Oko za oko, zub za zub

0

Kako se netko može posvetiti ako zlom uzvraća na neko pretrpljeno zlo?

Osveta se ponekad želi prikazati kao herojstvo, kao dosljednost i borba za pravičnost. Što je zapravo osveta? Osveta je svjesno činjenje štete drugomu, bilo pojedincu bilo skupini, čime se pokušava uzvratiti nanesena bol, uvrjeda, neki gubitak ili štetan čin. Osobe koje se osvećuju prvenstveno su motivirane vlastitim shvaćanjem pravde, odnosno osjećajima bijesa i tuge izazvanima činom koji nastoje osvetiti, vjerujući da će ti osjećaji nestati ako se uspostavi svojevrsna ravnoteža, ako počinitelja kazne na isti ili još gori način.Osvetnički mentalitet i postupke nalazimo i u Starome zavjetu kada se postupa po onoj „oko za oko, zub za zub”.

Fotografija vijesti

O tome možemo čitati u trima starozavjetnim knjigama: u Knjizi Izlaska, u Ponovljenu zakonu i u Levitskome zakoniku. No, Isus svojim dolaskom taj mentalitet i način postupanja gura sa scene i u središte stavlja zakon ljubavi, što je bezbroj puta očitovao svojim činima kada oprašta progoniteljima i iskazuje ljubav prijestupnicima. Nije lako u svagdanjem okružju, u kojem primamo razne udarce, okretati svoj obraz, kako nas Isus poziva, na udarac i s druge strane. Kad smo napadnuti, prozvani i etiketirani, u nama se budi duh osvete – budi se grijeh. Uzavrela strast tjera nas da se s neprijateljima obračunamo istim sredstvima. U takvim nam trenutcima u duši moraju odjeknuti Isusove riječi da moramo ljubiti svoje neprijatelje i moliti za one koji nas progone. To će zasigurno biti nemoguća misija dok se ne pretvorimo u bića ljubavi, ali ljubavi koja je utemeljena u Bogu. Toliki su nam posvjedočili kako se može izbjeći gorčina, osvetoljubivost, uzvraćanje udaraca. Isus nas poziva na zakon ljubavi jer želi da budemo sveti i savršeni kao što je svet i savršen Otac nebeski.

Papa Franjo već je nekoliko puta u svojim nastupima i napisima istaknuo da mu je milosrđe jedna od najvrjednijih i najdražih krjeposti. Krjepost milosrđa, praštanja i pomilovanja može izvirati samo iz vrela ljubavi. Isus zato upućuje apostole, a to znači i nas, da ljubimo jedni druge kao što je on ljubio nas. Mudra latinska izrjeka kaže: „Osveta je uvijek uživanje sitne i slabe duše.” Dakle, oni koji praštaju i oslobađaju se srdžbe i osvete, imaju jaku dušu. U kontekstu osvete često možemo čuti da trebamo oprostiti, ali da ne trebamo zaboraviti. Ta je izjava sama u sebi kontradiktorna Mi osobno volimo u molitvi zavapiti ono iz psalma 25,7: „Gospodine, ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi – radi dobrote svoje.” Ako za sebe molimo da nam Gospodin oprosti i zaboravi, kako sami možemo oprostiti, a ne zaboraviti!? Uz oprost ide i trud da se uvrjeda zaboravi. Doduše, trebamo zadržati sjećanje na neko zlo kako nas ono opet ne bi zaskočilo. Trebamo pamtiti samo radi sprječavanja novoga zla, a ne radi vjekovječne optužbe počinitelja i upiranja prstom u njega. Onaj tko ne može zaboraviti, ruši most preko kojeg sâm mora prijeći, poučava nas indijska mudra misao.

Priča kaže da se jedan kineski vojskovođa pripremao na obračun s neprijateljem i njegovom vojskom. Plan je bio osvojiti ga i njime ovladati. No, jedanput su ga njegovi vojnici vidjeli da se druži s neprijateljem, da ga ugodno pozdravlja i s njim nazdravlja. Pitali su ga kako to čini, a obećao je da će ga osvojiti. On im je odgovorio da je to već učinio svojom ljubavlju i prijateljstvom pa oružje nije bilo potrebno. U mnogim našim malim, ali važnim životnim trenutcima svoje neprijatelje možemo osvajati ljubavlju. Ljubav je najmoćnija snaga koja pokorava i one s najoštrijim mačem. Tako je razmišljao i Miroslav Bulešić, novoproglašeni hrvatski blaženik i mučenik, kada je rekao: „Moja osveta je oprost!”

medjugorje-info.com

facebook komentari