Pratite nas

Kultura

Oliver: Iznevjerio bih samog sebe da zapjevam u Srbiji

Objavljeno

na

Ususret koncertu u Lisinskom, Oliver Dragojević u intervjuu za Tportal otkrio je kako više nikad ne bi zapjevao u Srbiji unatoč publici koja ga željno iščekuje.

To sam već rekao i smatram završenom pričom. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da promijenim svoje mišljenje. Jednostavno, tamo mi se ne ide. A i sam bih sebe time jako iznevjerio. Znam da oni dolaze na moje koncerte izvan Srbije. Oni koji me baš toliko žele čuti, naći će me – kazao je Oliver.

Na pitanje je li ga Mišo Kovač, koji također ne želi nastupati u Srbiji, uvrijedio kad je rekao da ‘nije zvijezda, niti će ikad biti’, Oliver je kazao kako to samo može biti kompliment.

 – Jer biti zvijezda u ovoj državi nije uopće dobro. Pored ovakvog ekonomskog stanja, industrije i gospodarstva, dobro je – ne biti zvijezda! Nije me pogodilo to što je Mišo rekao. Ma kakvi. Pa ja Mišu znam, mi se i vidimo nekad. Meni je to smiješno pa mu kažem: A šta je, Mišo, opet si me spominjao – našalio se Oliver pa prokomentirao kako su za njega istinske hrvatske zvijezde, kad je u pitanju sjaj i scenski pristup, definitivno Severina i Rozga.

– Medijski, svake sekunde su svugdje – od portala do televizija – kazao je, a komentirao je i nedavnu izjavu Massima koji je kazao kako nikad sa Severinom i Jelenom Rozgom ne bi snimio duet.

– Nisam razmišljao o tome nikad, ali zašto ne. Ovisi. Ako je dobra pjesma, onda možda i bih. Ajmo napravit sad jednu usporedbu s Lady Gagom. Problem kod Amerikanaca je taj što su odrastali na glazbi koja je fantastična. A mi na onome što smo uspjeli sami sebi napraviti. Lady Gaga pjeva jako dobro pjesme koje inače ne pjeva. Ne znam baš kako bi ove dvije to napravile – zaključio je.

U intervjuu se prisjetio i nedavno preminulog pjevača Kemala Montena.

– Bio sam s njim jako dobar. Imali smo turneje po bivšoj državi. Spavali smo mjesec i pol dana u istoj sobi. Što smo sve nas dvojica doživjeli… Da je on sad tu, bolje bi od mene to ispričao. Bio je jako duhovit čovjek i s njim je bilo puno humora. Pravi čovjek iz naroda. Njegovi i moji razgovori bili su neozbiljno ozbiljni.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

VII. NAGRADNI NATJEČAJ na temu pobijenih hercegovačkih franjevaca tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Želeći njegovati spomen na 66 hercegovačkih franjevaca koje su kao nevine tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata pobili jugokomunisti, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, u suradnji s Društvom hrvatskih književnika Herceg Bosne, raspisuje nagradni natječaj na temu pobijeni hercegovački franjevci tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata za uratke iz: književnosti, glazbe, likovne kulture, povijesti, računalstva, umjetničke fotografije, videa.

Natječaj je otvoren za: djecu (pučka škola), mladež (srednja škola), odrasle (studenti i punoljetni).

Radovi (ako su tekstualni, trebaju biti napisani na računalu) neka se pošalju najkasnije do 15. prosinca 2017. na adresu: Vicepostulatura, Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg. Mogu to biti i objavljeni radovi u vremenu od zadnjih Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca. Obavezno čitko naznačiti ime i prezime, adresu, broj telefona, nadnevak rođenja te ako dotični ide u školu koju školu i koji razred, odnosno godinu, pohađa.

Dodjeljuju se 3 nagrade za najbolje radove u kategoriji uzrasta iz nabrojanih područja koje će biti uručene na »VIII. danima pobijenih hercegovačkih franjevaca« 4. – 7. veljače 2018. Nagrađenima se uručuju prigodna nagrada i plaketa te im se rad postavlja na portal Vicepostulature pobijeni.info (Odjek u puku – Glas o mučeništvu – Natječaj) i objavljuje u glasilu Stopama pobijenih.

Molimo sve pučke i srednje škole s hrvatskim nastavnim programom te Sveučilište u Mostaru da u nastavi povijesti spomenutih dana održe prigodno predavanje o pobijenim hercegovačkim franjevcima i povijesnom okviru u kojem se to dogodilo. Svima unaprijed zahvaljujemo!

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

STARA SELJAČKA KUĆA U HERCEGOVINI

Objavljeno

na

Objavio

Ozidana suhoziđinom, slamnim krovom pokrivena, nalazila se stalno u opasnosti: da je voda ne poruši i odnese, da je vatra ne zapali i da je vjetri ne obore. Vijekovima nad njom bjesniše munje i gromovi. Stalno bijaše u buri i oluji.

Pa ipak, usprkos svemu tomu, ona je stoljećima odolijevala tim prirodnim opasnostima, nije se dala ni da je zub vremena sruši, nego je ostajala uvijek na uzgoru. Pravo je čudo božije da je ništa taiko slabu i čađavu nije moglo uništiti.

A kako je nekad izgledala ta naša starinska seljačka kuća i kakav je bio obiteljski život u njoj, najbolje se može saznati iz jednog pisma našega poznatog pjesnika fra Grge Maontića. To njegovo pismo, koje je pisao iz kreševskoga samostana jednom svom prijatelju, glasi ovako:

»Dragi prijatelju! slike ovoga samostana nema, jerbo još nije osim polovinu dovršen, a ako bi se pak rad imati sliku moje kućice rođenice ne trebuje Ti ići na Posušje jer je podaleko, nego uzmi alat pak sam sobom ozidaj zid od nekresanih stiena u: duljinu pet metara ili šest aršina naših, a u širinu četeri podpuna metra, a u visinu pak ozidaj od prilike dva metra jedna spram drugim, potom na vienčanici digni u visinu rogove preko kojih razradi i ponamješćaj letve drvenim klanima (utvrđenim pak onda lozom povezane snopiće ražove ševari pokititi po letvama, eto Ti krova za po ljudskog vieka durećna.

Na sriedi kuće nabij ognjište, stava priikladanj od gvožđa na što ćeš drva naslagati, objesi zemljanu kotlušu na komaštre o gredu, uspi koju šaku brašna, podjari drva da kotluša ključa, kad se provari, imat ćeš kašu koja će se varenikom zabielit. Postavi siniju ravno, na kojoj razmetni kašike i uza svaku po komad kruha kakva je Bog dao, onda po kašikama i po komadovima poredaj čeljad oko sinije, prekrsti se i izmolivši Oče naš srči s njima, a zovnut će Te, nego čuvaj se da se srčući ne ožežeš. Po tome berićetu čeljad će oko vatre svako na svoje mjesto sjesti, a Rade će skinuti gusle s klina pa sjednuvši u uglu zacvieliti gudalom i pjevajući junačku davoriju razgovarati svoju domaćicu i uz nju dvoje njezine djece, a i petero pokojnog Grge dječice manje i odrasle. Tu bi mogao opaziti da od ono petero siročadi jedan muškić ponajživlje pilji u strica i jagmi predivo pjesme kao da će je sutradan kod kozlića raspredati.

Rade će guslama o klin, pa i on i ciela čeljad po redu pod biljce vunene naporedo kao klađići i pospu kao poklani. Ako li im u dobar, čas bura zazviždi, a vatra se . uduhne, tada pod biljcama nastaje bobonjanje:« bo, bo, bo! od studeni sve da zub o zub zveči. Rano skoče pak za ,poslima kud koji. Urani i Ti prijatelju! Pak iz tog dvora davorova pođi s Bogom!«

Eto iako je naš fra Grga pjesnički slikovito opisao svoju rodinu, kuću u selu Raslovači potkraj Posušja, a takva je doista i bila naša starinska ‘seljačka’ kuća i život u njoj.

Blidinje.NET

facebook komentari

Nastavi čitati