Pratite nas

BiH

Oni i oni – kolumna Miljenka Stojića

Objavljeno

na

[dropcap]U[/dropcap]Jeruzalemu su nedavno pronašli veliku križarsku bolnicu. Mogla je primiti oko 2.000 ljudi. Nalazila se na području Muristana, znači nekoliko koraka od Svetog groba. Mediji u hrvatskom narodu nisu ništa o tome izvijestili, naravno. Oni su pod utjecajem drukčijeg gledanja na stvarnost. Jer, kako objaviti da su ti krvožedni križari u toj bolnici liječili ne samo kršćane, nego i muslimane, židove, jednostavno sve kojima je bila potrebna pomoć. Njihova vlast, naime, nije osvajala, ona je oslobađala. Donosila je demokraciju koja će u potpunosti procvjetati na Zapadu. Nažalost, i tada kao i danas bilo je onih koji nisu htjeli razumjeti o čemu se točno radi. Pa su se stavili u službu zakulisnih središta moći. A ona nisu trpjela kršćanstvo, njegov govor o slobodi, ona su htjela podjarmiti ljude i njima vječno vladati.

Tako to bi u Jeruzalemu. U ne previše udaljenom Kairu i drugim egipatskim gradovima stanje je potpuno drukčije. Tamo nema govora o uvažavanju različitosti, tamo se nesmiljeno ubija. Zapad se pravi nevješt i iščuđava se nad događajima. No, sve je tako jasno. Muslimanska braća spojila su religiju i politiku pa na toj mješavini žele graditi novo društvo. Ono bi trebalo obuhvatiti ne samo Egipat nego čitav islamski svijet, ummu. Svatko tko drukčije misli veliki je protivnik. Zbog toga ovih dana u Egiptu stradavaju kršćani i njihove crkve, iako suprotstavljene strane zapravo predstavljaju vojska i Muslimanska braća. Zapad lije krokodilske suze. Ali, izgleda da je sve tako i zamišljeno. Kršćanstvo je velika prepreka za uspostavljanje novoga svjetskog poretka. S islamom bi, valjda, trebalo biti lakše, odnosno doći će i on na red kad se obračuna s Crkvom. Bilo bi dobro da se nikada ne dogode ti veliki okršaji, da se sve konačno zaustavi i da živimo u miru i blagostanju. Bilo bi dobro, ali…

Naizgled raznorazne manifestacije što se odigravaju u našoj sredini nemaju nikakve veze sa spomenutim događajima. Naizgled. Jedna je od takvih dodjeljivanje regionalne književne nagrade u BiH, ponovno ove godine. I dalje se zove »Cum grano salis«, ali daleko je to od istine. Tko mrvicu zna latinski pretpostavlja da se radi o Tuzli. Izbornici BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, tako je navedeno, predstavili su književna dostignuća kojima bi se mogla dodijeliti nagrada. Da budem iskren, imena predloženih nimalo me nisu zanimala. Jedino sam malo »zraknuo« po objašnjenjima. Pa tako rekoše da neka na uvjerljiv književno-umjetnički način daju sliku suvremenog svijeta, sa svim njegovim ispraznostima i bezosjećajnostima. Svijet je to koji koji svoju vrijednost uspostavlja mjerilom novca i pohlepe. Tu sam stao. Kako je moguće naviještati da razotkrivaš svijet, a u isto vrijeme postupaš kao on? Sudjeluješ u podjarmljivanju svoga naroda, samo da bi tebi bilo dobro. Govor o regiji, naime, govor je o zloj političkoj podvali. Ako je to bezazlen govor, zbog čega onda unutra nije i Mađarska, Italija, Slovenija… sve su to susjedne zemlje hrvatskom puku, njegova regija. Umjetnici bi to trebali razumjeti, samo ako nisu zaluđeni šuškanjem novca i bljeskom varave slave.

U Južnoj Africi pričaju neke druge priče. Tamo bez rukavica iskorištavaju domaće pučanstvo. Otvoreni su veliki rudnici platine. Pripadaju bogatašima sa Zapada, a rad u njima pripada domaćem pučanstvu. Prvi se neprestano bogate, a drugi jedva preživljavaju zbog niskih plaća. Zbog toga su se udružili u sindikate. Od vremena do vremena se bune. Tada bogataši puštaju na njih policiju i plaćene ubojice. Prošle godine policija je ubila tijekom jednog prosvjeda 34 rudara, sada je plaćeni ubojica ubio Nbongile Madolo, sindikalnu voditeljicu. Spomenimo i internacionalne tvrtke koje figuriraju kao vlasnici rudnika: Lonmin i Anglo American Platinum. To je taj američki san od kojega druge boli glava. I sami smo odgovorni ako ne dignemo svoj glas, ako se barem ne pomolimo za tlačene, a i za tlačitelje. Ne mislim ovdje samo na Južnu Afriku. Ako hoćemo, možemo početi redom. Najprije se usudimo slobodno razmišljati o tome što nam rade u Herceg Bosni, BiH. Upitajmo se bojimo li se izustiti ime Herceg Bosne? Imamo li snage biti pripadnici svoga naroda i u isto vrijeme poštivati druge narode? Imamo li snage stvarati na svome jeziku i u svojoj kulturi umjetnička djela, dopuštajući da i drugi čine isto u okrilju svoga naroda? I slično tome, sami dođimo do sljedećih pitanja. Ili ćemo dopustiti da nas zavedu pričama o regiji i »regionu« te sličnim zlim umotvorinama?

Sa svime ovim nisam izrekao ništa posebno novo, izrekao sam samo ono što čine i slobodni mislioci na Zapadu, posebno oni u SAD-u jer je tamo trenutno najveći sraz istine i laži. Društvo je to koje nikada zapravo nije bilo demokratsko, iako se neprestano busa u prsa dosezima svoje demokracije. Oni su potamanili starosjedilačko indijansko pučanstvo, nakon toga hvatali su robove po Africi i dovodili ih da im teško rade, stvarali mišljenje koje će opravdati svo to zlo. I zaglibili su u duboko neslobodno društvo. Nekako su uspijevali sve prikriti dok se nije pojavio internet. Od tada njihove laži padaju kao kula od karata. Nadaju se još da će sve zaustaviti ako uspiju ušutkati kršćane. No, to su htjeli i Rimljani pa znamo kako su prošli. Istina ne može biti pobijeđena.

Vratio bih se opet Jeruzalemu. Tamo je kršćanstvo zaista ostavilo duboke tragove. Ali ne psovkom i galamom, već tihim i ljudskim radom. Kao u spomenutoj bolnici. Ono je različito od onih koji bi svijet htjeli oslobađati ružnoćom, provokacijama, ispraznom filozofijom, zarobljenjem drugoga. I uvijek će tako biti, sve dok jednoga dana ne budemo trebali sviđati svoje račune.

 Miljenko Stojić/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Mosoru obilježena 71. obljetnica smrti „Škripara“

Objavljeno

na

Objavio

Svetom misom zadušnicom i polaganjem vijenaca na Mosoru (široki Brijeg) je u nedjelju, 17. rujna, obilježena 71. obljetnica smrti  „Škripara“ koji su mučki ubijeni 18. rujna 1946.

Marijofil Mandić, Zlatko Ćavar, Jure Zovke, Božo Hrkać, Jakiša Alpeza, Vidak Prskalo, Veselko Rezić, Ivan Jurčić, Ivan Kolobarić i Ivan Katura imena su ubijenih “Škripara”, za čije ubojstvo nitko nikada nije procesuiran.

Prije služenja svete mise, održana je procesija do groba pobijenih “Škripara”.

Na grob stradalih Škripara vijenac je položilo izaslanstvo Grada Širokog Brijega, Gradski vijećnici Stjepan Marić i Vlado Ćorić, zastupnik u Skupštini ŽZH Ivan Damjanović i Marko Ćavar.

Vijenac su također položili članovi navijačke skupine “Škripari” koji ponosno nose njihove ime.

Nakon svete mise domaćini i njihovi gosti uživali su u prigodnome druženju.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Krešić: Vehabijske zajednice u BiH su mnogobrojne

Objavljeno

na

Objavio

Pokazalo se da su vehabijske zajednice u BiH mnogobrojne, umrežene, s tisućama članova i sljedbenika te s mnogostruko više simpatizera među “običnim”, autohtonim stanovništvom u BiH.

”Činjenica je da je tema radikalizacije u Bosni i Hercegovini svakodnevna i da se o tome govori svakojako.

U više navrata upozoravao sam na taj problem te smo ga i prepoznali kroz strategiju za prevenciju i borbu protiv terorizma”, kazao je Mijo Krešić, zamjenik ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine u intervjuu za Hrvatski medijski servis.

Dodao je kako i isto tako i činjenica da i ”naši partneri vode računa o stanju u Bosni i Hercegovini, tako da vrlo često imamo različite informacije o tome”.

”Pojavom tzv. Islamske države na prostoru Iraka i Sirije, to je pitanje u Bosni i Hercegovini vrlo brzo artikulirano u velikom kapacitetu.

Pokazalo se, naime, da su vehabijske zajednice u Bosni i Hercegovini mnogobrojne, umrežene, s tisućama članova i sljedbenika te, što je najopasnije, s mnogostruko više simpatizera među “običnim”, autohtonim stanovništvom u Bosni i Hercegovini. Tako se gotovo neosjetno težište sa stranaca prenijelo na domaće stanovništvo koje je konvertiralo u radikalnu ideologiju”, rekao je Krešić.

Krešić je upozorio na visinu kazni za osobe optužene zbog odlaska na strana ratišta na Bliski istok.

”U ovom dijelu postoje velika nesnalaženja u kojem smjeru treba ići i poduzimati aktivnosti. Neki od njih će izdržati svoje kazne na koje su osuđeni, a da nisu prošli kroz programe deradikalizacije. Činjenica je da će po odsluženju kazne te osobe biti slobodni građani i idoli za sljedbenike ideologija koje su u nastajanju, a koje ne uvažavaju različitosti Bosni i Hercegovini. To je ono što ne bismo trebali nikako ignorirati”, kazao je Krešić.

facebook komentari

Nastavi čitati