec i pol dana prije okupacije Vukovara,
    točnije 04.10.1991. godine, a mobilizirala ga je vojna policija… Kako je
    moguće da se dragovoljcem predstavlja osoba koja je zajedno s djecom
    Vukovara u svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu 1991. bila smještena na
    jadranskoj obali“?

    ZAPOVJEDNIK OBRANE BOROVO NASELJA – nitko nikada nije javno to
    posvjedočio jer zapovjednici obrane Borovo naselja bili su legendarni
    Blago Zadro, a poslije njegove smrti slavni zapovjednici Marko Babić i
    Ivo Kovačić.

    UNIŠTAVAČ DEVET SRPSKIH TENKOVA – o tome poznati zapovjednici
    vukovarske obrane Tomislav Josić, Mario Mlinarić, Tomislav Zadro i drugi
    u svojedobnom obraćanju javnosti kažu: „Zbog čega se ne zapitate da
    se u TV serijalu „Heroji Vukovara“ u kojem se opisuju ratna događanja u
    Borovu naselju, a gdje je bio i gospodin Fred, niti u jednoj od deset
    epizoda ne pojavljuje gospodin Fred? To je zbog toga, gospodo, što
    pokojni Marko Babić i svi heroji iz tog serijala nisu dopustili
    gospodinu Matiću da još jednom po tko zna koji put, pokuša progurati
    svoje laži koje on uporno gura u hrvatskim medijima sve ove godine“!

    ŽRTVA SRPSKIH LOGORA – Zoran Šangut u „Jutarnjem listu“ 2008.
    svjedoči da se Predrag Matić, pošto se deklarirao kao Srbin, nalazio u
    logorskim prostorijama u kojima su bili zarobljenici – Srbi i koji su
    ipak imali bolji status, nisu ih tukli kao Hrvate – zarobljenike, hrana
    je bila bolja, kontakti s vanjskim svijetom liberalniji.

    RATNI VOJNI INVALID – Matić nikada u ratu nije bio ranjen, ali je već
    1994. godine na osnovi tvrdnje da boluje od PTSP-a, dobio status ratnog
    vojnog invalida s tjelesnim oštećenjem od 80%, iako se zbog PTSP-a
    moglo dobiti najviše 60% invalidnosti. Već 2000. godine, po dolasku
    SDP-a na vlast, utvrđuje mu se čak 100% gubitak radne sposobnosti. Jedan
    od današnjih njegovih najbližih suradnika Damir Jašarević Dugi
    svjedočio je 2010. u „Slobodnoj Dalmaciji“: „Dobro znam Matića,
    zajedno smo četiri mjeseca bili u logoru, ali nije mi jasno kako je na
    temelju četiri mjeseca logora i PTSP-a uspio dobiti 80% invalidnosti, a
    ja koji sam isto toliko bio u logoru i ranjen sam u Vukovaru 1991. imam
    samo 70% invaliditet“.

    BRIGADIR HRVATSKE VOJSKE – Fred Matić u ratu nije imao nikakav čin,
    ali mu je 1994. godine dok je bio savjetnik u Glavnom stožeru Oružanih
    snaga Hrvatske, zbog uvjeta funkcije, dodijeljen čin bojnika. Svaka nova
    vladajuća garnitura povećavala mu je vojni čin te je dogurao do
    brigadira hrvatske vojske. Predsjednik veterana Pete gardijske brigade
    Vinko Mažar u „Dragovoljcu“, glasilu hrvatskih branitelja, 2011. tvrdi
    kako je 2010. godine Fred Matić kao savjetnik Ive Josipovića, predložio
    generala petra Stipetića za orden „Heroj Domovinskog rata“, a on njega
    za čin generala hrvatske vojske. Vjerojatno je strah od javnog skandala
    sve to spriječio da se ostvari.

    NOSILAC BROJNIH ODLIKOVANJA – Matić ponosno ističe kako mu je
    dodijeljeno 7 velikih ordena – Spomenica Domovinskog rata, Spomenica
    Domovinske zahvalnosti, Medalja Oluja, Orden reda hrvatskog trolista,
    Orden reda hrvatskog križa, Orden reda Nikole Šubića Zrinskog i Orden
    reda kneza Domagoja s ogrlicom. Da li ih je zaslužio? Pođimo redom:
    SPOMENICA
    DOMOVINSKOG RATA: Zasluženo dobio, 45 dana borio se u obrani Vukovara;
    SPOMENICA DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI – dodjeljuje se za časnu i uzornu
    službu pa se može reći da ju je Matić kao dugogodišnji savjetnik raznih
    ministara donekle i zaslužio; MEDALJA OLUJA – nije aktivno sudjelovao u
    vojno – redarstvenoj akciji Oluja; RED HRVATSKOG TROLISTA – za osobite
    zasluge u Domovinskom ratu, Matić nikakvih osobitih zasluga nije imao;
    RED HRVATSKOG KRIŽA – dodjeljuje se pojedincima koji su u ratu bili
    teško ranjeni, Matić ne samo da nije bio teže, nego ni lakše ranjen; RED
    NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG – za junački čin u ratu, Matić nije napravio ni
    jedan junački čin niti u ratu niti u miru; RED KNEZA DOMAGOJA S OGRLICOM
    – za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u ratu, Matić to u niti
    jednoj ratnoj situaciji nije pokazao. Poslije svih ovih spoznaja može se
    konstatirati da u usporedbi Predragom Matićem Fredom gotovo nevino
    djeluje čuveni crnogorski LAŽNI CAR ŠĆEPAN MALI, mnogo sličniji mu je
    čuveni Barun Minhausen.

    Matić je tko zna koliko puta pokazao javnosti nevjerojatnu
    neodgovornost za izgovoreno, a kako mu se politička funkcija povećavala
    rasla je i njegova bešćutnost prema neistomišljenicima. Tako je travnja
    prošle godine, ničim izazvan, ustvrdio kako mu je draži ministar Željko
    Jovanović, koji je kao Srbin bio dragovoljac Domovinskog rata od Zdravka
    Mamića, Hrvata koji, kako tvrdi Matić, rat nije ni primirisao.
    Odgovorio je Mamić tvrdnjom kako je on dragovoljac iz 1991. godine,
    objavivši svoju ratnu fotografiju u uniformi i faksimil službene
    iskaznice pričuvne policije broj 70075. „Večernjem listu“ obratio se i
    Mamićev ratni zapovjednik Slavno Marić, prvi zapovjednik policijske
    postaje Sesvete 1991. godine i ustvrdio da se Mamić kao dragovoljac, u
    vrijeme opsade Vukovara, uključio kao i brojni džudaši, boksači, hrvači i
    nogometaši u postrojbu rezervne policije. Fred Matić je to već sutradan
    ismijao tvrdnjom da će pojesti sve metke koje je Mamić ispalio u ratu a
    zapovjednika Slavka Marića optužio da ga je za svjedočenje sigurno
    potkupio Zdravko Mamić ulaznicama za Dinamove utakmice. I još jednom
    ponovio kako se divi dragovoljcu Željku Jovanoviću, svom kolegi iz
    Vlade. Nažalost, Matić je i tada izrekao neistinu – Jovanović nije bio
    dragovoljac nego je mobiliziran u hrvatsku vojsku.

    Da spomenemo i sramotnu epizodu kada je Matić u nemilosrdnom ataku na
    katoličku crkvu usporedio kardinala Josipa Bozanića s ratnim zločincem
    Slobodanom Miloševićem. Iako se sutradan ispričao tvrdnjom kako nije
    mislio na Bozanića nego na biskupa Valentina Pozaića, ostao je najblaže
    rečeno „smrdljivi zadah“ političkog silnika koji je preže ni od čega,
    koji se ne boji nikada, koji ne odgovara nikome! Lista popljuvanih od
    njega duža je od telefonskog imenika. I sam sam se našao na njoj jer
    kada sam poslije laži o Zdravku Mamiću i Željku Jovanoviću ustvrdio da
    bi ministar Matić, da ima imalo morala, morao podnijeti ostavku,
    popljuvao me je riječima: „Oduševljen sam to vrstom uvlačenja, takvom se
    taktikom mogao 1991. neprijatelju duboko uvući u njegove redove, dalje
    čak i od Novog Sada, u kojem je stolovao kao direktor“. A ja sam 1991.
    godine, pa i u vrijeme dok se on od svibnja do rujna, izbjegavajući
    mobilizaciju, krio s vukovarskom djecom u Crikvenici, bio glavni urednik
    ratnog Informativnog programa HTV-a, obilazeći sva već ratom ugrožena
    područja od Dubrovnika do njegovog Vukovara.

    U obrani svog života čovjek se služi svim raspoloživim sredstvima.
    Međutim „Nemojte mene, ja sam vaš“, o kome govori Zoran Šangut, bio je
    samo početak beskrajnog dodvoravanja i moljakanja u stilu „ja sam vaš“
    kome god je bilo potrebno „i kurtama i murtama“, što traje već dvije i
    pol decenije i donosi mu beneficije:
    1991. – „Ja sam vaš“! – četnicima JNA (postao privilegirani logoraš),
    1994. – „Ja sam vaš“! – ministru Juraju Njavri i HDZ-u (postao savjetnik),
    2000. – „Ja sam vaš“! – Ivici Račanu i SDP-u (šef kabineta ministra),
    2004. – „Ja sam vaš“! – Ivi Sanaderu i HDZ-u (pomoćnik ministra),
    2008. – „Ja sam vaš“! – Jadranki Kosor i HDZ-u (pomoćnik ministra),
    2009. – „Ja sam vaš“! – Ivi Josipoviću (savjetnik predsjednika)
    2011. – „Ja sam vaš“! – Zoranu Milanoviću i SDP-u (ministar branitelja).

    I gotovo po pravilu, javno ismijavao optuživao i omalovažavao bivše
    šefove. Sada su mu posebno omiljene mete Ivo Sanader i Jadranka Kosor,
    kojima se svojedobno divio. Nazire li se kraj opsjenama i neistinama
    Predraga Matića Freda?! On je opijen eliksirom vlasti zaboravio dvije
    narodne mudrosti koje nikada ne smiju zanemariti pametni političari:
    „NIČIJA NIJE GORJELA DO ZORE“ i „ŽIVOT JE JAKO, JAKO DUG, A HRVATSKA JE
    JAKO, JAKO MALA“. U prijevodu – postoji i život poslije političke
    funkcije. Kako li će tek izgledati svakodnevnica Predraga Matića kada se
    objelodani njegov iskaz pred istražiteljima JNA, studenog 1991. godine u
    Srijemskoj Mitrovici!?

    1.1K1