Odgovor Goldsteinu: Na vašim će se djelima učiti kako se ne smije pisati povijest!

5

Mladen Pavković odgovara Goldsteinu: Na vašim će se djelima učiti kako se ne smije pisati povijest!

U razgovoru za Jutarnji list (ponedjeljak, 17. studenoga 2014.) pod naslovom “Meni nije neugodno reći da sam i hrvatski i jugoslavenski pisac” Slavko Goldstein, kako kaže, odgovara na napade desničara.

Kao prvo, treba reći da je on ekstremni ljevičar, koji se godinama ponaša kao Josip Broz, poglavito nakon II. svjetskog rata: Tko nije uz nas, taj je protiv nas!

Sudi i sudio bi bez suda i suđenja. Što on napiše – to je to. Predstavlja se kao neki povijesni autoritet, a samim time što glumi hrvatskog i jugoslavenskog pisca nije “nitko i ništa”, odnosno ne može mu se vjerovati, tim više što uvijek piše “kako aga kaže”, površno, nedokazano, pa i lažno.

Ako je on hrvatski i jugoslavenski pisac, kako se predstavlja, poglavito u svijetu, to znači da nema pojima da Jugoslavija više ne postoji, (prespavao je taj dio povijesti!), a ako ne postoji, onda kako on može biti nešto čega nema? Ni srpski pisci se više ne predstavljaju kao jugoslavenski! Druga je stvar što bi on želio biti jugoslavenski pisac, jer se u duši osjeća ekstremnim Jugoslavenom i ljevičarom, komunistom, štovateljom Broza i partije, a na žalost, kako se stječe dojam i nekih, srpskih ratnih zločinaca. Naime, njegove “umne” tekstove objavljuju i srpski mediji, a oni sigurno ne će i ne žele objaviti istinu o stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, a još manje o onima koji su najzaslužniji za hrvatsku slobodu. Stoga vrlo rado uzimaju za suradnike “prodane duše” koje, kad je povijest u pitanju, kao Goldstein, pišu da je i 1991. “Sava potekla prema Zagrebu”.

Žalosno je da se ovom čudnom i problematičnom povjesničaru omogućava da i na nekim predavanjima po svijetu govori o hrvatskoj povijesti, odnosno o građanskom ratu, a ne agresiji na Republiku Hrvatsku, o mržnji prema prvom hrvatskom predsjedniku i vojskovođi dr. Franji Tuđmanu i da iznosi samo i isključivo svoju istinu, koja je sve samo ne – istina. Hvali se da su o njegovoj knjizi “1941” u Americi, Engleskoj i Španjolskoj svi dosad pisali pohvalno. (Vjerojatno je nisu čitali, ili je nisu ni razumjeli!) No, gdje se god on pojavi unaprijed se proglašava piscem kakav ovaj “region” nije imao od stoljeća sedmog!

Osim što je po nacionalnosti Hrvat, Jugoslaven, on je, kaže, i Židov, a sve više i Europejac. Kad se sve to zbroji on ne pripada nikome, i već je stoga – nitko i ništa.

U njegovoj šezdesetogodišnjoj javnoj djelatnosti njegovo je pravo “zanimanje” – voditelj rata protiv ustaša! Iako u Hrvatskoj nema ustaša, on neprestano ukazuje na njih, boji ih se te upozorava svijet da oni ipak postoje, i nakon hrvatskog Domovinskoga rata, koji je za njega više bio građanski. Ako bi pisao i govorio da su Srbi izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku i okrivljavao srpski narod za zlodjela koja su nam učinili, koji bi mu to srpski mediji objavili? Ali, ako okrene pilu naopako, za što je iznimno školovan, onda se stječe dojam samo prigodom površnog čitanja njegovih knjiga (koje se inače teško čitaju, jer su uglavnom bez glave i repa) da su za rat u “regionu” podjednako krivi jedni i drugi, odnosno da su žrtva i agresor jedno te isto. Zamislite da je ovaj “objektivan” jugoslavensko-hrvatski pisac u vrijeme vladavine Josipa Broza objavljivao knjige i tekstove o masovnim grobnicama i zločinima partizana i Udbaša nakon II. svjetskog rata, bi li to bilo moguće?

Tek kad je stvorena hrvatska država ovaj “literata” piše bez cenzure, ili bolje rečeno mlati praznu slamu.

A što je radio početkom 1990., kad su hrvatski branitelji branili i obranili hrvatsku državu? Ne biste vjerovali tada je i on bio na prvoj crti obrane, ali – protiv politike dr. Franje Tuđmana! Kad je Tuđman umro on je nastavio blatiti ime i djelo prvog hrvatskog predsjednika, što sa zadovoljstvo čini i danas (Mesićeva škola). Osim toga, javno je podržao inicijativu za ukidanje saborske komemoracije žrtava Križnog puta u Bleiburgu, što znači da za njega sve žrtve ipak nisu iste.

A tko su ustaše za Goldsteina? Po njegovim riječima to nisu bili Hrvati, već izrodi hrvatskog naroda! Oni su za njega i dalje veći zločinci nego srpski četnici, dok o partizanima ima samo lijepe riječi. Danas se oni nazivaju – antifašisti. A taj su naziv, zna dobro i to taj jugoslavenski povjesničar, skovali Staljin i njegova okolina, da bi se pod njime krili komunisti koji su djelovali izvan Sovjetskog Saveza. “Antifašisti” nisu drugo nego komunisti!

A besramno se predstavljati i po svijetu kao jugoslavenski pisac nije ništa drugo nego biti “vuk u janjećoj koži”!

No, ovako ili onako, njegova “kapitalna” djela završit će relativno brzo u ropotarnici, odnosno koristit će ih učenici u školi ili na tečajevima i iz njih učiti – kako se ne smije pisati hrvatska povijest! I to je nešto!

Mladen Pavković

facebook komentari

  • Zdenka

    Otac i sin prezimena Goldstein su ‘etnobiznismeni’ i ništa drugo. Ništa im nije sveto, nit se čega libe i ustručavaju. Degutantno je samo po sebi isticanje samo jednih ratnih žrtava! Kao da Hrvati u 2.sv. ratu nisu i gore žrtve! Za nadati je se, da ovaj dvojac koji ide ruku pod ruku sa Srpskim Memor.2-nema i potporu Židovske zajednice u Hrvatskoj!

  • Alan B’Stard

    Ma sve njihovo ce sagnjiti, bit ce zaboravljeni i to najvise boli te stare partizanine. Sve ce se njihovo zaboraviti pa i zlodjela. To je trava koja danas jeste a sutra se vec u vatru baca. Umrit ce i slavo i stipica, dje si bio sta si radio ko te yebe

    • Slavko goldstein, to mogu posvjedočiti naši emigranti, nije htio primiti donaciju hrvatske emigracije u SADu za obnovu židovske sinagoge u Zagrebu, nije htio uzeti novac (mislim da se radilo o iznosu od 50 do 100 tisuća dolara), jer je cijeli radni (životni) vijek blatio i potkopavao emigrante i lobirao protiv Hrvatske!