Od svrzimantijaša Schlegela do gauchosa Pilsela stoji Hrvat do Hrvata

12

[testimonial image=”http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/09/Matos.jpg” name=”Antun Gustav Matoš” title=”1912 god.”]Ima kod nas, brate, novinara Kojim nema u Europi para. Tako Šlegel nekad teologom, Zamijenivši crnu rizu togom Tagblattove uvodnike piše Rigorizmom kakvog nema više.[/testimonial]

Matoš nije dočekao objavu ove pjesme, ali smo je mi današnji štioci ipak „otkrili” prvi puta u Matoševim „Sabranim djelima” iz 1976. zahvaljujući uredniku Dragutinu Tadijanoviću.

Možda tih 70-ih godina pr. st. ova pjesma-rugalica nije bila toliko zanimljiva, pače niti odveć jasna, možda se je Drago Pilselmoglo reći „pregazilo ju je vrijeme i nije više aktualna”. No, kad je danas čitamo, imamo osjećaj da se povijest u nas doslovno ponavlja, zapravo „reciklira”, na onaj najgori mogući način. E, da je Matoš poživio koje desetljeće duže, možda bi svjedočio atentatu na tog svrzimantiju, masonskog hvalisavca i vucibatinu, odnosno hrvatskog izdajicu i pobornika Aleksandrove diktature, Antona Schlegela, kojega su 22. ožujka 1929. zatukli pripadnici Pravaške radničke mladeži. Istom bi Matoš bio svjedokom još mnogih strahovitih obračuna i atentata u kojima su glavom platili mnogi častni Hrvati nakon uspostave te nesretne i nepoželjne Kraljevine Jugoslavije do njezina zaslužena sloma.

No, je li tog svrzimantiju Schlegela prvi raskrinkao upravo Matoš davne 1912. ili je taj tip onodobnoj hrvatskoj javnosti i „obćinstvu” sam i vrlo drsko dao do znanja tko je i što je, trebalo bi se malo bolje pozabaviti prilikama s početka 20. stoljeća. Osobito bi bilo zanimljivo proučavati neobično stresnu profesiju kao što je novinarstvo! Ako je ovoj našoj Hrvatskoj upravo novinarska struka bila od pomoći da se u dalekoj budućnosti zasluženo profilira jedna europska Država, bilo je kod nas, brate, novinara kojima u Europi nema para, onih novinara, pače i javnih osoba kojima hrvatstvo i Hrvatska nisu vrijedili u stvarnosti koliko niti „prebita para”! Možemo se pitati zašto je tako, kakve su to pojavnosti, možemo kumiti, psovati, možemo čak i urlati do nebesa, ali odgovor nije baš tako jednostavan, odgovora zamalo da i nema. A za nama je čitavo stoljeće prošlo otkako je Matoš prozreo tog Schlegela, svrzimantiju, novinara, urednika Agramer Tagblatta i Novosti (zanimljiv naziv novina, ha?), protuhrvatskog huškača, masonskog skoroteču, pobornika Aleksandrove diktature, uvjerenog Jugoslovena, grabizdjelu državnog proračuna, itd… Mogao bi čovjek doslovno istodobno puknuti od jada i bijesa!

Povratak u budućnost

Matos_na_klupi_KIPaSvakako nam slijedi „povratak u budućnost”, odnosno zaboraviti ionako već zaboravljena Antuna Schlegela i posvetiti se nekojim suvremenim prijeko potrebitim vrijednostima kojima se diči suvremena hrvatska nacija! No, od svih potrebitih vrijednosti nalazimo ovdje propalo gospodarstvo, bezposlenost, siromaštvo, politikantstvo, sluganstvo i pravu gomilu kojekakvih provokatora i Schlegela koje bismo jamačno sve dali samo za povratak u budućnost jednog i jedinog Matoša!

Od svih suvremenih Schlegela jedan se uporno trudi hraknuti što može duže i obimnije po hrvatskoj zemlji, po zemlji svojih pređa, zemlji koja je danas prisiljena na borbu za goli obstanak zahvaljujući ekonomskoj propasti, nesposobnim i do srži pokvarenim državoupravljačima. Toj zemlji hrvatskoj, grudi natopljenoj krvlju, znojem i suzama kroza stoljeća, tome narodu hrvatskom koji, unatoč svim do sada poznatim razbojničkim vremenima, ipak častno obstoji na ovome planetu, dolutao je iz daleke prošlosti baš taj jedan prokleti svrzimantijaš Schlegel?! Pod drugim imenom, naravno!

Dakle, tko je taj suvremeni Schlegel? Ako znademo da je po struci katolički teolog kojega je Katolička Crkva u Hrvata doslovno odbacila zbog nasilnosti i ludosti, danas se bavi novinarstvom, mada mu to ne leži previše, mrzi sve jer nema u sebi ljubavi, denuncira jer je denuncijantstvo valjda dobro plaćeni zanat, sebi pripisuje „otkrivenje” nakon doseljenja iz daleke Argentine u Hrvatsku, zemlju svojih pređa! Valjda se je taj dođoš/povratnik osjećao pozvanim od prvog povratničkog dana prikazati sebe kao nekakva „mesiju”, jer Hrvatska valjda nije imala dovoljno takvih pametnjakovića. E, tako je od argentinskog Carlosa postao Drago pod prezimenom Pilsel.

jasenovacMožda bi bilo najbolje posve zaboraviti djelatnost toga Drage Pilsela otkako se je doselio u Hrvatsku, jer tih nešto više od dva desetljeća niti ne mora biti odveć zanimljivo nama koji smo ovdje rođeni i jamačno imamo kudikamo burnije i bogatije životopise, ali po svemu sudeći Pilselovo skretanje pozornosti na sebe je nekakav neobičan „Carlitov način” gnjavljenja i davljenja javnosti. Eto, nedavno je razvikao i svoj prvi književni uradak pod nemaštovitim nazivom „Argentinski roman” i meni je osobno bilo drago što je Drago konačno pronašao sebe u književnom stvaralaštvu; nije to loše, zanimljiva terapija… No, „malo sutra”, terapija očigledno nije uspjela, jer divljanje javnim prostorom jednoga novinarskog propalice se nastavlja uzlaznom putanjom i prijeti ne knjigom svojom po glavi, već nekakvim – čekićima!?

Mentalna higijena

Da je taj Carlos Drago Pilsel duševni bolesnik, ne mogu tvrditi, bilo bi neozbiljno od mene s obzirom da čovjeka osobno ne poznam, ali hrvatska javnost, osobito ona dobro upućena, znade da se taj isti Carlos Drago Pilsel doslovno hvali osobnim PTSP-om!? Ne zanima nas kako je baš on zaradio tu sindromsku bolest, ali još uvijek mi nije poznato da je ijedan stvarni hrvatski branitelj suočen s tom bolešću gnjavio javnost, odnosno branio se od osobnih neugodnih postupaka kao što to uporno čini taj Pilsel. Evo kako započinje 8. rujna o. g. jedan njegov članak:

„Približavaju se dva, za mnoge neupućene i za mnoge umorne i dotučene građane, možda relativno nevažna sudska spora, ali ja ću kazati, bez straha da me se optuži da pretjerujem ili da si izgrađujem mučenički identitet, vrlo važni ispiti zrelosti za mentalnu higijenu ove nacije i prilika da se odlučno pokaže kako je važno ustrajati u borbi protiv kulture smrti i protiv mržnje, etničke i bilo koje druge.”

Čak i bez poznavanja osnove o čemu se tu radi, ozbiljan čitatelj već može naslutiti da s ovim tipom nešto nije u redu. Kakva su to dva sudska spora i zašto su „vrlo važni ispiti zrelosti za mentalnu higijenu ove nacije”, itd, možda bi naizgled bilo posve nejasno da se ne radi o njemu, nazovimučeniku Dragi Pilselu! Carlos je, naime, ovih dana dobio pozive na dva suda kao optuženik i tu svoju nesreću odlučio je podijeliti s malobrojnim čitateljima svoga portala. Ma neka je, valjda mu služi taj portal da se pošteno izjada, odnosno da se „terapira”, međutim iz tog terapijskog jadanja proizlazi nešto posve drugo, nešto vrlo opako, mračno i nepodnošljivo.

Zamislite, tuženik postaje tužitelj prije nego je suđenje uopće počelo, ali na njegovu ciljniku nisu tužitelji zbog koji se mora odazvati sudu, već, doduše između redaka, hrvatski narod i hrvatska povijest! Nevjerojatno je kako se taj suvremeni Schlegel/Pilsel tako jednostavno nakon „povratka u budućnost”, kad god je potreba, vrati malkice u prošlost, e da bi dopunio svoju tužbalicu koja se već jasnim uvrjedama i poniženjima prema tužitelju pretvara doslovno u tužbu:

„U četvrtak 18. rujna u 11. sati na Općinskom sudu u Osijeku (soba 21, kod sutkinje Spomenke Rodić) pozvan sam se pojaviti jer me kolumnist Glasa Slavonije i Večernjeg lista, nadasve katolički teolog i sveučilišni profesor dr. sc. Ivica Šola tuži (ovih dana vidimo u polemici koja se odvija u Večernjaku da je to osoba, po meni, upitne moralne vrijednosti i svakako uljez u hrvatskoj publicistici i među osobama koji se bave kolumnističkim radom, što ću kasnije pojasniti) jer sam mu navodno prouzročio nekakvu duševnu bol kada sam na portalu Politika plus, gdje sam objavljivao prije pokretanja ovoga portala, za njega napisao, otprilike, da je Glavaševa metla koja mete pod od neprijatelja njegova HDSSB-a navodeći da to radi jer vraća određene usluge (što se u žargonu opisuje kada da je netko “kupljen”). U toj tužbi se, što je jako zanimljivo, Ivica Šola predstavlja kao novinar, iako će na pasja kola ovih dana izvrijeđati zastupnicu čitatelja i bivšu glavnu urednicu Večernjeg lista Ružicu Cigler, koja ga je takvim tretirala kada mu je pojasnila da je autoplagijatom, “onanijom”, “parazitskim novinarstvom”, kolumnom koju je najprije prodao Glasu Slavonije (2011.), a ovih dana prepisao i opet prodao Večernjem listu obračunajući se još jednom, ali opet i klevetama i podmetanjima, s prof. dr. sc. Dejanom Jovićem (imputirajući mu da je Večernji listnapisao kako su četnici antifašisti), a preko njega i s predsjednikom Ivom Josipovićem, ugrozio vjerodostojnost Večernjeg lista, unakazio našu novinarsku profesiju, te poslao jako lošu poruku mlađim kolegama i onima, da i njima, kojima Šola predaje, pazite sad, etiku i medijsku kulturu (ajme, jadni studenti, jadna naša mladež!).”

Onaj tko pozorno pročita ova dva poglavlja, odmah će shvatiti da se ovdje radi o dvije strahovito proširene rečenice, prave kobasice, što je „spisateljska” odlika prilično nervoznog tipa koji tvrdi da je to suđenje od velike važnosti za naše društvo, pa se nadam da će biti adekvatno popraćeno od kolegice i kolege novinara. Dakle, ne moram se vraćati daleko u prošlost, već samo par odlomaka unazad, e da bih potvrdio koliko Carlos/Drago Pilsel žudi za potpunom javnošću svoga sudskog slučaja. Sad slijedi zanimljiv odlomak koji me je zapravo i natjerao da napišem ovaj članak. Doslovno se čovjek mora naježiti kad pročita ovakvu protutužbu:

„Nešto važnija stvar od izmišljenih duševnih boli ovoga osječkoga muljatora i ovoga odista sramotnoga intelektualca, je tužba koju je protiv mene podignuo još jedan promotor zla (Dejan Jović je uvjeren da bi Šola, jednom na vlasti, organizirao neko adekvtano “rješenje”, valjda konačno, za srpsko pitanje u Hrvatskoj, za one koji su po ukusu etičara Šole “sigurnosni problem” za našu zemlju), Vukovarski stožer.”

Koliko znademo, a nepoznato nam je postoji li kakav „Vukovarski stožer” i koga taj predstavlja, osim onoga Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koji je Carlos Drago Pilsel nazvao „neoustaška gamad” i zbog toga je pozvan u svojstvu tuženika na Općinski sud u Zagrebu 2. listopada o. g. zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – sramoćenjem, prema čl. 148. st. 1. i 2. Kaznenog zakona RH. Naravno, tuženik i ovo suđenje smatra vrlo važnim za „našu javnost” i obilato tužitelja osim „gamadi” časti nazivljem koje ne ću posebno isticati, već je najbolje u cijelosti pročitati što taj „gaučos” i izmišljeni PTSP-ovac misli:

Ivica-Sola„Tomislavu Josiću, predstavniku tužitelja (jer ne znam koliko ih je u tom čoporu) ću također, budem li živ i zdrav, održati lekciju iz kulture ljudskih prava, iz demokracije, iz tolerancije i iz suživota jer on, kao i njegov pokrovitelj biskup Vlado Košić, navaljuju na našu srpsku braću i sestre tvrdeći, ni manje ni više nego da Srbi, kao što su ozakonili ustaše odmah po osnutku zloglasne NDH i zato sam ih nazvao neoustašama, nemaju pravo na ćirilicu tamo gdje žive. A rekao sam im da su gamad jer samo gamad i to prokleta gamad nasrće na hrvatsku policiju i na pravni poredak Republike Hrvatske za koju je moj brat Branko Pilsel položio život i za koju sam i ja bio hrvatskim braniteljem. Samo gamad može širiti takvu vrstu netrpeljivosti prema Srbima, samo gamad može tako ružno manipulirati osjećajima izmučenih vukovarskih i drugih Hrvata među koje ubrajam i moju majku. Da, Josiću, gamad si jer maltretiraš moju staru i bolesnu majku, koja ima sina heroja Domovinskoga rata. I za to ćeš se mojoj majci i meni na sudu ispričati. Ispričati se moraš i svim poštenim građankama i građanima, bez obzira na njihovu nacionalnost, kojima namećeš mržnju koju širiš dok razbijaš imovinu i simbole Republike Hrvatske za koju smo svi mi krvarili i dok najavljuješ nove nerede i nova ponižavanja našega Predsjednika Republike, Sabora i Vlade, naših ministara i drugih predstavnika vlasti protiv kojih si digao ustanak i agresiju.”

E, ali to još nije sve, kako bi rekli novovijeki trgovci koji vam pokušavaju uvaliti kakvu bofl-robu kao „revolucionarni” proizvod bez kojega je vaš život nezamisliv. Carlos Drago Pilsel odlučio se je za strahovite mentalne pripreme pred ova dva sudska spora. Meni je jasno da za kakvo suđenje moram platiti kakva dobrog odvjetnika, ako nemam novaca, branit ću se na sudu kao „neuka stranka” i to je razumljivo, ali ne znam koliko može biti razumljiv potez Carlosa Drage Pilsela koji se je odlučio za „duhovne vježbe” u – Jasenovcu!?

„Stajao sam u tišini u prostorima muzeja, u tami, okružen uspomenama ubijenih Srba, Roma, Židova i drugih, te nepoćudnih Hrvata, mahom antifašista. Zašto sam otišao baš u ŽidoviJasenovac? Zato jer je Jasenovac bio logor smrti, logor zločina i zvjerskog odnosa čovjeka prema čovjeku, nacije prema naciji, mjesto na koje moramo doći, kao što svaki Japanac obavezno posjećuje Hirošimu, da promislimo načine i oblike učenja i obrazovanja protiv svakog oblika nasilja i genocida ako smo ljudi kojima je stalo do Ustava naše zemlje, do suosjećanja i do snažnog kritičkog stava prema zločinu i nasilju općenito.”

Zaista trijeznom i ozbiljnom čovjeku nije jasno kakve veze imaju Jasenovac i Hirošima jedno s drugim, pače i to oboje s nekakvim suđenjem za klevetu? To valjda jedino Carlos Drago Pilsel znade. No, dok je obavljao svoje „kratke ali vrlo intenzivne duhovne vježbe u Jasenovcu”, pitao je neku kustosicu što ju je najviše uznemirilo u bavljenju „tako teškom građom i problematikom”, a ona mu je navodno kao iz topa odgovorila: knjiga „Genocid nad Romima”. Naravno, njemu su, dok je stajao u tami jasenovačkog muzeja, odmah potekle suze na oči:

„Stojeći u mraku i gledajući u lance kojima su ustaše vezivale te Rome i druge nesretnike, meni su se pred očima pojavili Srbi na Dravi vezani selotejpom o kojima Šola, bivši svećenik, teolog, novinar, etičar, profesor, razvikani kolumnist, neće izustiti riječ caritasa, riječ koja bi bila neugodna ušima njegova mecene. Gledao sam čekiće, noževe, štrikove i toljage kojima su ljudi ubijani u Jasenovcu i vidjeh Josićeve stožeraše kako razbijaju ćirilične table, kad eto, nije više pristojno u Hrvatskoj razbijati Srbima glave. Mene srce stišće, mene boli duša.”

Evo, da se čovjek ne bi „raspekmezio” nad ovim umobolnim zidom plača koji nam podiže Carlos Drago Pilsel, čovjek sa dvije putovnice koji će već sutra, utreba li, spakirati ona svoja dva kofera i napustiti Hrvatsku u kojoj je od svog dolaska posijao dosta sjemena zla. No, prije nego zauvijek ode tamo odakle je i došao, on će „pjesnički” urliknuti:

„I ja ću sucima u Osijeku i Zagrebu kazati zašto je to tako: zato jer ustaštvo traje i zato jer zvijer nije nahranjena. Oh, Ivice Šola, oh, Tomislave Josiću, oh, neprijatelji istine, čujte, jer kažu jedni ustaše drugima: “Prema dosada stiglim podatcima cigani su prepraćeni (u Jasenovac) u 83 vagona…”. Dodaju da ih je moglo biti “preko 2000″.”

VukovarNiti uz najbolju volju i usredotočeno promišljanje nisam mogao shvatiti što to g. Pilsel namjerava reći u korist svoje obrane 18. rujna o. g. na Sudu u Osijeku ili 2. listopada o. g. na Sudu u Zagrebu, niti mogu pronaći bilo kakvu poveznicu g. Šole sa g. Josićem, odnosno Stožera za obranu hrvatskog Vukovara sa NDH. Ako ćemo zaista o pravu i pravdi, onda prema ova dva predhodno navedena odlomka, mogla bi tuženiku Carlosu Dragi Pilselu stići nova tužba, ali ovoga puta tražit će se liječničko vještačenje sraotnog klevetnika. Stvarno sam uvjeren da njemu nešto nedostaje, očigledno se radi o kakvoj izgubljenoj daski u glavi tuženika koji je odlučio postati jednostrani tužitelj, jer on ne priznaje hrvatsko sudstvo, ali ne priznaje, teško mi je to reći kad se radi o osobi s izrazitim mentalnim nedostatkom, niti hrvatski Ustav:

„Gospođo sutkinjo Rodić, gospodine suče Bertalanič, izvolite me osuditi ako mislite da su Šola i Josićevi stožeraši u pravu, ako su Srbi morali plutati Dravom dok su uzorni katolici okretali svoja leđa toj rijeci ili ako je pošteno da se Srbe u Vukovaru podsjeća na 25. travnja 1941. kada je Ante Pavelić zabranio ćirilicu i ozakonio teror nad Srbima.

Ja, vidite, vjerujem da ima Boga i znam da On to ne smatra ispravnim. Ja, osim toga, vidim razapetoga Sina Božjega, vidim u Isusu razapetoga Židova, razapetoga Roma i razapetoga Hrvata. A vidim, osim toga, nažalost, i krvnike, Hrvate i druge.”

Mogao bi mi tkogod spočitnuti zašto čitam te Pilselove nebuloze, ali na rasprotranjenu međumrežju teško je zaobići takvo što; jednostavno se samo nameće, dovoljno je upisati kakvo ime, kakav pojam, a onda se otvori ladica prepuna kojekakva smeća te iz radoznalosti prevrćemo, prevrćemo… dok nam se ne prevrne želudac. Zanimljivo je da ovome Pilselovu portalu koji služi za prevrtanje želudca novčanu potporu daje Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, a neizostavna podrška stiže od Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije. Međutim, to još nije sve (kako bi rekli lukavi trgovci bofl-robom!); „gaučos” Carlos Drago Pilsel nesretan je nedostatnim sredstvima za održavanje portala pa čitatelj može odmah uočiti na naslovnici poziv: „Situacija nam je izuzetno teška. Prijeti nam gašenje portala. Nemamo ni za hladni pogon. Molimo vašu pomoć! Hvala vam!”

Eto, „prilično smo zabrinuti” hoće li taj nesretni gauchos Carlos Drago Pilsel uz novčanu potporu zagrebačke gradske uprave i dalje nesmetano orati po hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti i hoće li mu to biti dostatna terapija do potpunog ozdravljenja. Mi vjerujemo da ima Boga koji će ga prosvijetliti, ukazati mu što je istina. No, najbliža je činjenica da će se sučeliti s istinom već 18. rujna u Osijeku, odnosno 2. listopada u Zagrebu.

Autor  i Izvor: Siniša Posarić/HKV.hr

facebook komentari

  • zdenka

    Nisam pročitala tekst do kraja i došla sam do onog dijela u kom D. Pilsel počinje svoje viđenje Stožera za ob.hrv. Vukovara..Malo mi je to sve degutantno i zapravo sam osupnuta tim riječnikom.Ovoliko jala, bijesa kojim ovaj gospodin ‘suklja’ se rijetko sreće…Zar ovo igdje prolazi i ne uzima ga valjda još neko za ‘ubrojivog’? Ne, ne bih se ni ja usudila upuštat u jeftino ‘psihoanaliziranje’ ali mislim da tu nešto ozbiljno sa njim nije kako spada!

  • zdenka

    Sad mi je sinulo! Pa, imamo i mi jednog vakog u selu! Svi ga se klone!Evo,pročitat ću do kraja da ipak vidim ima li razlika, pa vam javim, vi koji zazirete od poduljih napisa!

  • zdenka

    Da, dobro ste kazali-od ovoga šta je Drago Pilsel sposoban izvalit, se baš prevrće želudac, tako da mi se ovaj naš, ( iz sela ) čini kao mila majka. Samo, ako ovo stoji da njemu novčanu potporu daje Ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba, e, ne znam šta na to reć!

    • peppermintt

      ništa zdenka, nema se ništa na to reć. Što više pljuvačine po Hrvatima izdašnija je potpora zamislite i to od naših novaca.
      Samo iz ovoga je razvidna panika jedne ideologije kojoj su dani odbrojani…

      • zdenka

        Ti Pepperminttče za razliku od mene uvijek s manje riječi znaš stvari razjasnit i točno je sve šta kažeš-I sad. unatoč mučnoj temi malo ću se našalit-Štagod da rekla, svaka ti je ‘kai slavaocu’ pa sad ako Kamenjarci čitaju, evo, ja ću predložit da ti daju i kakvu potporu. Evo da ne okolišam, ima da ti plate za ovo šta pišeš. I ne, ne rugam se1

        • peppermintt

          Fala vam lipa 🙂
          kamenjarci čitate li vi ovo :))

          ja san vam dušom uz Kamenjar.com 😉

          • Vidimo i znamo, dragi peppermintt i svi ostali što ste uz nas i dio nas! Evo javno obećavamo da prve novce, koje eventualno na Bog zna koji način zaradimo, podijelit će mo sa svima vama i pravimo malu feštu!

          • peppermintt

            samo vi ostanite neovisni i otvoreni , to vam je najveća vrijednost 🙂
            Sritno i vama i nama 🙂

  • peppermintt

    Dobar tekst, i hvala autoru što si je dao truda pisanom riječiti obraditi ovu individuu, u moru događaja i informacija postajemo zaboravni i smetnemo mnoge stvari, ali ovakav sustavan pristup je jako vrijedan 🙂

  • zdenka

    Ovo sa nasilnim uvođenjem ćirilice nije ništa drugo nego nastavak velikosrpske ideologije Velikosrbina Vuka Karadžića čije ideje o Velikoj Srbiji ( vizije o stvaranju Velike Srbije Vuk K. dobija čuvajući stoku u nekom manastiru ) danas svim raspoloživim oruđima , u istom H. Saboru pokašavaju nametnuti njegovi baštinici.

  • zdenka

    Prisjećajući se nekih slavnih dana iz hrv.povj. rado se prisjetim Stjepana Radića i njegovih Pravaša, onoga zanosa, hrabrosti kojim su branili obstojnost Hrvatskog naroda! Pravaša Josipa Gržanića koji čuva diginitet H.Sabora i H.Hedervaryia izbacuje van sabornice dajući mu zasluženo, nogu ‘vrit’…Šta je sa Hrvatskim Pravašima danas? Di su svi nestali?

  • zdenka

    A šta im Glavaš još uvijek smeta!? Malo su mu zla nanijeli lažno ga osudivši uz pomoć onog ( zaboravih mu ime ) nazovisvjedoka koji je u nekoliko navrata mijenjao svoj iskaz! Glavaša pamtim iz onog vremena kada su Srbi svom raspoloživom ( pozamašnom ) vojnom tehnikom udarili na Osijek, pa se češće upitam šta bi i sa tim gradom bilo, da nije bilo onakvih kao on, koji su ‘stali na branik’!?