Pratite nas

Istaknuto

OPREZ – zagrebački Englez zaražen antifašističkom broznicom!

Objavljeno

na

Dr. Paul Stubbs, znanstveni savjetnik i istraživač na zagrebačkom Ekonomskom institutu, financiranom sredstvima Republike Hrvatske, nedavno je biranim riječima pozdravio odlazak kardinala zagrebačkog, Josipa Bozanića u bolnicu – Die, you evil S of a B! Poznavatelji engleskog jezika i kratica uobičajenih u suvremenoj mrežnoj komunikaciji preveli su ovaj izraz kao – crkni, zločesti kurvin sine! Raščlani li se poruka podrobnije, razaznaju se dva elementa. Prva riječ zapravo predstavlja stilizirani tradicionalni antifašistički pozdrav – “smrt fašizmu” (točnije njegovu inačicu “smrt klerofašizmu”) – a ostalo je zapravo kompliment kardinalu. Naime, nije ovo prvi put da, kako bi neki rekli, jedan “bjelosvjetski hohštapler” ovako titulira Hrvate.

>http://kamenjar.com/to-taj-antifasizam-radikalna-ljevica-pokazuje-pravo-lice/

Podsjetimo, Carla del Ponte, svojedobno glavna tužiteljica na Haaškome sudu, Srbe je smatrala tek “kurvinim sinovima”, dok je Hrvate počastila dodatnim epitetom nazvavši ih “podlim kurvinim sinovima”. S obzirom da je u ovom slučaju važnije tko kaže, nego što se kaže, ova usporedba Hrvatima ne može drugo, nego goditi. Zanimljivo, ni uvredljivi nadimak koji su istočni susjedi svojedobno nadjenuli glavnoj haaškoj tužiteljici (“ni baba ni deda”) nije ju pokolebao da im dobrohotno progleda kroz prste kad im je to najviše trebalo. Naime, velikodušno je dopustila Srbiji zamračivanje nekih, po nacionalnu sigurnost osjetljivih dijelova dokumentacije, i tako sebi i svojim suradnicima otežala posao. S druge strane takvih zahtjeva nije bilo, jer su Hrvati izabrali one koji će sve slati šakom i kapom, čak i prije nego što ih se to tražilo, k tome još ne držeći se zakona kao pijani plota. Stoga, nema druge, nego da se ovo “podli” odnosi na prekomjerno zatrpavanje tužiteljstva cjelokupnom dostupnom dokumentacijom što je, izgleda, zakočilo birokraciju i administraciju haaškog sudišta.

No, vratimo se g. Stubbsu koji je još ’93 stigao u Hrvatsku iz zemlje poduljeg naziva, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske (koju naš narod, sklon stvari nazivati pravim imenom, kolokvijalno zove Engleskom, prema postojbini temeljnog naroda te složene države, upravo onako kao što je eseferjot u biti bila tek proširena Srbija ili Srboslavija, a jedna država nastala njezinim raspadom samo Bosna). Stigao je u svojstvu “humanitarca” kao i većina njegovih sunarodnjaka koji su u to vrijeme pohodili prostor integriranog ratišta što su ga činile Hrvatska i BiH. I dok su se njegovi zemljaci, “humanitarci” stacionirani u BiH, naveliko posvetili pisanju scenarija, snimanju i, gotovo u realnom vremenu, plasiranju u svijet dokumentaraca poput “Ahmića” i “Rušenja Starog mosta u Mostaru”, g. Stubbs se u Hrvatskoj bavio osnivanjem Centra za mirovne studije.

Vrijeme je to kad Vesna Pusić pod engleskim pokroviteljstvom organizira skup u Mimari koji definira smjernice za istinu o Domovinskom, pardon, građanskom ratu na ovim prostorima. Njih će i danas neumorno promicati Vesna Teršelič, suosnivačica mirovnog centra čije je temelje zasadio i g. Stubbs, a za što će je odlikovati Ivo Josipović. Ukratko, “humanitarci” u službi Njezina Veličanstva, kako oni u Hrvatskoj, tako i oni u BiH, naći će se na istome zadatku – spriječiti mirotvorce da ostvare pravedan mir! Tako će djelatnici engleske “meteorološke” postaje prvi predvidjeti mogućnost Oluje i pokušati iskrcati svoje postrojbe u Duvanjskom polju kao osigurač da do Oluje nikad ne dođe. U toj nakani ipak ne će uspjeti, no to ih ne će obeshrabriti. Neposredno uoči Oluje poslužit će se podmetanjem famozne salvete “ubrus lorda” Ashdowna, što je trebalo poljuljati krhko savezništvo Hrvata i Bošnjaka, a potom i prijetnjama preko teklića Carla Bildta, prenesenim već prvog dana Oluje.

Steve Gaunt nije bio znanstvenik, čak ni “humanitarac”. Stigao je u Hrvatsku još ’91, kad je gorila uzduž i poprijeko – za Dom spreman, kad o Domu još nije znao mnogo, ali je znao dovoljno da se nije mogao praviti Englezom, za razliku od zemljaka mu, lordova koji su cinično vodili proces raspadanja eseferjota. Iskazao se u Domovinskom ratu, oženio Hrvaticu, postao i Hrvatom, i podario svojem novom Domu brojnu obitelj. Nastanio se u Vinkovcima i iz hobija se počeo baviti arheologijom na za to zahvalnom mjestu, naseljenom najmanje od rimskih vremena. I u tome je zadužio Hrvatsku tako da jedna vrijedna zbirka nosi njegovo ime.

No, kad bi Steve Gaunt danas javno pozdravio pozdravom kojim je pozdravljao suborce u ratu i kojeg je u formi gesla nosio na oznaci prišivenoj na nadlaktici, riskirao bi prekršajnu prijavu. Paul Stubbs, kako smo vidjeli, može pozdravljati svojim pozdravom, a da mu pravosuđe ne posveti nikakvu brigu. Uz to, on je sve do “pozdrava” kardinalu bio i član Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, nevoljko davši ostavku više dana poslije incidenta, vjerojatno tek pod političkim pritiskom. Spomenuto Nacionalno vijeće je tijelo koje nesumnjivo ima utjecaja na ono što će se i kako učiti u školama, između ostalog, i o događajima u kojima je Steve Gaunt neposredno sudjelovao. Uzevši u obzir ideološki profil dr. Stubbsa, ali i njegov neo-građanski odgoj – kojeg je nedavno tako zorno demonstrirao, a kojeg se udruge bliske onoj koju je osnovao godinama upiru uvesti u hrvatske škole umjesto nepoćudnog vjeronauka – nije teško naslutiti kako (bi) se on zalagao za okvir u kojem će doći do izražaja viđenja dugogodišnje mu suradnice, Vesne Teršelič. Bude li ga sad zamijenio netko njemu podoban, što ne bi bilo iznenađenje, pa prevlada mišljenje takvih, Steve Gaunt će morati svojoj djeci držati dopunske satove kako bi ona uistinu doznala što je bilo i kako je bilo, kad je tata držao glavu u torbi za Hrvatsku. I ne samo on, već i poneki Stipe i Štef koji se imaju čega sjećati iz toga vremena.

Uz navedeno, dr. Stubbs je i aktivni član političke inicijative “Zagreb je naš” čiji je naziv iz taktičkih i praktičnih razloga ostao nedovršen. Fali, naime, prirodni nastavak – “od četrdesetpete”!  U toj inicijativi društvo mu pravi zastupnik u gradskoj skupštini, također znanstvenik, dr. Mate Kapović, poznat po izjavi – “serem vam se na Bleiburg“. Ovaj anglo-titoistički dvojac vokabularom doista neodoljivo podsjeća na svoje predšasnike s kraja Drugog svjetskog rata, s time da su se potonji odvažili i na djela, dok doktori još traže one koji će se dati dovoljno radikalizirati riječima. Što reći, nego da se po tko zna koji put povijesna tragedija ponavlja kao farsa!

Ipak, sve se glasnije sumnja da je našim vrlim doktorima dijagnosticiran antifašizam, i to njegov najzloćudniji oblik – onaj kojeg medicina i povijest združenim snagama prepoznaju kao antifašističku broznicu! Kako doktori Kapović i Stubbs nipošto nisu jedini zaraženi na sveučilištu i institutima, a uzevši u obzir da su imali prigodu kreirati brigade okuženih, stječe se dojam kako se radi o epidemiji čiji je produkt prava mala crvena armija – što pacijenata, što doktora i pacijenata u jednoj osobi! S obzirom da priroda oboljenja zahtijeva 24-satni tretman 7 dana u tjednu, odgovorna bi država zaraženima trebala osigurati ograničeni prostor na neograničeno vrijeme, sve dok se pošast ne suzbije. Ovaj logičan potez imao bi blagotvoran učinak i na državne financije. Naime, preusmjeravanjem doktora-pacijenata u domenu zdravstva uštedjela bi se značajna sredstva namijenjena školstvu i znanosti. S druge strane, kako su doktori ujedno i pacijenti, troškove njihovog liječenja poravnali bi troškovi zdravstvenih usluga koje bi pružali ostalim pacijentima, a koje su dobrim dijelom zarazili. Dodatna pogodnost bila bi u tome što ih ne bi trebalo obučavati novim znanjima i vještinama. Jednostavno, u opisanim uvjetima mogli bi se do mile volje ponašati kao i dosad.

Ipak, bez obzira na mjerljive, poprilične uštede u sustavu javne potrošnje kojima bi ova mjera nesumnjivo rezultirala, puno veća, pače nemjerljiva društvena korist odražavala bi se u sprječavanju širenja ove neugodne boleštine na buduće naraštaje.

Grgur S./Kamenjar.com

Nino Raspudić: Smrt kardinalu – sloboda narodu!

 

Paul Stubbs zbog neprimjerenog komentara o Bozanićevoj bolesti podnio ostavku

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati