Pratite nas

Kolumne

Okupacija u 26 slika

Objavljeno

na

Jučer sam skoro cijeli dan gledao konstituirajuću sjednicu Skupštine Republike Srpske iako sam znao tko će pobijediti, iako sam znao kako će se sve to odigrati. Ali nemam pojma, nešto mi drago to gledati. Čovjek uvijek nešto novo primijeti i nauči. Ako ništa, dobro bi bilo Hrvatima da gledaju i da vide kako se vodi skupština. Čak sam jedno vrijeme pomislio da je vodi Krajišnik, kao što je vodio onu Skupštinu BiH i nikada je nije završio, a znam sam da će se ova završiti, jer ovdje su Srbi većinski i oni to znaju odigrati. Ali gledajući Televiziju RS-a, primijetio sam zanimljiv događaj, pa ću pokušati napraviti paralelu.

Dani ruskog filma u Trebinju

Znači, jučer su u Trebinju, po prvi put u Hercegovini, započeli Dani ruskog filma. I danas bi se upravo trebao igrati film „Admiral“, da sam malo bolji s lovom, možda bih otišao do Trebinja. Da bude još zanimljivije, brdo dva iza Trebinja u Dubrovniku u luci Gruž već nekoliko dana je uplovio i usidren je talijanski nosač zrakoplova Cavour. I zanimljivo – admiral te talijanske flote, iako ga nitko nije ništa pitao, kaže da ovo nema nikakve veze s manevrima Srem 2014. koje izvodi ruska i srpska vojska. I te kako ima veze.

Smijenjen je američki ministar obrane Chuck Hagel, iako je bio republikanac, ali izgleda nešto se događa. Poslije novih izbora republikanci su preuzeli i Senat i Predstavnički dom Parlamenta.  Prekjučer je donesena odluka da će američka vojska ostati još godinu dana  u Poljskoj, Litvi, Estoniji i Latviji. Jučer su ruski graničari počeli blokirati granicu s Litvom, jer predsjednik Litve je rekao da će oni izvoziti oružje NATO saveza u Ukrajinu i normalno kako su Balkanci pametni idu s danima ruskog filma u Trebinju, a deset kilometara zračne linije nosač aviona NATO saveza. Budući da sam ja uvijek bio za Ameriku, mogu samo reći nikada ljepši kruzer nije uplovio u dubrovačku luku. I po meni je to prvi znak podrške Kolindi Grabar-Kitarović u ovim predsjedničkim izborima koji se održavaju za mjesec dana  u RH. Prva prava podrška.

Hoće li građani Republike Hrvatske izabrati Ivu Josipovića koji je nastavak boljševičkog zločinačkog pothvata Crvene armije i Rusije, ili će biti za NATO savez, gdje Hrvatska službeno pripada.

Uvijek sam volio reći da Franjo Tuđman nikada nije napravio nijedne strateške pogreške i da je najveći političar u hrvatskoj povijesti. U dobra doba sam ja u pravu, ali napravio je dvije greškice, a mogu biti ogromne. Godine 1994. kada je pokušao praviti lustraciju smjenom Mesića, Manolića i Boljkovca, nije je napravio do kraja nažalost, i ja mislim 1997. godine, a to je meni puno teža greška nego lustracija, kad je između Boeinga američke tvrtke za proizvodnju aviona  i Airbusa, odlučio se za Airbus. I od tog dana Hrvatska propada jer se vezala uz Europu i europske države, koje su sve uskogrudne i nacionalističke, i Njemačka i Italija, i Francuska i Engleska. Umjesto da se okrenuo prema Americi koja je jedini vjesnik slobode u svijetu, a posebno na ovim prostorima.

Čujem legendarni Erdogan neki dan izjavio da su muslimani otkrili Ameriku, pa možda i jesu, tko će to znati. Ali vrijeme je da napokon Hrvati otkriju Ameriku i da shvate da mi osim Amerike nemamo nijednog saveznika na svijetu. I možda Vatikan kada papa nije Talijan.

Fra Ilija Živković savjetnik Bidena

I dođe jedna krasna vijest koju sam maloprije saznao. Fra Ilija Živković, koji je savjetnik američkog potpredsjednika Joea Bidena, nisam ni znao da je on katolik, i on je najviše lobirao da se Amerika uključi i završi rat na Balkanu.

I Biden daje izjavu kojom pokušava prekinuti ucjenjivanje Rusije s plinom koje je protiv svih međunarodnih ugovora o trgovini i međudržavnom poslovanju. Europa mora sama organizirati svoj sustav energetske održivosti.

Ključna zemlja za to je Hrvatska, to je Biden rekao sinoć u Istanbulu. Hrvatske treba biti glavna za transport plina, ne samo za regiju, nego za cijelu Europu. I na Hrvatskoj je povijesna šansa da to iskoristi. I da napokon prekine s komunizmom i Varšavskim paktom i tim istočnim blokovima, a ključni su izbori koji slijede za predsjednika.

Igrom te povijesne sudbine od ’45. godine dosada u Hrvatsku se puno doselilo ljudi koji je ne vole, a tu su i ostali. Znači, Hrvatska ima milijun i tristo tisuća građana koji mrze sve što je hrvatsko i katoličko. I komunistima i SDP i Josipoviću ne treba nijedan plakat da sve te ljude izvedu na izbore. A desnica, ili taj demokršćanski pučki dio Hrvatske koji bi činio službeno dvije trećine, nikada ne može postići tu izlaznost. Jedina nam je nada da se Amerika uključi u izbore, ako mislimo napokon te komuniste skinuti s vlasti. Jer po europskim državama, oni će nas uvijek držati u raljama neke fiktivne, bivše Jugoslavije, i komunizma.

Lordan Zafranović i Miloš Forman

Kad sam vidio nosač aviona u Dubrovniku, odmah sam se sjetio Lordana Zafranovića i njegova filma Okupacija u 26 slika. Film je imao veliku gledanost u kinima, jer to je bila 1978. godina i utjecaj Zapada kod nas je bio velik, tada su bila djeca cvijeća koja su se borila protiv rata u Vijetnamu. Mi smo išli gledati, jer su se naše glumice počele skidati, gledati njihove guzice i sise. A film je bio o tome kako su fašisti razvratnici, kao što i jesu, ali nimalo manje od crvenih partizana. Dolazak Talijana 1941. godine u Dubrovnik kao povijesni film. Ta Nezavisna Država Hrvatska sve je bila samo ne neovisna, ne znam da su kontrolirali ijedan dio svog teritorija. Partizani koji su 1944. godine ušli u Dubrovnik, pobili su tada na otoku Daksi pokraj Dubrovnika oko  50 najuglednijih građana Dubrovnika. Ali ne bih sada pričao o tome i o našim navodnim antifašistima.

Kako smo se mi odgajani prije 35 godina. U isto vrijeme snima se genijalni film Miloša Formana „Kosa“ o ratu u Vijetnamu. A da objasnim mlađim čitateljima da Amerika nije ušla u rat u Vijetnamu, da nije zamijenila Francusku, kompletan prostor jugoistočne Azije bi preuzeli komunisti, već su vladali Kinom, Sjevernom Korejom, Sjevernim Vijetnamom, već se širili prema Indokini. Da ona američka mladost nije izginula u Vijetnamu,  komunizam bi, prema mome mišljenju, bio i u Indiji, te bi zauzeo kompletnu jugoistočnu sferu i nikad ga se ne bi planet Zemlja kutarisao.

I izgleda da ponovno nama moraju doći Amerikanci da se oslobodimo komunista, jer trenutačno stanje na Balkanu sve relevantne partije su za Tita i Jugoslaviju, a posebno u ključnoj zemlji koja je članica Europske unije i NATO saveza u Republici Hrvatskoj. Skidanjem komunista s vlasti u Republici Hrvatskoj daje se šansa prostoru Zapadnog Balkana i cijele regije da uđe u euroatlantske integracije i u civilizirani svijet da se napokon završi Drugi svjetski rat i socijalistička revolucija i da ove male državice nastale raspadom Jugoslavije prestanu glumiti politiku „nesvrstanih“.

I samo ću na kraju citirati velikog Winstona Churchilla kad su ga pitali poslije završetka Drugog svjetskog rata tko će biti novi fašisti, on je to pametno rekao: „Novi fašisti će biti sadašnji antifašisti“.

I za kraj puštamo pjesmu „Let the Sunshine In“ iz najboljeg filma „Kosa“ autora Miloš Formana, obvezno je poslušajte.

Marin Topić/ Pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada.

Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

facebook komentari

Nastavi čitati