Pratite nas

Od učenika generacije do svetog ratnika džihada

Objavljeno

na

Njegovo ime je Mirza Ganić. Ima devetnaest godina, iz Novog Pazara je. Bio je učenik generacije u osnovnoj školi i imao je sve petice u novopazarskoj gimanziji. Dva mjeseca prije završetka školske godine otišao je u Siriju i postao sveti ratnik džihada. I sad su mu neprijatelji svi pa čak i majka, stric, dosadašnji prijatelji…

A postao je poznat kada je na Fejsbuku zaprjetio smrću Rasimu Ljajiću i ministru sigurnosti BiH Fahrudinu Radončiću.

 

O mladiću Mirzi iz Novog Pazara se glasno ne  govori. Od kada se saznalo da je u Siriji svi samo šapuću njegovo ime. Kad  pitamo ljude zašto, kažu „pusti, to su vehabije, opasno je to sad“.

Mirzina majka Šadija živi u selu Gornje Sebečevo. Zatekli smo je pored porodične kuće.

-Ništa vi ne shvatate. On više ne postoji. Otet je. Ti ljudi koji su to uradili su opasni, za njega, a ni mene više života nema. Policija ništa nije uradila a mog sina više nema. Ti ljudi su ga  oteli. Ne smijem od njih riječ više da izustim. Izgubila sam dijete, plašim se za sebe i drugog sina. Idite – pokazuje Šadija ka izlazu iz dvorišta porodične kuće.

Mirzi Ganiću ostalo  je još samo dva mjeseca da završi Gimnaziju u Novom Pazaru. Učenik sa svim peticama u srednjoj školi, đak generacije Osnovne škole u Gornjem Sebečevu.

Džemil Ganić, Mirzin rođeni stric, također nije krio strah. Gledajući na put da li neko dolazi, a češće u zemlju, priča kako je Mirza otišao u Siriju.

– Put je spremao godinu dana. Majci, ocu i meni je  pričao kako se sprema da ide u Kairo, gdje će navodno studirati matematiku. I sve nas je lagao. To jutro, kad je otišao, spakovao je stvari u torbicu.  Jednu maicu, farmerke i rezervne tene. U pet ujutro je probudio majku i oca, poljubio ih i reko da ide. Javio se  nekoliko dana kasnije sa Turske granice i rekao da je otišao u džihad. Svi smo se šokirali – priča Džemail. Pitanje o tome kako se jedan uzorna mladić, odličan đak i vjernik regrutuje za vehabijski pokret Džemaila Ganića je potpuno uznemirilo.

– Njega su regrutovali u džamiji u Novom Pazaru. Mirzu i još dvojicu koji su iz BiH. Usadili su im nešto u glavu, on je poludio.  Čuo sam da ima ta neka agencija koja ih šalje u Siriju. Niko do njih ne množe da dođe, čak ni policija. Pristup tome ima samo uzak krug ljudi, vjernici iz džamije. Preko islama su Mirzi ušli u glavu i kao da su ga drogirali – priča stric i počinje da plače.

– Posljednji put se javio telefonom prije dva mjeseca. Preklinjali smo ga da se vrati. Rekli smo mu da ne zna šta radi, da grješi. Rekao nam je da smo mi od sad njegovi neprijatelji, majka i ja. Samo zato što se protivimo njegovoj ideji. Rekao je da vodi sveti rat i da mu je čast da za to pogine. Tada je prekinuo razgovor i od tada ga nismo više čuli – objašnjava Džemail Ganić.

Otac otputovao u Njemačku
Safet Ganić, Mirzin otac, otputovao je prema rječima njegovog brata, prije dva mjeseca u Njemačku, gdje je našao posao. Ipak prem rječima mještana sela, Safet je otišao put Turske i pokušava da pronađe sina i vrati ga kući.

Direktor gimanzije: Plašim se da pričam

Zoran Stojisavljević, direktor Gimnazije u Novom Pazaru, javio se na poziv „Blica“ ali je vrlo mao htio da priča o bivšem učeniku Mirzi Ganiću.

– Išao je kod nas u školu. Bio je dobar đak. Ali nemojte mene da dovodite u vezu sa ovom pričom. Ovo je vruća tema, opasna. Iskreno, plašim se da pričam o tome. Pitao sam neke profesore, niko ne smije da kaže ni riječ. Nadam se da razumijete – bilo je sve što je rekao Stojisavljević.

Izbacili ga iz džamije

Sklonost ka radikalnom islamu, kao ni prema ratu i oružju nikad nije pokazivao, sve do pred sam polazak na put.

– Izbacili su ga iz džamije u selu, jer se čudno ponašao tokom molitve. Iz čista mira je ustajao, uzimao telefon u ruke i slao poruke. Govorio je da šalje nekom poruke i da su obilježeni svi  koji ne radikaliziraju svoje molitve. Počeo je da pušta bradu. Jednog dječaka, maloljetnika, pokušao je da drži uz sebe i navodno mu u kaže na pravi put, ali je hodža uspio da ga u tome spriječi, a Mirzu je izbacio – priča jedan od vjernika iz sela.

Šadija: Izgubila sam sina, idite

– Molim vas idite od kuće dok vas neko nije vidio. Pravite mi probleme, od kojih ni sama ne mogu da živim. Izgubila sam sina, nešto najvrjednije u životu – kaže majka Šadija i odomahuje glavom na rječi da je Mirza i dalje živ.

 

avaz.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Akademik Davorin Rudolf: Premijeri mogu pitanje zaljeva riješiti uz kavu u pet minuta!

Objavljeno

na

Objavio

Slovenska  strana, točnije ministar vanjskih poslova Erjavec, svojedobno je izjavio kako se problemi s Hrvatskom ne mogu riješiti u idućih sto godina. Čini se kako se od te izjave do danas ništa nije promijenilo.

Hrvatska je izišla iz arbitraže, a nakon govora našeg premijera Plenkovića na zasjedanju Oće skupštine UN-a Slovenci su otkazali sastanak u Zagrebu.

Gostujući iz splitskog studija u Studiju 4, Davorin Rudolf naglasio je kako pitanje granica  nije stranačko pitanje . To je vitalno nacionalno pitanje.  Trebamo mogučnost opoziva političara koji strše s neodmjeenim i za Hrvatsku štetnim izjavama.

Potpuno je neshvatljiva pretenzija Slovenije da čak i nalaže našem predsjedniku Vlade što mora govoriti kad je na međunarodnim pozornicama.  U svojoj sam karijeri susretao mnoge ministre vanjskih poslova, ali ovakvog kao što je ovaj slovenski još nisam nikad, naglasio je Rudgolf. Više od oštre reakcije Ljubljane zanimljivije su mu oštre reakcije u zemlji. Nastup Vesne Pusić koja je govor Plenkovića prozvala štetnim, politički je nedopustiv, neutemeljen i diletantski. Ostao sam jako začuđen, naglasio je.

Granica na moru je crta sredine, jednako udaljena od obje obale. Sud je presudio da Sloveniji ide 4/5 zaljeva ili 80 posto, obrazlažući presudu na redikulozan način. Srećom ta presuda nije na snazi jer je naš Sabor donio odluku da napuštamo arbitražu, podsjetio je Rudolf. Zalaže se za model kondominij ili koimperij (zaljev Fonseca, Bodensko jezero..) kojim, kada nema teritorijalnih pretenzija, bi se Hrvatska i Slovenija složile da Savudrijski zaljev bude zajednički, da dijelimo suverenost, da nema granica, da ga zajednički koristimo – za ribolov, plovidbu i što je izuzetno za važno ekologiju. Spor koji traje već 27 godina, premijeri mogu dogovoriti uz kavu u pet minuta, poručio je!

Neka međunarodna zajednica uhvati Ljubljanu za uši i pita što oni to prijete, što oni hoće. Samo strpljenja, bit će sve u redu, zakljućio je Rudolf.

Akademik Davorin Rudolf: Predlažem kondominij – rješenje koje nije ni prohrvatsko ni antislovensko

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

25. rujna 1991. – Embargo na uvoz oružja

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“.

Rezoluciju je činilo osam točaka koje su trebale pomoći u rješavanju jugoslavenske krize, pri čemu je naglašena potreba za mirnim rješenjem i dijalogom, iako je, naravno, zabrana državama članicama UN-a da Jugoslaviji isporučuju bilo kakvo oružje i streljivo imala najveću važnost.

Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država James Baker na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske, ali međunarodna je zajednica rezolucijom 713 upravo napadnutoj republici najviše naštetila, piše HRT

Naime, Hrvatskoj je prije rata oduzeto gotovo sve oružje Teritorijalne obrane, dočim je JNA, koja je već u tom razdoblju otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. UN –u je potvrda ispravnosti odluke bila činjenica da je Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, podupro donošenje  rezolucije.

Već je 1. listopada JNA iskoristila odluku o embargu i uputila ultimatum Vladi Republike Hrvatske da će napasti sve vitalne objekte ili poduzeti akciju velikih razmjera ne prekine li se oružani sukob, nakon čega su počeli granatirati Dubrovnik i zatvarati obruč oko opkoljenog Vukovara i drugih napadnutih hrvatskih gradova.

Rezolucija broj 713 bila je prva UN -ova rezolucija  donesena za rješavanje krize u Jugoslaviji, no za napadnute Hrvate bila je pogubna. Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija.

Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.

facebook komentari

Nastavi čitati