Orao koji nije htio letjeti

2

Čovjek je otišao u šumu uloviti pticu, koju bi mogao donijeti kući. Uhvatio je mladog orla, donio ga kući i stavio u kokošinjac s kokoškama, patkama i puranima. Za jelo mu je dao hranu za kokoške – iako je bio orao, kralj ptica.Nakon pet godina posjetio ga je čovjek koji je bio prirodoslovni stručnjak. I dok su zajedno išli kroz vrt, prirodoslovac je rekao: “Ova ptica nije kokoš, to je orao!”

“Da”, rekao je čovjek,” to je istina. Ali ja sam ga odgojio kao kokoš. On sada više nije orao, nego kokoš, čak i ako su mu krila široka 3 metra.” “Ne”, rekao je drugi. “On je još uvijek orao, jer on ima srce orla. I to će ga potaknuti da poleti visoko u zrak.” “Ne, ne”, rekao je čovjek, “on je sada prava kokoš i nikada neće letjeti.”

Tada su se odlučili to i provjeriti. Prirodoslovac je uzeo orla, podigao ga u zrak i rekao u potpunom uvjerenju: “Ti koji si orao, koji pripadaš nebu, a ne zemlji, raširi svoja krila i poleti!”

Orao je sjedio na uzdignutoj šaci i ogledavao se unaokolo. Iza sebe je spazio kokoške kako pikaju svoja zrna na zemlji i skočio k njima dolje. Čovjek je rekao: “Rekao sam ti, on je kokoš!” “Ne”, rekao je drugi “on je orao, pokušajmo opet sutra.”

Sutradan se s orlom popeo na krov kuće, podigao ga visoko u zrak i rekao: “Orle, ti koji si orao, raširiti svoja krila i poleti!” No, kad je orao ponovno ugledao kokoši kako grebu u dvorištu, opet je skočio k njima dolje i grebao s njima. Na to je čovjek iznova rekao: “Rekao sam ti, on je kokoš!” “Ne”, rekao je drugi, “on je orao i on još uvijek ima srce orla. Hajde da pokušamo sutra još zadnji put; sutra ću ga navesti da poleti! ”

Sljedećeg jutra je ustao rano, uzeo orla i odveo ga izvan grada, sasvim daleko od svih kuća, u podnožje visoke planine. Sunce se upravo dizalo i pozlatilo vrh planine – svaki vrhunac zasjao je u radosti predivnog jutra.

Podigao je orla visoko i rekao mu: “Orle, ti si orao. Ti pripadaš nebu, a ne ovoj zemlji. Raširiti svoja krila i poleti!”

Orao se ogledao oko sebe, drhtajući, kao da ga ispunjava novi život – ali nije poletio. Tada ga je prirodoslovac tako okrenuo da gleda izravno u sunce. I odjednom je orao raširio svoja ogromna krila, uzdigao se s kliktajem orla, letio sve višlje i višlje i nikad se više nije vratio natrag.


Priču “Orao” je napisao James Aggrey iz Gane u zapadnoj Africi. Priča zapravo završava s rečenicom: “Narodi Afrike! Mi smo stvoreni na sliku Božju, ali ljudi su nas učili razmišljati kao kokoši i još uvijek mislimo da smo stvarno kokoši. Ali mi smo orlovi. Zato, raširite krila i letite! I nikada ne budite zadovoljni s bačenim zrnjem.”

Tu priču je James Aggrey napisao u vrijeme dok se Afrika nalazila pod vladavinom europljana, bijelaca. No, priča vrijedi i za sve ostale ljude, koji su zaboravili tko su i da su stvoreni na sliku Božju (pri tome se misli na unutarnje svjetlo i ljubav u nama, kao i na svijest o vlastitom postojanju).

„Kad jedan čovjek sanja, onda je to san. Kad puno ljudi snuje,
onda je to početak jedne nove stvarnosti.“

Dom Helder Camara

facebook komentari

  • Agromentum

    Samo beli orlovi ne mogu letit’, svi ostali mogu. 🙂

  • peppermintt

    Koja priča koja simbolika..prejako …..