Pratite nas

Zanimljivosti

Orao koji nije htio letjeti

Objavljeno

na

Čovjek je otišao u šumu uloviti pticu, koju bi mogao donijeti kući. Uhvatio je mladog orla, donio ga kući i stavio u kokošinjac s kokoškama, patkama i puranima. Za jelo mu je dao hranu za kokoške – iako je bio orao, kralj ptica.Nakon pet godina posjetio ga je čovjek koji je bio prirodoslovni stručnjak. I dok su zajedno išli kroz vrt, prirodoslovac je rekao: “Ova ptica nije kokoš, to je orao!”

“Da”, rekao je čovjek,” to je istina. Ali ja sam ga odgojio kao kokoš. On sada više nije orao, nego kokoš, čak i ako su mu krila široka 3 metra.” “Ne”, rekao je drugi. “On je još uvijek orao, jer on ima srce orla. I to će ga potaknuti da poleti visoko u zrak.” “Ne, ne”, rekao je čovjek, “on je sada prava kokoš i nikada neće letjeti.”

Tada su se odlučili to i provjeriti. Prirodoslovac je uzeo orla, podigao ga u zrak i rekao u potpunom uvjerenju: “Ti koji si orao, koji pripadaš nebu, a ne zemlji, raširi svoja krila i poleti!”

Orao je sjedio na uzdignutoj šaci i ogledavao se unaokolo. Iza sebe je spazio kokoške kako pikaju svoja zrna na zemlji i skočio k njima dolje. Čovjek je rekao: “Rekao sam ti, on je kokoš!” “Ne”, rekao je drugi “on je orao, pokušajmo opet sutra.”

Sutradan se s orlom popeo na krov kuće, podigao ga visoko u zrak i rekao: “Orle, ti koji si orao, raširiti svoja krila i poleti!” No, kad je orao ponovno ugledao kokoši kako grebu u dvorištu, opet je skočio k njima dolje i grebao s njima. Na to je čovjek iznova rekao: “Rekao sam ti, on je kokoš!” “Ne”, rekao je drugi, “on je orao i on još uvijek ima srce orla. Hajde da pokušamo sutra još zadnji put; sutra ću ga navesti da poleti! ”

Sljedećeg jutra je ustao rano, uzeo orla i odveo ga izvan grada, sasvim daleko od svih kuća, u podnožje visoke planine. Sunce se upravo dizalo i pozlatilo vrh planine – svaki vrhunac zasjao je u radosti predivnog jutra.

Podigao je orla visoko i rekao mu: “Orle, ti si orao. Ti pripadaš nebu, a ne ovoj zemlji. Raširiti svoja krila i poleti!”

Orao se ogledao oko sebe, drhtajući, kao da ga ispunjava novi život – ali nije poletio. Tada ga je prirodoslovac tako okrenuo da gleda izravno u sunce. I odjednom je orao raširio svoja ogromna krila, uzdigao se s kliktajem orla, letio sve višlje i višlje i nikad se više nije vratio natrag.


Priču “Orao” je napisao James Aggrey iz Gane u zapadnoj Africi. Priča zapravo završava s rečenicom: “Narodi Afrike! Mi smo stvoreni na sliku Božju, ali ljudi su nas učili razmišljati kao kokoši i još uvijek mislimo da smo stvarno kokoši. Ali mi smo orlovi. Zato, raširite krila i letite! I nikada ne budite zadovoljni s bačenim zrnjem.”

Tu priču je James Aggrey napisao u vrijeme dok se Afrika nalazila pod vladavinom europljana, bijelaca. No, priča vrijedi i za sve ostale ljude, koji su zaboravili tko su i da su stvoreni na sliku Božju (pri tome se misli na unutarnje svjetlo i ljubav u nama, kao i na svijest o vlastitom postojanju).

„Kad jedan čovjek sanja, onda je to san. Kad puno ljudi snuje,
onda je to početak jedne nove stvarnosti.“

Dom Helder Camara

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Zanimljivosti

NORVEŠKI ZBOR ODUŠEVIO Mjesecima učili pjesmu, pa u Hrvatskoj iznenadili domaćine pjesmom “Ruža crvena”

Objavljeno

na

Objavio

Kada hrvatski zborovi pjevaju strane pjesme, to nije osobita rijetkost. Međutim, kada strani zborovi zapjevaju nešto hrvatsko, onda je to nešto što se ne čuje svaki dan.

A tu čast imali su prilike čuti gosti eko etno sela Škopljanci, gdje je ovoga rujna uživao mješoviti norveški zbor “Strandvik blandakor“, piše dalmacijadanas.hr

Ovaj simpatični zbor dolazi iz norveškog gradića Eikelandsosen, u blizini Bergena.

Norveški je zbor izveo nekoliko svojih pjesama, a onda su svi ostali iznenađeni kada su čuli prve taktove evergreena “Ruža crvena”. Pjesmu su vrijedno učili mjesecima na jeziku kojega ne poznaju i koji je potpuno različitih od njihovog, stoga je njihov trud za svaku pohvalu.

“Ružu crvenu” u izvedbi norveškog zbora možete poslušati u uvodnom video zapisu

facebook komentari

Nastavi čitati

Tech

Europskom natjecanje u programiranju: Krešimir Nežmah osvojio prvo zlato u povijesti za Hrvatsku!

Objavljeno

na

Objavio

Na prvom europskom juniorskom natjecanju Krešimir Nežmah osvojio prvo zlato u povijesti za Hrvatsku!

Na prvom europskom natjecanju u programiranju održanom od 7. do 12. rujna u Bugarskoj (EJOI) okupili su se najbolji osnovci Europe iz više od dvadeset zemalja, na čelu s Egorom Lifarom iz Rusije, koji je prethodno sudjelovao i na “velikoj” informatičkoj olimpijadi za srednjoškolce u Iranu i osvojio srebro.

Hrvatski tim predvodio je sada već bivši najbolji osnovac Krešimir Nežmah (OŠ M. Gubec) koji je ovim natjecanjem, zajedno s brončanim Eugenom Bošnjakom (OŠ V. Novak), upravo krenuo u 15. gimnaziju. U sastavu ekipe bio je i Patrik Pavić iz OŠ Ante Kovačića koji je pobjedom na juniorskoj olimpijadi Hrvatske (JHIO) i osvojenim srebrom na EJOI naslijedio Krešu na mjestu najboljeg osnovnoškolskog programera u RH. Broncu je osvojio i odlični Dorijan Lendvaj iz Popovače, koji je sudjelovao u natjecanjima i kampovima saveza od 2012. do 2016. godine.

– Fantastični su, a Eugen je odmah po završetku drugoga dana pitao kada počinju radionice u savezu, kroz smijeh će zadovoljno njihov mentor Ivan Šego.

– Uf, uf, odlično, odlično. Krešino zlato sam očekivao i nadao se medaljama za ostale. Moram priznati da su me opako izmotivirali, rekao nam je Domagoj Sabolić, programerski zaljubljenik i učenik 8. razreda OŠ Gornje Vrapče.

Sara Lazarušić je trenutno najbolja osnovnoškolska programerka i učenica OŠ Josipa Račića, a juniorski reprezetativci i osvajači medalja za Hrvatsku njena su svakodnevna “škvadra” u radionicama, natjecanjima i kampovima saveza. – Sjajni su. Zagrlit ćemo ih i izljubit’ kada se vrate. Zaslužili su. I onda učiti od njih, kaže Sara, koja se nedavno podružila i s najboljim olimpijcem u našoj povijesti Goranom Žužićem, nakon njegovog motivacijskog predavanja za reprezantivce u sklopu ljetnog kampa za darovite na Sljemenu.

Hvala obiteljima na sjajnim mladim ljudima Organizirani rad i pravodobno omogućivanje mladim talentima da uče i rade sa sebi sličnima ili boljima uvijek na kraju donese i odlične rezultate.

– Patrik Pavić je u dvije godine pojačanog i kvalitetnijeg rada došao do europskog srebra, a Eugen Bošnjak je u samo godinu dana od početnika došao do razine brončane medalje u Europi, što je svakako najveći uspjeh, rekao je Ivan Šego, njihov mentor. Njihove obitelji su u svakom trenutku činile najviše što su mogle kako bi svojoj djeci osigurale da koriste sve mogućnosti za brže usavršavanje koje su im bile na raspolaganju.

– Hvala obiteljima na sjajnim mladim ljudima kojima imamo privilegiju pomagati. Hvala i Gradu Zagrebu koji je davno prepoznao važnost skrbi o darovitima te školama koje odano služe roditeljima i djeci te ih potiču i na usavršavanje u izvanškolskim aktivnostima, rekao nam je tajnik saveza Zdravko Škokić.

facebook komentari

Nastavi čitati