Odlazak mladih: ‘Doma sam bio nezaposleni magistar, u Norveškoj sam bolničar za 24.000 kuna’

4

‘Doma sam bio nezaposleni magistar, u Norveškoj sam bolničar za 24.000 kuna’, poručuje Zoran Šabić iz Sinja koji se nakon velike pripreme i učenja jezika odselio u norveški glavno grad Oslo.

Sve češće su priče, kako u medijima tako i na društvenim mrežama, o mladima koji napuštaju Hrvatsku u potrazi za poslom i boljim životom negdje vani. Dio iseljeničke statistike tako je postao i 37-godišnji Zoran Šabić iz Sinja, a njegovu priču objavila je Slobodna Dalmacija.

Zoran se itekako pripremao za svoj odlazak: gotovo tri godine učio je norveški, prikupljao sve potrebne dokumente, informirao se i raspitivao o svemu. I bio poprilično strpljiv. ‘Odavno mi je bilo jasno da u Hrvatskoj enmam što tražiti. Za obrazovane ljude koji žele pristojno živjeti od svoga rada u njoj nema mjesta. Osim uništene sadašnjosti, apsolutno nisam vidio perspektivu u budućnosti. U jednoj potpuno devastiranoj zemlji poremećenih vrijednosti jednostavno mi se više nije dalo živjeti’, rekao je Zoran za Slobodnu Dalmaciju.

Ovaj medicinski brat i magistar novinarstva u Norveškoj je bio i 2012. i tada je uvidio da je riječ o uređenoj zemlji s mnogim mogućnostima. Nakon detaljnih priprema Zoran je uspio u naumu i trenutno je kod prijatelja u Oslu koji mu je pomogao sa smještajem. Sada je u potrazi za poslom, a posebno je fokusiran na usavršavanje jezika. Nakon polaganja testova potražit će posao u medicinskoj struci, a tip posla ovisit će o autorizaciji njegove stručne spreme – bolničar ili medicinski brat.

‘Znanje jezika otvara sva vrata. I osigurava dobivanje posla, jer je za to potrebno polaganja prvog nivoa, a testovi vrijede samo ako se polažu u Norveškoj. Prije toga namjeravam nešto malo honorarno raditi, zapravo i ne mogu puno radno vrijeme jer se moram pripremati za polaganje jezika’, pojašnjava Zoran.

‘Prosječna plaća visokoobrazovanog stručnjaka je oko 30-40 tisuća kuna. Bolničari imaju 18-24 tisuće kuna, a medicinske sestre 24-32 tisuće kuna, što ovisi o godinama radnog iskustva i poziciji. Uštedjeti se svakako može, ali ono što je najvažnije jest činjenica da je perspektiva jako dobra. Školovanje je, uključujući i studiranje, besplatno baš kao i zdravstvene usluge’, kaže Zoran.

Troškovi stanovanja i režije u Oslu poprilično su skupi, a znaju se popeti i do 10-15 tisuća kuna, pa se zato isplati dijeliti stambeni prostor. Ne baš ugodna klima je ono što mnoge ne privlači u Norvešku. No Zoranu ne predstavlja problem. ‘S klimom i atmosferom nemam problema, volim zimu i hladne dane, duge noći i kišna jutra, snježne pahulje, miris upaljenih svijeća i topli čaj’, uz osmijeh kaže Zoran. (SD)

facebook komentari

  • Agromentum

    Znači ovako: u najboljem slučaju bi mogao zarađivati 24 tisuće kuna, a plaćati stan 10 tisuća kn. 14000 kn bi mo ostalo za sve ostalo. Auto nije ispod 4000 kn mjesečno, hrana i piće ne ispod 5000 kn mjesečno (Norveška je skupa), pa odjeća, obuća, higijena… Mislin da bi u najboljem slučaju mogao uštediti 5000 kn mjesečno. Međutim, on je kao “početnik” bliži tome da zarđuje 18 tisuća nego 24.Hm, a ja mislio dok san mlad sprašit jednom na taj zapad, odnosno sjever… 🙂

    • Realno

      Nebih se baš složio da je Norveška skupa, skupa je BiH gdje jeprosječna plaća (crkavica) 800 KM a najosnovniji troškovi za prosječnu obitelj 1800 KM bez ikakva luksuza,bez auta,bez ljetovanja i zimovanja…

      • Agromentum

        Vjerojatno znaju bolje oni koji tamo žive, a ima ih dosta i iz BiH. Najvažnije je što se sa zarađenim novcem može platiti, odnosno koliko si tko može priuštiti. 20 KM u nekom kafiću platiti za pivo nije šala. BiH je u odnosu na ono što se zarađuje skupa ali s druge strane (takva je ironija života) neće nikada biti tako “jeftina” kao sada. Ako pogledamo kakve političare imamo, ne ostaje ništa drugo nego se nadati nekom čudu. Nažalost!

        • peppermintt

          imamo mi prijatelje i oni kažu može se odlično živit, samo im je skupo piće ne mreju se tamo napit 😉