‘In odium fidei’ u Bujici

2

Potaknuta večerasnjom Bujicom u kojoj je gost bio G. Miroslav Škoro  pjevač je sa svojom pjesmom Svetinja prisustvovao i upriličio  otvaranje filma “In odium fidei”. Govorio je o filmu koji je privukao tisuće Zagrebcana i svih Hrvata koji su se zatekli u Zagrebu.  Velimir Bujanac u pregovorima je za prikazivanje filma nakon svjetske turneje koju  je autorica Prkačin najavila.

Potresan i sentimentalan film koji je u produkciji Laudata nastao, a  govori o pogibelji nedužnih svećenika, franjevaca1945. i 1946.g, u srcu hrvatstva, Hercegovini,  njih 66 na području Širokog Brijega. Na cijelokupnom prostoru nekadasnje NDH(današnje Hrvatske i Herceg Bosne i šire) komunisti i partizani iz novonastale Jugoslavije  ubili su 660 većinom svećenika i  časnih Sestra, a stvarni broj žrtava civila ni dan danas nije evidentiran (na Blajburgu je oko 200 000 ljudi pobijeno, a pitanje koliko jos putem do Blajburškog polja)  jer se ta tema nije načimala u  današnjem Hrvatskom Saboru u kojem je možda svega desetak ljudi koji nisu povezani sa komunističkom partijom kaže Miroslav Škoro koji vjerovatno zbog ovakvih razloga nije nikad odlučio sjesti u Sabor.  Premijerno prikazivanje je posjetilo oko 2000 ljudi, velik broj nije mogao ući, većina je stajala, a manji broj sjedio, u kinu Europa.

11005985_10205307072571455_189329546_n

Iz osobne pobude pišem ovaj tekst jer sam  i sama bila na premijeri, ali i u podzemnoj kripti na Širokom Brijegu gdje su pogubljeni od partizana i komunista fratri, profesori u Gimnaziji. Bila sam i u riznici koja je ovim filmom izašla u javnost. Tema o kojoj se progovara svjedok je o strahovitom napadu na kulturnu baštinu tog dijela lijepe naše i na vjerne sakupitelje naše franjevce koji su djelovali u tom kraju. Ne možete vjerovati kako je teško uživo i na filmu gledati i slušati lica franjevaca koji svaki dan gledaju to mjesto gdje su im braća iz čiste mržnje, poklana. Osim toga taj zločin nikad nije osuđen niti je proglašen zločinom za koji se treba odgovarati, prošlo je 70 godina od tog događaja.

Kroz dokumentarni film nas vodi jedan od najstarijih franjevaca koji je tada pohađao školu i gimnaziju u kojoj su profesori (neki kolege učenici) bili  ti isti pobijeni franjevci, ovaj živi svjedok jedan je od niza svjedoka koji se izmjenjuju u filmu o presucivanoj istini. Film je odjeknuo jer su iznesena skrivena pisma koja je partija poslala kao razloge zašto je pobila svećenstvo, nije da je Tito i partitija to tražila samo je to pisano ne bili se opravdali Engleskoj i svijetu sa kojom je Jugoslavija dijelila veliki dio planova i djelovanja.  Očiti dokaz tome je naveden u filmu gdje se govori da se zadnji pokolj koji se trebao sprovesti od strane Jugoslavenske partije u srednjoj Bosni prekinuo naredbom koja je dosla izvana (Engleska na koje je apelirao Vatikan i englesko svećenstvo) Film donosi potresna svjedočenja od preživjelih koji su gledali kako svećenike muče i ubijaju pred očima djece i odraslih. Strahovito mi se urezalo u sjećanje svjedočenje gospodina,  tada tek dječaka kojemu su pred očima propucali strica fratra i uvalili mu pušku u ruke i rekli što si to učinio,  maleni dječak tada sedmogodišnjak ostao je nijem do dvanaeste godine.

Povijesničari i svečenici iznjeli su pisma i govor blaženog,  uskoro svetog Alojzija Stepinca.  Kardinala kojemu je presudilo jer je bio katolik, Hrvat i govorio o ovim zločinima i pisao pismo za vjernike koje su svećenici trebali pročitati na misi o pobijenoj braći. Druga dokumentirana pisma su od zločinaca, oni kao da se rugaju opisivali su u pismima Titu takve nebuloze o franjevcima, takozvanoj vojsci njemaca, vrućem ulju sa zvonika i svakakvim lažima kojih su se mogli dosjetiti.

Nepismeni pogrdni vojnici nisu znali za glad i samim time ne vjerodostojnost njihove maloumne priče, u zelji uništenja svega Hrvatskog raznjeli su zvonik, jednog po jednog svećenika(66) ubijali u jami, šarali su petokrake po nacrtima crkve na Širokom Brijegu, a fratarski vodeni mlin optužili da je vojni objekt!!!!  Strahote koje su rađene samo zato jer su bili franjevci,  profesori, Hrvati i vjernici… Sluge Boga….kojeg je onaj komunistički genocidni, danas još ne osuđeni sistem htio eliminirati jer je svaka ljubav i dobrota prema u ovom slučaju učenicima predstavljalo buđenje nacionalne svijesti i raskrinkavanje istine o lažnoj ravnopravnosti u Titovom komunizmu.To ih je strašilo i zato ruše kulturu koju franjevci sa znanjem njeguju i prenose na mlađe naraštaje. “In odium fidei” progovara o vremenu i poslije masovnih pogubljenja fratara, govori i o Titovom paklenom planu prodiranja u fratarske redove, komunističkom pokušavanju regrutiranja svojih ljudi u fratarske redove kroz frakciju “Dobri pastir”, ali unatoč svemu tome dobro je pobijedilo i 60-ih godina  brojni mladi se zaređuju i kreću putem redovnika.

Ovaj fenomenalan film i premijera nije ni sekundu emitirana na Radmanovoj televiziji ni nijednoj drugoj većoj tv kuci…  Osim na Bujici.

10592369_10205307073211471_398068410_n

Žalosno i neizvedivo je to da imamo Hrvatsku, okrećemo se buduçnosti, a povijest ne možemo zaboraviti jer je nismo riješili, ne možemo oprostiti jer “krivac” nije rekao “žao mi je”, nije ga nitko ni prozvao… Ovo je okrutna istina u kojoj živimo, ali opet mi smo tu ne smijemo odustajati, ako budemo prisiljeni otići  van “trbuhom za kruhom” moramo se vratiti ulagati u našu Hrvatsku jer imamo samo jednu domovinu, ali nešto politički “maligno” ju razara, a nama pred time zatvaraju i mažu oči (mediji), ali naša srca i duše osijećaju to. Ono naopako nije iskorjenjeno, možda ja to neću doživit, ali želim počet stvarat onakvu Hrvatsku u kakvoj bih voljela vidjet svoju djecu kako žive, slobodno i ravnopravno, a ne kao degradirana manjina koja se u vlastitoj zemlji ne usudi reći “Hrvat sam” ponovno kao u ona neosuđena vremena…vremena komunizma koja kao demoni dolaze i vraćaju se jer nisu nikad pošteno ni “zakopana”.

Hana Marta Jurčević Bulić

[ad id=”40551″]

facebook komentari