Ministar prometa i veza Denis Lasić potvrdio je za Večernjak kako će Europska investicijska banka (EIB) poništiti natječaj oko izgradnje dionice autoceste na koridoru Vc između Međugorja i Počitelja, te mosta u tome mjestu, poručujući kako će o najavljenoj brzini realizacije ovoga projekta ovisiti hoće li među partnerima doći do razlaza ili pak suradnje s obzirom na dosadašnju praksu opstrukcija, piše Večernji List.

“Natječaj za iste dionice je raspisan ujesen 2014. Već u njegovoj objavi bilo je očito da će biti dugotrajan, opstruiran i podložan međusobnim žalbama. Uz najbolju volju i htijenje, Ministarstvo, na čijem sam čelu od travnja 2015., nije ga uspjelo privesti kraju, tj. započeti izvođenje radova”, rekao je za Večernjak ministar Lasić. U tome razdoblju Uprava Javnog poduzeća Autoceste u tome je razdoblju promijenila četiri direktora, a pojedini su činili sve kako bi se izgradnja autoceste na području Hercegovine zaustavila.

Razlaz ili suradnja

“Činjenica je kako neki od njih nisu imali namjeru ovaj natječaj završiti na zakonski i transparentan način. Posljedica svega toga je stav EIB-a da se ugovor poništi i ponovi. Kao ministar, odgovorno tvrdim da je cilj bio samo jedan – opstruirati bilo kakve radove na područjima gdje su Hrvati većina”, ističe ministar Lasić.

On je dodao kako je zajedno s novim direktorom Adnanom Terzićem početkom tjedna boravio u sjedištu EIB-a u Luxembourgu, gdje su dogovoreni svi detalji. Sinkroniziran je rad ove banke i Uprave Autocesta, proceduralni koraci, te su dobili čvrsto obećanje da će se ubrzati procedura i sve završiti do 1. kolovoza ove godine.

“Početkom jeseni kreću radovi na ovoj dionici autoceste”, uvjeren je ministar Lasić. Upitan što ako ipak to ne bude slučaj, odnosno ako se nastavi s opstrukcijama i izmišljanjem problema, Lasić je objasnio kako je stav Vlade FBiH i Ministarstva da se godinama zaobilažene dionice, na jugu Hercegovine i Mostara, moraju naći pri vrhu prioriteta.

“To će tako i biti. Ako to ne bude slučaj i opstrukcije se nastave, onda će biti jasno da ćemo biti bliže razlazu nego suradnji. Ovo nije nešto što se više može tolerirati”, dodao je Lasić. Već sutra EIB bi trebao poništiti natječaj za gradnju dionice autoceste na koridoru Vc: Počitelj – Zvirovići, čvor Počitelj – most Počitelj, koji je raspisan još 2014. godine, a proteklih nekoliko mjeseci bio je predmet provjera Europske investicijske banke (EIB). Riječ je o projektu vrijednom više od 100 milijuna eura.

“Stav EIB-a je kako je, ako želimo sve ubrzati, najbolje ovaj natječaj poništiti i raspisati novi po ubrzanoj proceduri koju će oni propisati. Tako će i biti. Ali, ovog puta, prema proceduri EIB-a, već do 1. kolovoza moramo imati potpisan ugovor s izvođačem radova”, rekao je Terzić.

Takav prijedlog je uslijedio nakon što je EIB utvrdio kako je potpisan ugovor i cijeli posao dodijeljen kompanijama Euroasfalt iz Sarajeva i Strabag umjesto najpovoljnijoj ponudi konzorcija širokobriješke kompanije Hering i zagrebačkog Konstruktora, koji su u ukupnom iznosu imali nižu cijenu za 14 milijuna eura. U posljednji trenutak, kada se ugovor trebao potpisati u režiji bivšeg direktora Jasmina Buče (SDA), koji je čak pisao Europskoj komisiji da BiH odustaje od izgradnje južnih dionica, reagirale su vlasti, ali i Europska investicijska banka koja je ranije odobrila novac za financiranje projekta. Otkako se prije 19 godina počelo raditi na izgradnji koridora Vc, bošnjačke vlasti sustavno su opstruirale izgradnju na području Hercegovine. Jedno vrijeme su to bili izvori vode, vjerski objekti, blizina Počitelja, blizina Blagaja i Bune, zatim povijesni spomenici, a nakon toga eksproprijacija zemljišta te ulaganje prigovora, zatim promjena nekoliko trasa autoceste, namještanje poslova, a u suštini se sve svodilo da se blokiraju hrvatska, a grade bošnjačka područja.

facebook komentari

  • Nekoliko kometara sa citatima generala Drinjanina.

    “MEMORANDUM” predsjedniku Francuske generalu Charles de Gaulle-u.
    http://otporas.com/memorand

    “…Zadnja zapovjed Poglavnika bila je, da sam imenovam zadnjim zapovjednikom Hrvatskih Oruržanih Snaga u Domovini sa dužnom zadaćom, da se izbjegne svaki masovni odpor, a vojska prikupi i pošalje “za kolonom”. Predao sam tada, pred zidanim Mostom zapovjedništvo Zbora mom prvom po,oćniku generalu Junusu Ajanoviću, koji je primio zapovjedništvo II. Zbora i uvrstio se u kolonu. Ja sam se nakon izvršene misijepovratio u Hrvatsku. Poglacvniku sam izričito rekao da se ne mislim nikome predavati, ni sada ni poslije, i da ću kod kuće čekati, dali će se ostvariti ono u što je Poglavnik vjerovao, tj. da će Amerika obnoviti Hrvatsku i pomoći naše Oružane Snage.
    Ja sam izvršio i zadnju zapšovijed, i ostao dok me rana pod kraj 1947. nije prisilila na put na zapad. Gornje sam rekao na zadnjem zasjedanju Glavnog Stana, kao i nadbiskupu Stepincu i njemačkom vrhovnom zapovjedniku feldmaršalu Lehru u kući pok. mile Budaka i u društvu ministra ing. Ivice Frkovića, koji to može potvrditi. (jer je ministar Ivica Frković tada bio živ kada je general Drinjanin ovo pisao, mo) Maršal Lehr je već tada bio u vezi s partizanima i oborio je glavu, kada sam mu to rekao u lice…”

    Izvor: “MISIJA U HRVATSKOJ” “DRINAPRESS”, Madrid 1966., strana 296.

    Vrlo olako će biti študirati i razumijeti hrvatskog genijalnog revolucionarca Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina, ali će ga biti vrlo teško – ako ne i nemoguće – glumiti u bilo kojem filmu. Zašto? jednostavno zato što se još nije rodio niti jedan glumac na sva četiri ćoška kugle zemaljski koji bi htio uvijek govoriti o Hrvatskoj i izgovarati riječi koje opijaju svakog poštenog čovjeka, posebice Hrvata. Imamo za to člana KPJ, partizana i generala JNA dra. Franju Tuđmana za veli primjer. On je pratio što Maks Luburić radi i šta piše, čitao sva izdanje “DRINAPRESS-a”, upijao POMIRDBENE Maksove ideje koje je sproveo u djelo osnivajući HRVATSKU DEMOKRATSKU ZAJEDNICU, HDZ u lipnju 1989.

    Otporaš
    Izvadak iz jednog pisma Maksa Luburića,

    (Pismo je pisano dru. Miljenki Dabi Peranić 23 studenoga 1967. Navesti ću samo neke odlomke iz tog pisma:)

    – “…Ako padnem – Rankovićevci će Te napsati da si me Ti ubio. O tome smo već jednom govorili. Logično: kada su pucali na Poglavnika, okrivili su mene. Pucat će na mene – okrivit će tebe…To je logika. I što je najtragičnije, emigracija će im povjerovati. Nažalost…

    – “…Što se mene tiče, ja sam s Bogom uredio svoju savjest. A s Hrvatskom? Za nju ne bih dosta učinio niti da živim tri ljudska života. Pao dakle danas ili sutra ili za dvadeset godina, za moju je savjest sporedno, jer kada se za Hrvatsku dade život, daje se ono najviše.

    – …Kada sebe stavim prema Hrvatskoj, umirem mirne savjesti. Učinio sam mnogo.
    Jednom smo razgovarali – sjećaš li se? – da bih se dao rado objesiti, kada bih
    visio među Titom i Rankovićem…Kada bih mogao vješati se uz Tita, ali tako, da
    Ranković bude među nama, ne bih mi bilo žao, pa makar bilo vješanje ono pravo.
    I tako hrvatski narod neće biti sretan dok nas sve skupa ne vidi obješene…

    …Svi danas vide da sam ih vraški razdjelio. Kao avet stojim među njima. Jaz
    je među njima, kao što je i među Srbima i Hrvatima. Tu je veliki dio moje, ali
    i Tvoje, povijesne misije…

    …A ako ništa drugo, postoji Jasenovac. I dokle bude postojala ta uspomena,
    mira neće biti među Srbima i Hrvatima. Mogu oni govoriti kolikogod hoće o
    “bratstvu i jedinstvu”! Neće ga nikada biti, jer ga ubija spomen na
    Jasenovac. Na njemu se danas kolju hrvatski i srpski komunisti, kao i svi
    Hrvati i svi Srbi. Hrvatski komunisti su ovjekovječili s onim spomenikom – Jasenovac. Baš kao da su radili pod mojom sugestijom. (Možda i jesu, jer se pokazalo da se “bratstvo i jedinstvo” sastojalo samo u likvidiranju svega hrvatskoga, pa i komunističkoga, kako su to dokazale “žrtve” Hebrang i tisuće Hrvatskih Partizana – pobijenih da bi se moglo ostvariri to Rankovićevo
    “bratstvo i jedinstvo”, mo). Baš taj njihov i moj Jasenovac uništava svaku Jugoslaviju. Htio sam razdvojiti Hrvate i Srbe. Dogadjaji, o kojima sam najprije sa skepsom mislio…dokazuju da
    sam ih razdvojio…”

    “Iz jednog od pisama Anti Kršeniću

    30 ožujka 1965.

    …Ja bih najsretniji bio, kada bi emigrantski dio Odpora, sa
    općepolitičkim i publicističkim radom, bio u rukama osobe, koju se ne bi moglo
    napadati radi Jasenovca…”

    (Eto tako
    general DRINJANIN, Vjekoslav Maks Luburić piše, a što piše tako i misli, o
    događajima iz godine 1966 kada se je Ranković smjenio i 1967 povodom
    Deklaracije Hrvatskog Književnog Jezika, dakle događajima o kojima se još
    uvijek mnogi živući Hrvati mogu prisjetiti. To su bila burna vremena kada je
    KPJ sa svim svojim polittičkim aparatom u ime “narodne vlasti i u ime
    bratstva i jedinstva” nastojala što više ocrniti hrvatski narod, podižući
    taj spomenik “žrtava fašizma” u Jasenovcu, kako bi time, još jednom
    naturili hipoteku kolektivne odgovornosti ratnih žrtava na podrušju Hrvatske.

    Sada je vrijeme, poslije skoro 52 godine od ovoga pisma, da se jave oni kojima
    je do ISTINE stalo. Ja ću. prikladno mojim prilikama, iznositi neka pisma MAKSA
    LUBURIĆA. Mo. Otporaš)

  • kršni

    Kao da je prvi put da se opstruiraju ceste, struja itd na području gdje žive Hrvati u BiH. Pa u zaleđu Neuma struja a i asfalt napravljeni su, nakon što je ukinuta želježnička pruga Čapljina-Dubrovnik, tek negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća dio nekih sela, kada je u njima bilo donekle još nešto naroda. Možete zamisliti kakva je situacija danas nakon nepostojećih poteza tamošnje vlasti: ostala je samo starčad!