Pratite nas

Religija i Vjera

Oprosti

Objavljeno

na

Čuvaj me, Gospodine, ko zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih. (Ps 17, 8)
Sveti Petar je bio čovjek sa stavom, upitao je Isusa koliko često treba oprostiti, a Isus mu je dao neočekivan odgovor! Bit opraštanja nije u brojkama nego u stavu. Jednom kad uistinu spoznaš da tebi Bog sve oprašta tvoj stav će se promijeniti, tada ćeš moći oprostiti svakomu od srca.

U Bibliji grešnik je dužnik kojemu Bog opraštanjem otpušta dug, to otpuštenje je tako korjenito da Bog više ne vidi grijeha jer je kao bačen za Božja leđa, oduzet, okajan, uništen.

Krist se služi istim izrazima i naglašava da je otpuštenje nezasluženo, a grešnik nesposoban platiti, opraštanje grijeha je predmet najranijeg navješćivanja, zajedno s darom Duha i prvi je učinak toga dara. U apostolskim spisima javljaju se i druge riječi kao: očistiti, oprati, opravdati – njima se ističe pozitivna strana praštanja, izmirenje i ponovno sjedinjenje. Bog se već u Starom zavjetu otkriva kao Bog opraštanja.

Gledano ljudski i pravno opraštanje se ne da opravdati. Ne bi li se sveti Bog morao pravednošću objaviti i udariti one koji ga preziru? Ali Božje srce nije kao naše ljudsko, On ne želi smrti grešnikove već hoće njegovo obraćenje kako bi mogao obilno izliti svoje oproštenje. U Novom zavjetu otkrivamo da Bog oprašta po Kristu koji je došao ozdravljati i opraštati! Isus ne samo da navješćuje to opraštanje kojemu se otkriva ponizna vjera, dok se oholost zatvara, on to opraštanje i dijeli, te svojim djelima svjedoči da raspolaže vlašću opraštanja koja je pridržana Bogu.

Kruna Kristova djela je to što grešnicima stječe Očevo oproštenje. Budući da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji Uskrsli Krist podjeljuje apostolima vlast otpuštati grijehe. Stari Zavjet je ne samo ograničavao osvetu posebnim propisima o odmazdi već je i zabranjivao mržnju na brata, osvetu i srditost prema bližnjemu.

Isus naučava da Bog ne može oprostiti onomu koji sam ne oprašta i da valja oprostiti svome bratu ako mislimo moliti oproštenje od Boga. Prispodoba o nemilosrdnom dužniku iz današnjeg odlomka Matejevog evanđelja snažno naglašava tu istinu.

Svaki dan ponavljamo iz molitve “Oče naš” – “oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Moramo biti u stanju reći da opraštamo. Isus postavlja Boga za uzor milosrđa, onima kojima je on Otac i koji ga moraju nasljedovati da bi bili njegova istinska djeca.
Opraštanje nije samo prethodan uvjet za novi život, ono je jedan od bitnih činilaca toga života. Zato Isus danas nalaže Petru da neumorno oprašta.

Kako mi opraštamo i znamo li to činiti dovoljno brzo? Naučimo se uvijek vidjeti dobro u drugima. Slijedeći Gospodinov primjer Stjepan umire opraštajući, da bi kao i on mogao pobijediti zlo dobrim kršćanin mora uvijek opraštati i to iz ljubavi – kao i Krist, kao i njegov Otac.

[ad id=”40551″]
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati