ODLAZI NAŠ SVETAC!

6

ZAŠTO OPET,  SVETI LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ, HRVATSKI SVETAC, MORA POĆI U TUĐINU, KAD ZNAMO, KOLIKO JE VOLIO SVOJU DOMOVINU HRVATSKU I KOLIKO SE HTIO  PRED KRAJ ŽIVOTA DOMA VRATITI?

[ad id=”93788″]

Sveti Leopold Bogdan Mandić vratio se na kratko u svoju voljenu Hrvatsku a što je za svoga života jako želio. Bio je tužan što se to nije dogodilo. Sada je došao u svoju domovinu da nam donese utjehu i nadu, da zaliječi ranjene Duše. Zna on kako pate njegovi Hrvati.  Na nekoliko stotina tisuća ljudi,  cijele dane i cijele noći, slijevalo se ulicama prema Crkvi gdje je bio izložen Njegov sarkofag. Došli su njegovi štovatelji, kako bi ga pozdravili i zamolili da posreduje u ljubavi i jedinstvu naše domovine koja je na svim poljima razjedinjena. Zna hrvatski narod štovati svoje Svece i zna kolika je Njihova neizmjerna snaga i milosrdna moć koja se prelijeva po cijelom svijetu.

Svetog Leopolda Bodana Mandića, papa Ivan Pavao II proglasio je svetim 16.lipnja 1983. godine u godini pomirenja a u Hrvatsku dolazi 33 godine kasnije u godini milosrđa. Koje li simbolike. Znamo da je Isus sa 33 godine bio mučen i razapet na Križu a za pomirenje i milosrđe potrebno je ponovo ponijeti teški Križ onako kako ga je i Isus nosio a sve iz ljubavi prema čovjeku. Ne može to ponijeti čovjek sam, jer je taj Križ pretežak, pa nam je zato Bog šalje našega hrvatskoga Sveca Leopolda Bogdana Mandić. Hvala ti, dobi naš Bože, na tom daru i milostima koje nam je donio naš Svetac jer ni jedan Svetac ne dolazi praznih ruku. Nisu ga najavljivali ni mediji a ni Crkva pretjerano ali Njemu u susret pohrlilo je preko 200 tisuća njegovih Hrvata iz Hrvatske ali i susjednih zemalja. Došao je kao oružje u Božjim rukama da ulije milosrđe koje se razlilo po svima nama.

Punih pedeset godina, Sveti Leopold Mandić, hrvatski Svetac, bio je neprestano u službi drugih, uvijek gostoljubiv i nasmijan, zatvoren u jedan sobičak, kao u neku vrstu samice. Ispovijedao je po cijeli dan i duge je sate proveo u ispovjedaonici mireći čovjeka i Boga, sjedinjujući ih u ljubavi oprostivši im grijehe a da nikada nije pokazao ni trunčicu nestrpljivosti, ni najmanju dosadu, i uvijek je sve primao s osmijehom, poput brata koji je dugo čekao dragog brata koji je živio daleko i kojega je želio zagrliti.

Naš Svetac živio je u poslušnosti, molitvi, trpljenju i poniznosti.

Naš Sveti Leopold Mandić, bio je vrlo ponizan o čemu svjedoči i jedan gospodin iz Padove, Giovanni Chivato koji se godinama nije ispovijedao, odlučio je poći ocu Leopoldu. Bio je vrlo uplašen i zbunjen, ušao je u njegovu ispovjedaonicu. Kad ga je ugledao otac Leopold ustao je sa stolice i pohrlio mu u susret sav sretan, kao prijatelj kojega je čekao i rekao mu: „Izvolite sjesti, gospodine, izvolite sjesti“. Kako je bio zbunjen, Giovanni je otišao sjesti na njegovu stolicu. Otac Leopold je, bez riječi, kleknuo na zemlju i slušao njegovu ispovijed. Tek kasnije shvatio je što je učinio i htio se ispričati, ali otac Leopold, smijući se rekao mu je: „Ništa, ništa idite u miru“.

Najveća izdaja na svijetu je izdaja ljubavi

Otac Leopold je plakao zbog grijeha. Bojao se, kao i Isus grijeha ali prema grešniku držao se potpuno suprotno, primao ih je kao brata, kao prijatelja i zato ljudima nije bilo teško poći njemu na ispovijed. Zahvaljivao se svima koji su došli k njemu, što su prihvatili da On prima njihovo pokajanje a naročito za one koji se godinama nisu ispovijedali. Iako je otac Leopold uvijek postupao blago i očinski prema svojim pokornicima, bio je vrlo odrješit kad se radilo o grijesima izdaje ljubavi. Govorio je: Bog ne ostavlja zlo nekažnjeno. Njegova ruka uvije stiže krivca, posebno onoga koji tlači slabijega!“. Izdaja ljubavi ne može se oprostiti.

Prije svoje smrti, otac Leopold stalno je ponavljao da želi poći doma, da je njegov dom preko mora. Volio je svoju domovinu i bio je vrlo ponosan što je Hrvat, nije nikada htio primiti talijansko državljanstvo. Svoj život posvetio je Bogu, bio mu je u svemu poslušan, ništa mu nije odbio pa mislim da bi i Njemu Bog, trebao ispuniti želju koju je pred smrt često ponavljao, kako želi poći doma. Mislim da je vrijeme, da se hrvatski Svetac Leopold Bogdan Mandić, vrati u svoju domovinu Hrvatsku i da Crkva u Hrvata treba pokrenuti postupak Njegova stalnog povratka doma. Talijani ne štuju toliko našega hrvatskog Sveca Leopolda Mandića i silno su iznenađeni koliko je Hrvata pohrlilo Njemu u susret, koliko ga silno volimo, trebamo, štujemo i želimo.

bozaleoVrijeme je, da se naš Svetac Leopold Bogdan Mandić vrati svome narodu, u svoju domovinu, jer je hrvatski Svetac i mi ga volimo, trebamo i štujemo. Nama On znači puno više nego što Njegova Svetost znači Talijanima. Imaju oni svoje svece. Nakon toliko provedenih godina u službi u Italiji, šireći oprost grijeha i sjedinjenje s Bogom zaslužio je da se vrati u svoju domovinu Hrvatsku koju je toliko volio i za kojom je sve te godine čeznuo. Na crkvenim veledostojnicima je, da našega Sveca, zauvjek vratimo u Njegovu domovinu.

I zato, nećemo reći ZBOGOM Sveti Leopolde Mandiću, nego samo DOVIĐENJA. Ako Bog da, vidimo se uskoro i to zauvijek u našoj domovini Hrvatskoj.

Slavica Vučko/Kamenjar.com

facebook komentari