Pratite nas

BiH

Odlazak dvojice za kojima će malo tko žaliti

Objavljeno

na

Ovih dana završavaju se dva otužna veleposlanička mandata u Bosni i Hercegovini, američki Patricka Moona i hrvatski  Tončija Staničića.

Moon će ostati zapamćen kao grobar Federacije BiH, a Staničić kao jedinstven primjer veleposlanika koji je aktivno sudjelovao u gaženju prava vlastitog naroda u drugoj državi.

I SAD i Hrvatska su zemlje suodgovorne za dejtonsko utemeljenje BiH i njeno dalje funkcioniranje. I ptice na grani znaju da je Dejtonski sporazum, pogotovo u dijelu koji se odnosi na Federaciju BiH, drastično izmijenjen nametnutim odlukama visokih predstavnika i da su sve te odluke, od one o suverenosti sva tri naroda na cijelom teritoriju BiH, Berijevih amandmana do Statuta grada Mostara išli na štetu Hrvata u BiH i u konačnici ih doveli do toga da im drugi biraju političke predstavnike. Taj proces političkog desubjektiviranja teče progresivno sve do danas, a kulminirao je u jesen 2010. ponavljanjem prevare bošnjačkog izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, analognim, premda neusporedivo nevažnijim izborom potpredsjednika RS Vlajkija, te nelegalnim i nelegitimnim formiranjem Vlade Federacije BiH s minornim hrvatskim strankama po bošnjačkom ukusu.

nino-raspudić-small

Direktor Svemira Nino Raspudić

Budući da postdejtonski institucionalni sklop tada još nije bio dovoljno uštiman da bi se glatko moglo izabrati “hrvatske” predstavnike mimo Hrvata, bila je potrebna i legendarna intervencija visokog predstavnika Valentina Inzka u zakone matematike i nametanje da je u BiH pet trećina od 17, tj. kako je pet ruku halal Hrvata u Domu naroda dovoljno da se izabere predsjednik Federacije i formira Vlada. Posljedice su poznate. Taj nakaradni izborni inženjering je doveo do blokada na svim razinama i na koncu do potpunog intitucionalnog urušavanja Federacije BiH, u kojoj je sve, od Ustavnog suda do predsjednika i Vlade, ili na rubu ili onkraj zakona. To je rezultat mandata Patricka Moona i njegove težnje “stabilnijoj i funkcionalnijoj” BiH. Stanje od Daytona do danas nikada nije bilo gore, Moon odlazi, a stanovnici BiH ostaju s posljedicama njegove vizionarske pseudograđanske politike.

Ako postoji ikakvo objektivno mjerilo rezultata četverogodišnjeg mandata čovjeka koji je bio stvarna vlast u BiH, te ako su mjerene vrijednosti stabilnost i funkcionalost, onda je Moon definitivno promašio zanimanje i morao bi okončati diplomatsku karijeru. U pogledu dugoročne američke politike u BiH teoretski postoje dvije mogućnosti, u prvoj je Moon katastrofalan, a u drugoj briljantan igrač. Ako je iz nekog razloga američki interes upravo ovakva BiH, nestabilna, nefunkcionalna, ovisna o međunarodnim arbitrima, na rubu međunacionalnog sukoba, ukratko, bure baruta, kontrolirani kaos, kako već hoćete, onda je Moon svojim potezima u zadnje četiri godine ostvario vrhunski posao i treba mu čestitati i poslati ga za veleposlanika u još veću zemlju koju treba institucionalno razvaliti. Doista se trebalo dosjetiti toga kako su Lijanovići idealan partner s hrvatske strane. Ili da nakon svega, na samom kraju mandata, treba izvesti igrokaz s tobožnjim ekspertnim timom koji će iskemijati akrobatske prijedloge koji će riješiti sve konflikte u Federaciji, kao da je problem stručno-pravne, a ne političke naravi. I onda kao vrhunac farse domisliti kako broj zastupnika u Domu naroda treba smanjiti sa 17 na 13, valjda da se Inzko ne bi morao opet zamarati suspendiranjem zakona matematike. Budući da Moon pripadnike mog naroda očito smatra idiotima, imam puno pravo kao drugu pretpostavku uzeti da je on kompletni idiot, da je jednostavno bio nedorastao poslu kojeg je obavljao, da je imao zadatak pomoći u izgradnji stabilnije i funkcionalnije BiH, ali da mu je manjak iskustava, inteligencije, a višak kolonijalističke nadmenosti, rezultirao ovakvim ishodom, s kakvim je suočen danas nakon što je igrao na kartu Lagumdžijine platforme, garnirane Komšićevim hrvatstvom, Lijanovićevim poštenjem i pravaškom pameću. Hipoteza da je Moon zalutali nesposobnjaković predstavlja optimističnu varijantu, jer ostavlja mogućnost da će sposobniji novi veleposlanik, ako su famozne stabilnost i funkconalnost doista američki cilj, tražiti suvisla politička i institucionalna rješenja i barem djelomično ublažiti štetu koju je načinio prethodnik.

Početak Moonovog političkog šenlučenja se poklopio sa zadnjom fazom mesićizma u hrvatskog vanjskoj politici, oličenog u djelu veleposlanika Tončija Staničića. U zloglasnom intervjuu “Oslobođenju”, objavljenom 14.11.2010, sada odlazeći veleposlanik nacionalne države hrvatskog naroda se, u trenutku maksimalog političkog poniženja Hrvata u BiH drugim izborom Željka Komšića, najprije pohvalio kako je on prvi strani veleposlanik koji je čestitao Komšiću na izbornoj pobjedi, a potom je dao sljedeću izjavu, kojom izravno krši Ustav RH: “Često volim ponavljati, kada me pitaju što je prioritet hrvatske države ovdje, da prioritet broj jedan, možda će to čudno izgledati, nije položaj hrvatskog naroda. To jeste prioritet, ali nije broj jedan. Naš prioritet je Bosna i Hercegovina – stabilna i funkcionalna.”

Izjava je skandalozna, pogotovo u situaciji u kojoj se BiH “stabilizirala” reduciranjem na dva faktora, srpski i bošnjači, i samo je tadašnje kaotično političko stanje u Hrvatskoj razlog zašto nakon intervjua Staničić nije povučen. Naime, članak 10 Ustava Republike Hrvatske nalaže “Dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske”, dok u Ustavu o zaštiti “stabilnosti i funkcionalnosti BiH” nema ni slova. Naravno, slova o “stabilnosti i funkcionalnosti” ima kod američkih gazda, čija je to omiljena sintagma, a uloga tadašnje vlasti u RH bila je držati Hrvate u okvirima predodređene im drugorazredne političke uloge u BiH, o čemu svjedoče dva naknadna događaja. Najprije je na Wikileaksu procurio razgovor u kojem Stuart Jones, zamjenik pomoćnika državne tajnice SAD Hillary Clinton, u razgovoru s tadašnjim ministrom vanjskih poslova RH Gordanom Jandrokovićem odaje “priznanje nastojanjima Zagreba da obeshrabri rasprave koje se tiču trećeg entiteta”, što u situaciji u kojoj im drugi biraju političke predstavnike znači prisiljavati Hrvate na postojeću srpsko-bošnjačku dvoentitetsku podjelu. A potom je i tadašnja premijerka, a današnja HDZ-ova disidentica Jadranka Kosor pokazala vanjskopolitičke preferencije. Prije mjesec dana je u Ljubljani Željku Komšiću dodijelila nagradu mutnog velikobošnjačkog IFIMES instituta za “poseban doprinos stabilnosti i miru na zapadnom Balkanu” u društvu Budimira Lončara i Stipe Mesića. Iz takvog sklopa je jasno zašto je kadar poput Staničića poslan u Sarajevo i zašto ga se toliko dugo tamo držalo.

U međuvremenu je došlo do bitne promjene hrvatske politike prema BiH. Usustavila se kakva-takva vanjska politika, iživljavanje s Lijanovićima i pravašima je otvorilo oči i zadnjima koji su u Hrvatskoj imali iluzija o građanskoj Lagumdžijinoj opciji. Predsjednik Josipović pa potom još konkretnije i premijer Milanović su uz mantru o cjelovitoj, funkcionalnoj i stabiloj BiH bez kompleksa počeli spominjati i hrvatsko pitanje. Zadnji istup u Mostaru vođe oporbe Tomislava Karamarka na istoj liniji aktivne potpore ravnopravnosti Hrvata u BiH svjedoči da o tom pitanju postoji konsenzus na političoj sceni u Hrvatskoj i da se glavinjanja poput Staničićevog više neće ponoviti. Vrlo je vjerojatno da ćemo u BiH konačno dobiti veleposlanika Republike Hrvatske koji će zastupati primarno hrvatski, a ne naslućeni američki interes, koji je na prvi pogled djelovao kao probošnjački, a u konačnici nije nikome donio ničega dobrog. Dugogodišnja diplomatska neravnoteža prouzročena izostankom vanjskopolitičke potpore Hrvatske Hrvatima u BiH okončana je. To je ipak manje važno od toga hoće li novi američki veleposlanik, praktično novi kolonijalni upravitelj BiH, biti na tragu Moonove pameti i obraza, ili nas možda čekaju neka ugodna iznenađenja.

Piše: Nino Raspudić/Nezavisne novine

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati