Oktoberfest nikad ne spava

0

Na svečanosti piva ove godine zbog lošeg vremena ima nešto manje gostiju. Ali to ne znači da opet ne vlada golema gužva tako da za tamošnje djelatnike ne postoje dan i noć. Jer posla ima uvijek.

5:30 ujutro

Vrijeme je da noćna smjena napusti tradicionalnu “livadu” usred Münchena. Stroj za uklanjanje otpada po zadnji put obilazi sve putove kako bi odstranio sve ostatke od prethodnog dana. Uz žmirkanje žutih rotirajućih svjetala viličari istovaruju i posljednje bačve s pivom, kartone pereca, pilića i ostalih potrepština bez kojih se Oktoberfest ne može zamisliti.

7:30

Kimo njuška na jednom aparatu za gašenje požara koji visi na stupu šatora pivovare Hofbräu, ali ne nalazi ništa što bi ga uzbudilo. Dva puta dnevno policija uz pomoć belgijskog ovčara provjerava je li negdje postavljen eksploziv, ali i ovaj put konstatira: “Sve je čisto.”

Policajac i policijski pas Sigurnost se redovito provjerava, ali i službenik priznaje: uz ovoliku gužvu, potpuna sigurnost nije moguća.

U kuhinji je odavno živo. I po sali se već motaju konobari koji priređuju stolove. “Zapravo bi zbog sigurnosti morali isprazniti čitavu salu nakon obavljene pretrage sve do dolaska gostiju”, priznaje policajac. Ali to na Oktoberfestu nije moguće jer posla ima uvijek.

9:00

Makar su mnogi djelatnici već nekoliko sati na Theresienwiseu, tek sad “službeno” počinje radni dan. Prvi kiosci i štandovi suvenira dižu roloe, a već se osjeća miris prvih pečenih pilića tog dana. Jedan ugostitelj se žali na kišu koja je padala prvog vikenda Oktoberfesta. Doduše slijedi još jedan vikend, ali on objašnjava kako “taj manjak gostiju više ne može biti nadoknađen”. On već 25 godina radi u svojoj zalogajnici na Oktoberfestu: “Prije se tu mogao zaraditi dobar novac, ali u međuvremenu je to samo ostala tradicija.” Ipak, pred šatorom pivnice Hacker već se stvara red žednih gostiju koji seže sve do ulice.

Kuhinja u jednom od šatora Još davno prije nego što dođe prvi gost je u kuhinji već živo

10:30

Prije podne je vrijeme za djecu. Posvuda trče mališani, često s narančastim kapama i prslucima za sigurnost u prometu kako bi ih odrasli pratioci brže otkrili ako se izgube u gužvi. Ipak, za odgajatelje je to težak ispit strpljenja. “Ostanite sjediti na svom mjestu”, po tisućiti put upozorava odgajateljica mališane koje je dovela da se provozaju u vrtuljku. Ali klinci i klinceze žele još više: uglas žele na “tobogan smrti, tobogan smrti”. Unatoč tome, još uvijek je razmjerno tiho, tek ponegdje se čuje muzika.

13:00

Na Oktoberfestu je već mnogo skupina “pravih” gostiju, a mališani su u Oide Wiesen. Makar je ovaj dio festivala piva po prvi put otvoren tek prije nekoliko godina, već je postao tradicija Oktoberfesta. Tamo se pokazuje “stari” način života uz pivo, pored parne lokomotive iz 1911., starog vrtuljka i pravih pivskih kočija. Mnogi tamo vode svoje mališane jer oni ne plaćaju ulaznicu: odrasli za taj dio moraju platiti 3 eura.

Vrtuljak Prije podne je vrijeme za mališane

15:30

“Molimo pomaknite se prema sredini vagona”, čuje se iz zvučnika postaje podzemne željeznice Theresienwise. Molbe i apeli ne pomažu mnogo jer bi u ovim danima to trebalo reći na čitavom nizu stranih jezika. Zato službenici minhenskog MVG-a nježno “pomažu” putnicima ući u vagone. U najvećoj gužvi ovdje je oko 20 tisuća putnika koji žele doći ili otići s Oktoberfesta.

17:30

Na Oktoberfestu je sve življe, a u tamošnjem uredu za izgubljene stvari službenici uredno obilježavaju svaki nađeni predmet svojim brojem i stavljaju ga na odgovarajuću policu. Ima svega: jakne, torbe, šeširi, naočale, nakit i osobito se mobiteli znaju zaboraviti nakon tko zna kojeg piva. “Nedostaje nam još jedino najnoviji iPhone 6, sve ostale već imamo u zbirci. Ali i on će vjerojatno doći”, objašnjava nam Maik Müller iz gradske službe za izgubljene stvari koja ovih dana ima ured i na festivalu piva.

Došao im je mladi Brazilac u žutoj majici: “Imao sam jaknu moje prijateljice u rukama i odjednom je nestala”, objašnjava svoj problem. Müller ga vodi do čitave zbirke jakni, ali na žalost među njima nije i jakna njegove djevojke.

Dekoltei Na Oktoberfestu tradicionalno ima mnogo toga za vidjeti, ali većinu muškaraca zanima samo pogled u kriglu.

19:00

U postaji Prve pomoći je do sad bilo uglavnom mirno, ali otvaraju se vrata i na nosilima donose jednog mladića u bavarskim kožnim hlačama. Tek tupo zuri u daljinu, a bolničari odmah znaju s čim imaju posla. “To je naš tipičan pacijent”, objašnjava nam šef smjene Georg Voit. Pijanog mladića nose u prostoriju za otrežnjivanje gdje je postavljeno 15 poljskih kreveta, odvojenih bijelim pločama. Sada je on prva mušterija, ali Voit priznaje kako su za vikenda “uvijek puni”. Primaju “mušterije” do 1 sat u noći, a tko se do onda ne može osoviti na “vlastite noge junačke”, odvode ga u obližnju bolnicu.

20:00

Sad se već i na prostoru Oktoberfesta vidi da se ipak ne toče voćni sokovi. Jedan supijani mladić, obavijen u zastavu Irske, u čarapama tetura po asfaltu mokrom od kiše. Jednu cipelu drži u rukama, ali od druge nema ni traga.

21:00

Iza šatora Oktoberfesta se prostire travnjak ovog minhenskog parka, ali kiše proteklih dana su sve to pretvorile u blatnjavu kaljužu. Inače se tamo mnogi posjetitelji odluče “malo prespavati” svoje pijanstvo, ali to blato je previše čak i za najokorjelije pijanice.

Zato radije sjede na postavljenim gredama, drže se za glavu i pokušavaju se sjetiti tko su, što su i zašto su se uopće rodili. Travnjak jedino koristi jedan mladić da bi se olakšao, makar je samo nekoliko koraka do postavljenog nužnika. Ali nakon toliko piva su i ti koraci pravi poduhvat.

Strac sa kriglom Potrebne su godine da bi se znala vlastita mjera jer pijanstvo od pive je osobito dugotrajno i opako.

22:00

I ovog dana neumorno pada kiša tako da je i posjetitelje otjerala u šatore. Makar se teoretski približava kraj radnog vremena šatori su krcati, a staro i mlado pleše na klupama. Jedva da se uopće može proći u gužvi između stolova, a kad orkestar po tko zna koji put svira ovogodišnji hit (“Atemlos” od Helene Fischer), baš čitav šator urla riječi pjesme.

23:00

Gosti su konačno otišli, ali se tek sad vidi pustoš koju su ostavili. Pod je ljepljiv od prolivenog piva, posvuda leže polomljene krigle i nagriženi ostaci hrane. Između svega toga stoji i jedna smeđa cipela. Konobarica Silvia Ostermeier čisti stolove, ali je mrtva-hladna pred tim smetlištem: “Na sreću, pod nije naša briga.” Čim ona završi posao dolaze mladići s parnim štrcaljkama i sve do duboko u noć se uklanja smeće.

Oktoberfest Na kraju su ostale samo gomile smeća, ali novi dan je već počeo.

0:30

Muzika je utihnula, šatori su zatvoreni, a i zadnje spodobe u kožnim hlačicama i bavarskim kariranim haljinama teturaju s Theresienwiese. Često ide samo uz pomoć i tri prijatelja se drže zajedno makar vjerojatno niti jedan više nije u stanju samostalno stajati na nogama.

Brda smeća se gomilaju na rubovima staza, a na okolnim ulicama već stoje kamioni za odvoz otpada s upaljenim žutim rotirajućim svjetlima. Već su stigli i prvi kamioni s novim pivom, pecivom i pilićima jer slijedeći dan Oktoberfesta je već počeo.

izvor:DW.DE

facebook komentari