Oprosti

0
Čuvaj me, Gospodine, ko zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih. (Ps 17, 8)
Sveti Petar je bio čovjek sa stavom, upitao je Isusa koliko često treba oprostiti, a Isus mu je dao neočekivan odgovor! Bit opraštanja nije u brojkama nego u stavu. Jednom kad uistinu spoznaš da tebi Bog sve oprašta tvoj stav će se promijeniti, tada ćeš moći oprostiti svakomu od srca.

U Bibliji grešnik je dužnik kojemu Bog opraštanjem otpušta dug, to otpuštenje je tako korjenito da Bog više ne vidi grijeha jer je kao bačen za Božja leđa, oduzet, okajan, uništen.

Krist se služi istim izrazima i naglašava da je otpuštenje nezasluženo, a grešnik nesposoban platiti, opraštanje grijeha je predmet najranijeg navješćivanja, zajedno s darom Duha i prvi je učinak toga dara. U apostolskim spisima javljaju se i druge riječi kao: očistiti, oprati, opravdati – njima se ističe pozitivna strana praštanja, izmirenje i ponovno sjedinjenje. Bog se već u Starom zavjetu otkriva kao Bog opraštanja.

Gledano ljudski i pravno opraštanje se ne da opravdati. Ne bi li se sveti Bog morao pravednošću objaviti i udariti one koji ga preziru? Ali Božje srce nije kao naše ljudsko, On ne želi smrti grešnikove već hoće njegovo obraćenje kako bi mogao obilno izliti svoje oproštenje. U Novom zavjetu otkrivamo da Bog oprašta po Kristu koji je došao ozdravljati i opraštati! Isus ne samo da navješćuje to opraštanje kojemu se otkriva ponizna vjera, dok se oholost zatvara, on to opraštanje i dijeli, te svojim djelima svjedoči da raspolaže vlašću opraštanja koja je pridržana Bogu.

Kruna Kristova djela je to što grešnicima stječe Očevo oproštenje. Budući da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji Uskrsli Krist podjeljuje apostolima vlast otpuštati grijehe. Stari Zavjet je ne samo ograničavao osvetu posebnim propisima o odmazdi već je i zabranjivao mržnju na brata, osvetu i srditost prema bližnjemu.

Isus naučava da Bog ne može oprostiti onomu koji sam ne oprašta i da valja oprostiti svome bratu ako mislimo moliti oproštenje od Boga. Prispodoba o nemilosrdnom dužniku iz današnjeg odlomka Matejevog evanđelja snažno naglašava tu istinu.

Svaki dan ponavljamo iz molitve “Oče naš” – “oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Moramo biti u stanju reći da opraštamo. Isus postavlja Boga za uzor milosrđa, onima kojima je on Otac i koji ga moraju nasljedovati da bi bili njegova istinska djeca.
Opraštanje nije samo prethodan uvjet za novi život, ono je jedan od bitnih činilaca toga života. Zato Isus danas nalaže Petru da neumorno oprašta.

Kako mi opraštamo i znamo li to činiti dovoljno brzo? Naučimo se uvijek vidjeti dobro u drugima. Slijedeći Gospodinov primjer Stjepan umire opraštajući, da bi kao i on mogao pobijediti zlo dobrim kršćanin mora uvijek opraštati i to iz ljubavi – kao i Krist, kao i njegov Otac.

[ad id=”40551″]
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato.hr

facebook komentari