Pratite nas

Oni koji su blokirali zakone sada peru ruke

Objavljeno

na

Osoba koja je posljednjih dana najviše spominjana u javnosti, označena kao krivac, kočničar, onaj koji će BiH zaviti u crno…, a sve zbog nesazivanja izvanredne sjednice Doma naroda Parlamenta BiH, bio je Dragan Čović. Naime, BiH je imala rok do 1. lipnja usvojiti zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te izmjene Kaznenog zakona, što nije učinila. Odbor Vijeća Europe za nadzor borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma (MONEYVAL) jučer je, nakon isteka naznačenog roka, izdao upozorenje da zakonodavstvo BiH nije usklađeno sa standardima ove institucije. Sve je ovo iskorišteno da se u bh. javnosti prikaže kako je to jedini razlog svrstavanja BiH među zemlje na tzv. crnoj listi. Aktualni predsjedatelj Doma naroda Parlamenta BiH, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) i predsjednik HDZ-a BiH za Večernji list otvoreno govori o onima koji ga napadaju zbog nesazivanja žurne sjednice, otkriva pozadinu…, ali govori i o mogućoj kandidaturi za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, izborima, planovima pojedinaca za rušenje Hrvata, mogućim koalicijama, stanju u BiH, poplavama…

dragan covic

Optuženi ste da ste vi onaj koji BiH stavljate na “crnu listu” jer ne želite sazvati izvanrednu sjednicu Doma naroda Parlamenta BiH?

Da… Tobože javila se sada potreba za sazivanjem žurnih sjednica i ispunjavanjem rokova. A moje pitanje je gdje smo bili posljednjih pet-šest mjeseci kako bismo ispoštovali te rokove, zašto se nisu usvojili zakon o sprečavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, kao i dopune Kaznenog zakona BiH. Ti zakoni su već mjesecima u procedurama. Kako nam se uvijek dogodi da se baš zadnjeg dana sjetimo rokova? Oni koji su blokirali procese, sad peru ruke takvim optužbama. Svi ti sitni manipulatori koji ove teške dane za bh. građane nastoje koristiti za osobnu promidžbu bit će najveći gubitnici ovih izbora. Nastoji se Parlament i na ovakav način iskorištavati. Govornica Parlamenta se već koristi za predizbornu kampanju bez obzira o kojoj temi je riječ. Već mjesecima postoji i problem s kvorumom za sjednicu Doma naroda. Mene je zapalo da budem predsjedatelj Doma naroda Parlamenta BiH pa ćemo takvo ponašanje spriječiti barem u tom Domu. Sjednica je sazvana 6. lipnja, kada je jedino i bilo moguće.

HDZ BiH je predao prijavu za izbore. Krenule su pripreme, uključujući i aktivnosti HNS-a. Što slijedi?

To je za nas vrlo složen proces jer smo odavno uvidjeli potrebu da na izbore ovoga puta izađemo u okviru HNS-a kako bismo poslali jasnu poruku svima onima koji još uvijek špekuliraju o poziciji Hrvata u BiH da se 12. listopada neće moći birati uime hrvatskog naroda, bez obzira tko to pokušavao.

Na što mislite kada kažete neće moći birati uime Hrvata?

Legitimni hrvatski predstavnici morat će biti dio vlasti na svim razinama. U tom smislu smo se i organizirali. Jedan dio tog procesa je zaključen predajom prijave kao stranke za predstojeće izbore za sve razine vlasti, a to znači da će HDZ BiH imati kandidata za člana Predsjedništva BiH zajedno s drugim strankama HNS-a, listu za državni Parlament, za entitetsku razinu i sve županijske parlamente.

Što je s koalicijama?

Očekujem da do roka koje je propisalo Središnje izborno povjerenstvo BiH prijavimo i nastup koalicije na izborima, a potom pristupimo i formiranju kandidacijskih listi. Nažalost, ove godine će se pripreme i sami izbori odvijati u dinamici koju nikada ranije nismo imali. Već nekoliko mjeseci sve ovo što se događa u BiH je u svrhu predizborne kampanje. Zauzimaju se neke pozicije, moguće vidljive i nevidljive koalicije. HDZ BiH ima svoj scenarij i svjesni smo da smo stožerna stranka HNS-a i da će uvijek biti onih koji ne misle dobro ni BiH, ni hrvatskom narodu. Koji će forsirati saveze nekih drugih strančica kao protuteže HNS-u.

Ponavljanje situacije s izigravanjem izborne volje hrvatskog naroda i ovaj put se nameće kao ozbiljno pitanje. Vjerujete li vi da se takvo što doista može dogoditi i nakon ovih izbora?

Ako bi netko pokušao opet praviti takav suludi projekt u BiH, on bi dugoročno BiH osudio na ispaštanje i čekanje na bilo kakvu normalnu aktivnost. Znam da postoje ljudi koji to žele, ali duboko sam uvjeren da u tome neće uspjeti. Vjerujem da danas, pogotovo na bošnjačkoj političkoj sceni i u sarajevskom političkom ambijentu, ima dovoljno mudrosti da time ne naškode prvenstveno sebi, jer i ovo što se događalo protekle četiri godine nije naštetilo HDZ-u, već upravo strankama koje su sudjelovale u takvim aktivnostima i podupirale ih.

Čine li vam se ozbiljne namjere i kako se već u javnosti navode planovi nakon izbora za stvaranjem novog saveza sličnog ‘platformi’?!

Mi nećemo podcijeniti sve one koji će se, kada vide da nemaju drugu šansu, pokušati prodati i dokopati barem djelića vlasti. Sjetite se HSP-a prije četiri godine. Oni su danas podijeljeni na tri, ili koliko već frakcija. Izdržali su godinu dana i kada su podijelili što su imali u vlasti, posvađali su se oko tih istih fotelja. Uvjeren sam da hrvatski narod danas nije naivan i ova naša koalicija okupljena oko HNS-a ima snažnu potporu barem 80 posto hrvatskih birača u BiH. To je snažno upozorenje i mešetarima iz međunarodne zajednice koji bi možda pokušali ohrabrivati takav proces da je to uzaludan posao.

I u stvaranju ove ‘platforme’ je presudno utjecala međunarodna zajednica. Što ako se opet, na isti način, uključe u formiranje vlasti?

Mislim da će taj izborni legitimitet stranaka okupljenih oko HNS-a ovaj put možda biti i više izražen nego na prošlim izborima, i to šalje vrlo jasnu poruku jedino da ako netko želi praviti kaos u BiH, dijeliti ovu zemlju, može gurati takav scenarij. Vjerujem kako to ne bi dopustila Europska unija, mnoge njene članice, osobito Hrvatska. Stabilnost BiH diktira stabilnost cijele regije i s te strane svaka igra s BiH je vrlo opasna. Eventualni pokušaji o kojima govorite će još prije izbora s naše strane biti razotkriveni i razobličeni. Budite uvjereni u to. Mi imamo dovoljno snage i odlučnosti to spriječiti.

Strah od majorizacije i izbornog inženjeringa među Hrvatima, ipak, postoji?

Najbolji način da te strahove ostavimo po strani je da se kao stranka i koalicija organiziramo tako da dobijemo apsolutnu potporu hrvatskog naroda. Možda netko iz međunarodne zajednice želi stvoriti novu stranku, tražiti nekog novog tobožnjeg lidera da predstavlja jedna čitav narod, ali ne može glasovati uime Hrvata. Na nama je da stvorimo ambijent u kojem će izlaznost Hrvata na idućim izborima biti izražena i koja će za rezultat imati ogromnu potporu našoj koaliciji. To će biti najbolja poruka onima koji bi kreirali neke drukčije scenarije u BiH.

Hoće li ovaj put član Predsjedništva biti iz koalicije okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora?

I dalje se može dogoditi da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva BiH. No, ja sam siguran da, čak i ako netko ima takve namjere, predstavnik koalicije koju predvodi HDZ BiH će uvjerljivo dobiti izbore za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na način da nijedan drugi hrvatski kandidat neće moći dobiti ni približno toliko glasova. Imat ćemo kompetentnu osobu za kandidata, osobu koja će se zalagati za BiH, za prava i položaj hrvatskog naroda, provoditi interese BiH na euroatlantskom putu i dovesti Predsjedništvo BiH u poziciju da kao institucija nešto znači. Pogubno bi bilo birati u Predsjedništvo BiH osobu koja nema legitimitet svog naroda jer onda nemate ni stabilno i relevantno državno Predsjedništvo. Samo s legitimnim predstavnicima naroda u Predsjedništvu BiH možemo doći u poziciju da kroz tu instituciju vodimo i reformske procese u zemlji.

Razmišljate li vi osobno o kandidaturi za člana Predsjedništva BiH i kako gledate na imena koja se već spominju u javnosti kao potencijalni kandidati?

Sve one stranke koje su prilikom podnošenja prijave uplatile 20.000 KM vjerojatno će i iskoristiti tu mogućnost kandidature za Predsjedništvo. Tako da će i među hrvatskim, te kandidatima iz drugih naroda, sigurno biti veći broj imena kao što se već i razaznaje iz prijava SIP-u. Što se mene tiče, ja bih bio sretan da danas ne postoji nijedan razlog da se ja kandidiram za Predsjedništvo. Bio sam već na toj poziciji, dugo sam u politici.

Kada ćete donijeti konačnu odluku o vašoj eventualnoj kandidaturi?

Ostavimo vrata još malo otvorena kako bismo zajednički procijenili situaciju, a konačnu odluku će donijeti HDZ BiH i naši koalicijski partneri unutar HNS-a. U mom slučaju, tu je i mišljenje moje obitelji, jer sam davno podvukao tu jednu crtu i dao obećanje da će moje političko djelovanje primarno biti kroz stranku, a ne kroz izvršnu vlast. No, da ne budemo nekorektni u kontekstu prijava, sačekajmo kraj lipnja jer tada će naša koalicija već imati ime kandidata za Predsjedništvo BiH.

Planirate li predizborne sporazume s nekim strankama, poput onog koji već izvjesno vrijeme HDZ BiH ima sa SNSD-om?

To je prevažno pitanje. Kada je bilo na dnevnom redu razrješenje Fahrudina Radončića s pozicije ministra sigurnosti, upozorio sam da njegovim izlaskom iz Vijeća ministara formalno na razini države više nemamo parlamentarnu većinu. I to se sada i pokazalo. Govornica Parlamenta se već koristi za predizbornu kampanju. Sve stranke djeluju s autonomnih pozicija i ni oko čega se ne može dogovoriti.

Vodite li već razgovore s nekim strankama?

Svjestan sam uloge HDZ-a BiH. Sve kolege s kojima sam razgovarao, i na bošnjačkoj i na srpskoj političkoj sceni, uvjereni su da će HDZ nadmoćno dobiti izbore unutar hrvatskog glasačkog tijela. To, međutim, nije dovoljno. Razgovarao sam prethodnih dana s Miloradom Dodikom, ali i s Bakirom Izetbegovićem i Fahrudinom Radončićem, a razgovarat ću i s drugim liderima intenzivno, i to sve s ciljem da tamo gdje procijenimo da imamo prave partnere i unutar bošnjačkog i unutar srpskog naroda, čak i prije izbora napravimo vrlo jasan dogovor. On bi nas obvezivao da i u ovom vremenu do izbora držimo i radimo sve kako bi funkcionirala BiH.

Kako će institucije vlasti funkcionirati u situaciji kada se moraju donositi žurne odluke, a imamo Vijeće ministara bez jasne parlamentarne većine i nepotpunog kapaciteta?

Nažalost, u Vijeću ministara su ostali SDP, SNSD i HDZ BiH, bez parlamentarne potpore i međusobno neusklađenih stavova kako se ponašati do izbora. Razgovarao sam s predsjedateljem Vijeća ministara BiH Vjekoslavom Bevandom i pokušat ćemo s predsjednicima stranaka koji odlučuju o funkcioniranju državne vlade dogovoriti da se Bevandi kao predsjedatelju Vijeća ministara osigura koliko-toliko normalno kormilarenje ovim brodom. Hrvatski ministri koordinirano djeluju. Predsjedatelj Bevanda će, vjerujem, znati u vremenu do izbora, bez obzira na prepreke koje će drugi postavljati, održavati barem minimum aktivnosti sukladno Ustavu i zakonima. A onda nakon izbora krenuti, po mogućnosti do kraja godine, u formiranje novog Vijeća ministara s drukčijim odnosima kako bi mogli rješavati životna pitanja. Ipak, treba znati da postoji dosta onih koji misle da ovih nekoliko mjeseci u vlasti treba iskoristiti za zbunjivanje javnosti.

Bili ste na terenu nakon katastrofalnih poplava koje su zadesile BiH. Vidjeli ste kakva je situacija u ugroženim područjima. Kako ste to doživjeli i kako ocjenjujete danas pomoć i suradnju u saniranju posljedica?

Postoje tu dvije dimenzije. Prvo je užas koji još uvijek traje, iako je danas lakše jer ljudi barem znaju da im više životi nisu izravno ugroženi. No, druga je stvar što ćemo ako i kada nam se neka katastrofa ponovno dogodi? Imamo li uopće instrumente kako zaštititi ljude. Prije svega, treba odati golemu zahvalu svim onim dobrim ljudima, specijalcima različitih struka iz BiH, Hrvatske i drugih zemalja koji su se stavili u službu spašavanja. I koliko god trebamo žaliti žrtve katastrofe, trebamo biti sretni da ih nije više jer je ovo mogla biti daleko veća tragedija. Imali smo razdoblje od desetak dana buđenja, suočavanja s problemom, nitko nije gledao na administrativne granice, nacionalnost i druge stvari, pokazala se jedna velika solidarnost. Svi su bili spremni pružiti sve što su mogli da se spase ljudi. No, sada, u normalnoj državi, institucije moraju preuzeti organizaciju i distribuciju pomoći.

Kako se sada organizirati?

Vidite što nam se dogodi u prirodnim nesrećama kada nemamo države. Često imate improvizaciju od ljudi koji su se zatekli na nekim pozicijama. Hrvatska je najbolji primjer koliko organizirani sustav u ovakvim situacijama brine o sprečavanju zaraza i saniranju posljedica poplava. Kod nas je to neorganizirano i možemo napraviti mnogo više štete ako tome ne pristupimo bolje, profesionalnije i organiziranije. Na kraju dolazimo na pitanje kako sanirati štete. Jedan broj ljudi će očito morati biti trajno preseljen jer su klizišta još aktivna. BiH mora djelovati institucionalno, a ne da pojedinci ubiru za svoje stranke predizborne poene na ovoj nevolji. Uvjeren sam da im to neće uspjeti i da će na kraju biti kažnjeni.

I u ovim poplavama su najviše pogođena povratnička područja. Pokazala se solidarnost Hercegovine s Posavinom. Hoće li u sljedećem razdoblju biti organizirane i koordinirane pomoći kada su u pitanju većinski hrvatske županije?

Dogovorili smo se da upravo kroz tri vlade HBŽ, SBŽ i ZHŽ sustavno pomažemo u onome što treba, bilo da je riječ o epidemiolozima, veterinarskim ekipama i svemu drugom. HDZ BiH će sjednicu Središnjeg odbora i konvenciju mladeži održati u Posavini. Već ovoga tjedna ćemo otići u Posavinu u radnim odijelima. S tim što bi naša logistika bile županije koje će dostaviti kamione i mehanizaciju kako bismo što više pomogli ljudima u čišćenju njihovih domova. To mora biti organizirano i voda se prije toga mora povući. I Hercegovina i središnja Bosna pomažu i još će pomoći Posavini. Nekoliko dana ćemo zajedno raditi kao volonteri. Neka i to bude svojevrsna poruka da smo zajedno i u teškim trenucima.

Intenzivno se nastoji nametnuti Hrvatima odgovornost za zastoj u rješavanju pitanja Mostara. Kako gledate na takve pokušaje?

Ono što tražimo je razumljivo svakome i rekao bih prihvatljivo svakome dobronamjernom. Mostar neće i ne smije biti grad-slučaj. On ne može 20 godina nakon rata biti protektorat i mjesto nekih privremenih rješenja. Mostar treba početi normalno funkcionirati i nema nijednog razloga da 12. listopada ne budu održani izbori za vlast u Mostaru.

Hoćete li ponovno pokušati razgovarati sa SDA?

Da, pokušat ću se ovih dana još jednom sastati s Bakirom Izetbegovićem kako bismo vidjeli ima li ikakve mogućnosti razgovarati o onome što smo ranije postavili sebi kao zadatak vezano uz rješavanje situacije u Mostaru kako ne bi čekali izbore. Razumijem potrebu SDA da se još homogenizira kao stranka, predsjednik stranke je bolestan. Bojim se da je pet mjeseci dosta, a onda slijedi i formiranje vlasti. I što je još važnije, ako se sada ne održe izbori, oni u Mostaru neće biti održani još barem dvije godine.

Kako gledate na rješenje Mostara?

Želimo da Mostar profunkcionira kao normalan grad, ali ako netko misli kako će pritiscima na HDZ BiH profitirati, a da ne napravimo rješenja koja su istinski potrebna – griješi. Mostar neće biti grad-slučaj. Ovo pitanje trebamo jednom zauvijek riješiti kako se to nikada više ne bi vraćalo kao problem.

Pitanje Aluminija je i dalje aktualno, od dugova koji ga opterećuju, prijetnji gašenjem, pa do inputiranja da ste vi, odnosno vaša stranka, i u ovom slučaju krivi i imate koristi od toga?

Kada je u pitanju Aluminij, nažalost, već duže vrijeme imamo krizu funkcioniranja, krizu menadžmenta uz sve druge probleme. Na moju sreću HDZ nema s tim nikakve veze i nismo se dali uvući u zamku da na bilo koji način veže i moje ime i ime stranke uz to. Entitetska razina vlasti, bez želje da povrijedim bilo koga osobno, činila je sve da kao Pilat opere ruke, a uništi Aluminij. Aluminij se neće uništiti, u to sam siguran. Svi oni koji su danas u upravljačkim strukturama moraju biti svjesni odgovornosti koju su preuzeli. Mora se naći strategija kako Aluminij zaštititi. Uvjeren sam da će Aluminij ponovno biti nositelj razvoja Mostara, Hercegovone i šire. Pobornik sam da se većina proizvoda Aluminija treba preraditi u Mostaru, te prodavati kao gotovi proizvodi, i to je onda puni učinak. Ne da izvozimo sirovinu. Imamo primjera u Hercegovini, od FEAL-a, Presala, kabelske industrije… To je put kojim se trebamo voditi.

Kako gledate općenito na odnos Sarajeva prema područjima gdje žive Hrvati, od javnih poduzeća pa do oduzimanja ovlasti?

Pitanja poput Aluminija možemo postaviti i za druga poduzeća i institucije čija je nadležnost na županijskoj ili lokalnoj razini. Pokušale su se mnoge stvari u protekle tri godine centralizirati preko Vlade FBiH, grubo kršeći i Ustav. Pođimo od pitanja branitelja gdje se centralizira cijeli proces, izvode se iz prava po skoro privatnim linijama. Isto je i s prostornim planovima u FBiH, kako bi se iz Sarajeva upravljalo lokalnim razinama u čijoj su isključivo nadležnosti prostorni planovi. Na sličan način se može promatrati i obrazovanje, zdravstvo… Namjera je bila uznemiriti odnose na područjima gdje žive Hrvati, stvoriti nezadovoljstvo. Udari su išli posebice prema HDZ-u, jer imamo odgovornost prema hrvatskom narodu i te odgovornosti se nećemo odreći. Jednim djelom je taj projekt i uspio tako da je napravljena katastrofa u Federaciji BiH.

Kažete da je napravljena katastrofa u FBiH? Tko je za to odgovoran?

Zna se precizno čije su koje nadležnosti i neka svatko izvoli odgovarati za svoj dio. U Federaciji BiH nema nijedne županije koja se može samofinancirati. Većina ih sada uopće ne funkcionira. Sjetite se 7. veljače, prosvjeda i rušenja vlada. Mi nismo dopustili da padne vlada tamo gdje je HDZ, gdje su Hrvati. Ako ništa, kako bi koliko-toliko upravljali procesima i ne pravili zastoj. Nikada Sarajevo neće uspjeti centralizirati područje gdje žive Hrvati ma kakvu tko nakanu imao. Moramo osigurati jednakomjeran razvoj BiH jer nikada nećemo dopustiti da Mostar bude žrtva zbog Sarajeva. večernjiList

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Razgovor s prof.dr.sc. Zvonimirom Šeparovićem: Postali smo zemlja poslušnih o kojoj odlučuju drugi

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s prof.dr.sc. Zvonimirom Šeparovićem

Gospodine Šeparović, je li to ta Hrvatska za koju ste se borili od 1990. godine?

Htjeli smo slobodnu, nezavisnu, demokratsku međunarodno priznatu Hrvatsku.

To smo uglavnom postigli, ali, umjesto dobro uređene države imamo zemlju bespravlja, prožetu i gotovo uništenu korupcijom, teritorij, ovaj ostatak ostataka, sada nam nagrizaju susjedi, umjesto napretka i blagostanja imamo beznađe, mladi ne vide perspektive i odlaze, a vlast, vođenje države, ispod je svakoga kriterija stručnosti i uspješnosti.

Država je izgubila ugled. Od pobjedničke postali smo zemlja poslušnih o kojoj u važnim poslovima odlučuju drugi.

U početku ste bili tik do prvog hrvatskog predsjednika dr Franje Tuđmana, a nakon toga ste se razišli. Zašto i zbog čega?

Zbog zlobnih ljudi koji su bili zavidni na mojim uspjesima u vođenju vanjske politike i bili su nestrpljivi da zauzmu moje mjesto. U proljeće 1992. u jednom istraživanju Instututa društvenih znanosti o popularnosti političara uoči izbora za Predsjednika Republike, bio sam na vrhu liste na kojoj je dr Franjo Tuđman zauzeo tek četvrto mjesto. Njegovi su savjetnici  sigurno upozorili predsjednika na to. Mate Granić je objavio u lokalnom tjedniku intervju  kod Butkovića pod naslovom: Kako sam smijenio Šeparovića. Bilo je to u veljači 1992. u jeku moje najjače aktivnosti za ulazak i prijam u Ujedinjene nacije, što nam je i uspjelo 22. svibnja 1992.. Tada je Šarinić  postavio pitanje Predsjedniku, tko će sjediti u klupama Opće skupštine na dan primanja  Predsjednik je odgovorio: Ministar. Ja se sa Predsjednikom  nisam  potpuno razišao. U posljednjoj godini njegova života, kad mu je zaprijetila optužnica u Haagu, pozvao me je u Vladu, sada kao ministra pravosuđa. Na žalost, on je u prosincu umro a mi smo svi izgubili izbore 3. siječnja 1993.

Je li dr. Franjo Tuđman najveći Hrvat među Hrvatima?

Bio je jedan od najvećih. Veliki su bili kraljevi i knezovi, Tomislav i Zvonimir, velik je bio Otac Domovine Ante Starčević, velik je bio i dr. Franjo Tuđman. S nama je stvorio modernu Hrvatsku državu. On je nedvojbeno velika povijesna ličnost u Hrvata. Jedan od najvećih.

Kako ste nekada, a kako danas gledate na hrvatsku vanjsku politiku? Tko je kriv što se za Hrvatsku, iskreno, relativno malo zna u svijetu?

Nekada je vanjska politika, kao stožerna državna disciplina, bila pobjednička, uspješna, djelotvorna. Na početku hrvatske državnosti, u vrijeme prvih kraljeva i knezova, kada nas je papa priznao, i onda kada smo proglašeni predziđem kršćanstva, i vanjska politika Dubrovačke republike, koja je održala svoju samostojnost ne samo  debelim ziduinama Minčete, već i spretnošću vješte diplomacije između Osmanlija i Mletaka – uspješno i mudro tako da su među prvima priznali nezavisnost SAD-a. Pobjednička je bila i onda kada nas je priznala Europa 15. siječnja 1992. I cijeli svijet 22. svibnja 1992. godine, a nisu nas htjele pravoslavne zemlje, ni nesvrstani, ni Engleska i Francuska,  ni Slovenija, jer je Rupel obilazio svijet tražeći da priznaju njih a ne i Hrvatsku jer nismo mi blizanci, i da Hrvatska nema kontrolu teritorija. Nitko osim Svete Stolice i Njemačke nas nije htio, pa smo ipak uspjeli. Jer se nisam držao ofucanog  „načela“ da je politika umijeće mogućeg, već sam išao uvijek na više od mogućeg, na cilj usmjerenu politku koja se pokazuje kao najuspješnija.

Danas hrvatske vanjske politike nema. U Parizu Goldstein meditira pod likom zlikovca Tita, Paro bježi iz Washingtona i ne dočekuje Predsjednicu Republike, premijer se stalno  bavi s Ukrajinom, čak u neku misiju šalje i Ožboldticu u Kijev, a lijepo sam ga javno upozorio da je u igri, na drugoj strani, velika Rusija. Merkelica favorizira četnika Vučića, naš prirodni saveznik Orban igra sa Slovenijom protiv Hrvatske, u Zagrebu je prošli nuncije redovito pio kavu s Vesnom Pusić, donedavna američka veleposlanica šalje srpski promiđbeni materijal o vjerskim slobodama, kojih da nema u Hrvatskoj i tako bismo mogli nizati slučajeve promašaja hrvatske diplomacije, koja šuti ili igra na pogrešnu kartu.

Stječe se dojam da se neprestano borite za boljitak Hrvatske, ali da Vam je ta borba dosad donijela samo nevolje. Ili se to nama samo tako čini?

Nisam imao nikakvih posebnih nevolja, izvan onoga što je uobičajeno. Moja sveučilišna karijera profesora ostala je mojom najvažnijom preokupacijom. Kao profesor emeritus i danas se susrećem sa studentima. Moj angažman u svjetskom i nacionalnom žrtvoslovnom pokretu donio mi je brojne susrete i imao sam osjećaj da sam dobro izabrao tu svoju zauzetost – baviti se žrtvama. Ako ste mislili na politiku.  Imao sam i pravih uspjeha, priznanja, imao sam zadovoljstvo sudjelovati u važnim svjetskim događajima. Sreo sam dosta istaknutih ljudi. Susret sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom Drugim obogatio je moj duhovni život. Sreo sam mnoge šefove država, kraljeva, sve je to donijelo i izvjestan osjećaj da mi život nije prošao uzalud. I da je to bilo dobro i korisno za boljitak hrvatskoga naroda.  To su bile moje kapi u Cesarićevoj viziji slapa.

Bili ste jednom i kandidat za  Predsjednika Republike. Što Vam je donijelo to iskustvo?

U politici je teško predviđati. Shvatio sam da bez medija i bez velikih novčanih sredstava ne možete lako uspjeti u javnom nadmetanju za tako visoku funkciju. Nismo prošli ni Budiša  ni ja, prošao je Stipe Mesić i to dva puta za redom! To je apsurd politike.

Jeste li zadovoljni s dosadašnjim radom hrvatske Predsjednice?

Učinila je mnogo dobroga. Pokazala se kompetentnom i u mnogim stvarima uspješnom. Njena auroatlantska usmjerenost sa težištem na SAD-u, ali i uz razgovor sa Rusijom, je zdravija politika od ovoga što čini naš premijer Plenković. Poslije Mesića i Josipovića ona je osvježenje i povratak hrvatskim vrijednostima i hrvatskim interesima. Njezin otklon prema zastrašujućem konceptu „zapadnog Balkana“ i naklonost svojevrsnom savezu država triju europskih mora od Baltika do Jadrana, svakako je zanimljiva i vrijedna truda. Treba je podržati za još jedan mandat.

Što Hrvatska može, a nije učinila po pitanju ratne štete, tragajem za nestalima i slično sa Srbijom, koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku?

Kao ministar pravosuđa podnio sam tužbu protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) pred međunarodnim sudom prvde. Sud nije prihvatio da su Srbi počinili genocid, ali je našao elemente genocida.Tobože nije bilo dovoljno mrtvih (!) da bi to bio zločin genocida. Hrvatska ne čini dovoljno da se osudi agresor. I država i pojedinci mogli bi tražiti isplatu ratne štete. Za to postoje i pravni i moralni temelji i zakoni.

Bili smo u ratu, pobijedili smo, ali nemamo službeno Junaka Domovinskog rata. Kako to?

Vi ste u tome učinili najviše. Odali ste priznanja i napisali monografije o generalu Anti Gotovini, generalu Markaču i još nekim. Vi ste prije svih drugih prepoznali junaštvo i patnju Majke Kate Šoljić, koja je izgubila četiri sina i zeta u Domovinskom ratu i četiri brata u komunističkom međuratnom teroru. Mi smo je u hrvatskom žrtvoslovnom društvu imenovali počasnom predsjednicom. Majka Kata je naša junakinja.

Međutim, morali ste osnovati i „sudište“ za navodne hrvatske izdajice. Nakon što ste ih osudili, što se dogodilo? Te osude malo tko je htio objaviti …

Hrvatska je danas u najdubljoj krizi. U toj situaciji skupina domoljubnih intelektualaca i građana odlučila je upozoriti javnost na krajnju opasnost u kojoj se nalazi narod i zemlja Hrvatska.  U tu svrhu prije dvije godine utemeljili smo Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES). Okupili smo više od 50 osoba. U Predsjedništvu su: dr. Nikola Debelić, akademik Josip Pečarić, prof. Josip Jurčević, prof. Zdravko Tomac,  književnici  Nevenka Nekić i  Đuro Vidmarović, Ante Beljo,odvjetnici Zvonimir Hodak i Željko Olujić, s nama su bili od početka sada pokojni Slobodan Novak i prof. Branimir  Lučić.  Naši su članovi i pripadnici Srba u Hrvatskoj: Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke u Hrvatskoj  i Predrag Peđa Mišić, vukovarski branitelj, sada časnik Hrvatske vojske.  Etički smo osudili za veleizdaju naconalnih interesa Stipu Mesića, Ivu Josipovića, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca, Zorana Milanovića, Budimira Lončara, Vesnu Teršelič, Carla Bildta i, kao kruna svega, J.B. Tita, jednog od deset najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. Tražili smo i skidanje njegova i drugih imena sa naših trgova, ulica i obala i donošenje zakona o zabrani isticanja znakovlja totalitarizma, pa i komunizma i donošenje zakona o lustraciji.Sa „Krugom za Trg“, u Zagrebu uspjeli skinuti omrznuto ime. Dirigirani mediji su nas ignorirali, ali hrvatski mediji i braniteljske udruge i brojni građani su nas podržali. U KD Vatroslav Lisinski na našem velikom skupu bila je ispunjena dvorana do posljednjeg mjesta, mnogi nisu mogli ući u dvoranu.

Mislite li i Vi da Hrvatskom još uvijek vladaju bivši Udbaši?

Udba je svuda! Perković i Mustać bili su na vrhu i u našoj novoj obnovljenoj državi. Imaju moć i veliki utjecaj na vlast. Postoje liste suradnika UDB-e u kojima ima velikih iznenađenja.

A kako prepoznati te ljude koji su poput kameleona?

Kad Vam se približe izgovorite njihovo kodno ime, ako vam je poznato. Šalim se. Spomnuo sam već da postoje liste i koga zanima može se upoznati s njima. Listama.

Surađivali ste s mnogim hrvatskim političarima i politikantima. U koje ste se najviše razočarali?

Reći ću Vam samo jedno ime. Mate Granić. Eno ga i sada na Pantovčaku.

Jeste li Vi možebitno griješili u svojim nekim političkim odlukama?

Nema nepogrešivih. Ni ja nisam izuzetak. Kad već pitate, evo mog odgovora. Nisam smio pristati na odlazak s mjesta ministra vanjskih poslova na mjesto veleposlanika u UN u New York.

Kako bi Vi danas riješili pozdrav Za  dom spremni, odnosno crvenu komunističku petokraku?

Ostavio bih ih na miru. Ne bih pretjerivao kao Mađari koji ukidaju limenku piva Heineken radi crvene zvijezde. Niti bih slijedio Talijane koji brane isticanje samo fašitičkih znakova. Pa oni i danas imaju ‘snopove’ – fašističko znakovlje, na Olimpijskom stadionu u Rimu. Sa znakom za Dom spremni ginuli su naši  mladići na svim bojišnicama Hrvatske. Zakonom iz vremena Račana je došla zaštita. Pozdrav je legitiman. A što se Heinekenove zvijezde tiče za mene je Žuja zakon.

Zbog čega se u nas malo ili gotovo ništa ne govori o komunističkim žrtvama, ili bolje rečeno zbog čega nikad nitko nije bio osuđen zbog komunističkih zločina?

Hrvatsko žrtvoslovno društvo nije se nikada umorilo isticati, otkrivati žrtve komunizma. U tijeku Domovinskog rata imali smo tribine Svjedočanstva rata u kojima se svjedočilo o žrtvama i zločinima. Od 1998. održavamo svake tri godine Hrvatske žrtvoslovne kongrese, objavili smo posije svakog kongresa zbornike radova u kojima su opisani i žrtve i zločini. Na više od 6.000 stranica. Objavili smo brojne monografije u našoj bilioteci Documenta Croatica. Istraživali su i mnogi drugi. Istraživački korpus prof. Josipa Jurčevića prebogat je  dokazima o prikrivenim grobištima i strašnim zločinima. Bleiburg, Križni putovi, Kočevski Rog, Huda Jama, Macelj  da spomenemo samo neke kapitalne zločine komunizma. Vi ste osobno i Vaša udruga ukazali na mnoge zločine i njihove žrtve.

Žalosna je istina da za komunističke zločine nitko nije odgovarao. Većina zločinaca se                   već nalazi u paklu, ali  nema osude komunističkih zločina, to zaustavljaju ove antife krijući se iza antifašizma.

Smije li se po Vam dirati u Kumrovec, koji je sav u duhu Tita, partije i komunizma, odnosno propale Jugoslavije?

Kumrovec je pitomo zagorsko selo, koje su pretvorili, a neki ga održavaju i danas u mitsko mjesto. Na povjesničarima je da rasvijetle da li je ta osoba Josip Broz uopće tamo rođena i kako to da bravar lako svira Šopena, da ne govori hrvatskim jezikom. Kumrovec ne treba srušiti, zgrade koje se tamo nalaze može se iskoristiti za humane svrhe, recimo za dom za nezbrinutu djecu, djecu s teškoćama i slično.

Jeste li i Vi možda bili tuženi, odnosno osuđeni zbog nekih svojih političkih stavova ili djelovanja?

Nisam bio suđen ni tužen, ali sam krajem osamdesetih dobio pojačano praćenje. U pripremi Petog svjetskog viktimološkog kongresa 1985., u Zagrebu su mi došla dvojica „sa Zrinjevca“ s upozorenjem da  će pratiti rad kongresa i da ne smije biti nikakve Amnesty international, niti javnih demonstracija za puštanje političkih zatvorenika. Odgovorio sam da će predstavnici Amnesty International  biti nazočni na kongresu, a, pošto smo znanstveni skup, nećemo izlaziti na ulicu.

Ali eto, u ovoj našoj državi, prije dvije godine pozvan sam na ‘obavijesni razgovor’ u policijsku postaju Trešnjevka na prijavu Vesne Teršelič, da se  osudom HNES-a osjeća ugroženom. Dakle u naše vrijeme, od naše policije.

Kako vidite Hrvatsku u narednih 50 godina?

Nezahvalno je i teško predviđati na dulji rok. Želim i nadam se da će Hrvatska postati zemlja blagostanja, slobode i stalnog napretka. Ali, sada imamo programirani kaos, demografsku katastrofu, brutalnu korupciju,  neprimjerenu vlast, ugrozu našeg državnog teritorija i druge nevolje. Iz svega toga treba izaći čitav i živ. Dat će Bog i biti će dobro i bolje. Osim toga, dio smo svijeta u kojem dominira nasilje i stalna borba za vlast. Svijet srlja u katastrofu, spominje se i Treći svjetski rat. Rat prijeti čovječanstvu, a ne tek samo pojedinim narodima. Neki govore o posljednjim danima, zato je nezahvalno predviđati budućnost. Ona je sve samo ne idilična. A Hrvatska je na vrlo istaknutom geostrateškom položaju.

Želite li još nešto reći, dodati?

„Jedino Rusi i Hrvati od svih slavenskih naroda imaju neprekidan kontinuitet državotvornosti od ranog srednjeg vijeka  do 20. stoljeća“ tvrdi vodeći ruski slavist dr. sc. Denis Jevgenevič Alimov, koji je doktorirao na temi „Hrvatsko društvo u epohi pokrštavanja (VII –IX. stoljeća)“. Kad to kaže takav stručnjak koji je i sam pripadnik velikog Ruskog naroda, onda to ima posebnu vrijednost za nas. Produžimo i produbimo državotvornost hrvatskoga naroda na ovom svetom prostoru naše Hrvatske.

Razgovarao: Mladen Pavković/Kamenjar.com

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Politika

VIDEO – Žestoka rasprava o referendumu u emisiji Otvoreno

Objavljeno

na

Objavio

To nije antisrpski referendum nego antikorupcijski. Želimo osigurati da birači budu oni koji će moći djelovati na političare. Kada smo skupili više od 300 000 potpisa za referendum o izmjeni izbornog zakona smo to već željeli, rekla je Željka Markić u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.

S njom se nije složio saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević. – To je antimanjinska, antisrpska inicijativa protiv manjina.

Na neki način ovim se želi zabiti klin suradnje između manjina i Vlade desnog centra. Važan je i javni servis koji ima ulogu u zaštiti manjina. Inicijativa je došla od jednog marginalca gospodina Đapića i kroz javni servis postala aktualna, rekao je Milošević.

Anto Đapić, predsjednik stranke DESNO, rekao je da su mu Miloševićeve uvrede kompliment, a da je sve počelo kad je Sanader sklopio sporazum sa SDSS-om. – Na ove uvrede ne želim uopće odgovarati, a kad dolaze od predstavnika SDSS-a, meni su kompliment. Smatram da su pojedini predstavnici manjina u Saboru prešli granicu dobrog ukusa. Svi građani Hrvatske moraju imati jednaka prava i moraju biti politički Hrvati. To se postiže izbornim sustavom, naša inicijativa je potpuno ustavna. Neke stvari koje su relikt iz prijašnih 20 godina, treba mijenjati. Problem nastaje kada je premijer Ivo Sanader 2008. godine sklopio sporazum sa SDSS-om, rekao je Anto Đapić.

Dodao je kako su oni, pod platformom tadašnje Hrvatske stranke prava, na izborima osvojili 93 000 glasova i jedno mjesto u parlamentu, dok su manjine sa 40 000 glasova dobile 8 saborskih mandata.

Arsen Bauk (SDP) rekao je kako je legitimno zabiti klin suradnji desnog centra i manjina, ali da inicijativu koju predvode Markić i Đapić ne smatra ozbiljnom. – Ja sam skeptičan kada o manjinskim pravima govore gospodin Đapić i Markić, bez namjere da ih vrijeđam.

Ono što je postala tema kao zajednička inicijativa gospođe Markić i Đapića, nije točno. Što se tiče ovoga što je rekao gospodin Milošević, slažem se da bi to bilo smanjenje stečenog prava nacionalnih manjina. Ali, apsolutno je legitimno pokušati zabiti klin između Vlade desnog centra i nacionalnih manjina. Zato što se desni centar ne zalaže dovoljno za njih, rekao je Bauk. Ipak, Bauk je dodao da su nacionalne manjine nekoliko puta prevarene od strane njihovih predstavnika.

– Prevara nacionalnih manjina je manja od ove HNS-ove prevare, ali mislim da se predstavnici nacionalnih manjina ne zalažu dovoljno za njihova prava, smatra Bauk. Saborski zastupnik Mosta Robert Podolnjak napomenuo je kako je najvažnije “da manjine ne smiju igrati ulogu arbitra u sastavljanju parlamentarne većine”.

– Ne možemo govoriti o referendumu jer još ne znamo što bi on značio i kako bi izgledao. Od 92. godine imali smo različite modele i mijenjali zakon svakih nekoliko godina. Zastupnici srpske nacionalneodne manjine su, koliko je meni poznato, također tražili izmjene zakona. Mislim da je ovo pitanje ustavne pozicije i položaja zastupnika nacionalnih manjina. 2008. sam u znanstvenom radu rekao da nije primjerena uloga zastupnika manjina kao arbitara u formiranju Vlade, rekao je Podolnjak.

Ministar uprave Lovro Kuščević (HDZ) rekao je da nema države u okruženju koja ovoliko štiti nacionalne manjine, ali također smatra da bi izborni zakon mogao biti bolji.

facebook komentari

Nastavi čitati