Orašje – deset uhićenih hrvatskih branitelja – deset razloga straha za budućnost regije

0

Tzv. Republika Srpska, kao međunarodno utvrđeno, genocidna tvorevina ponaša se iracionalno. Kao da nije svjesna svog geostrateškog položaja. – Što se bude više vezala za Srbiju, sve  će biti nesigurnija, a povezivanjem s Rusijom postaje, da tako kažem i  moguća legitimna meta NATO struktura. Njenih preko tisuću kilometara granice, a vrlo uska po širini teritorija – za svakog stratega već na prvi pogled ostavlja dojam neobranjivosti. No, ne vjerujem da će je ikada itko dirati, osim ako sama ne izazove sukob.

Uhićenje deset hrvatskih časnika, sve do generala, koji su na jedvite jade obranili tek male dijelove nesporno hrvatske Bosanske Posavine, gdje od stoljeća sedmog Hrvati dišu, predstavlja u svakom slučaju veliki izazov preko kojeg vlasti u Hrvatskoj i hrvatski entitet u BiH nikada neće ni moći ni smjeti prijeći.

To je nepromišljen veliki izazov koji ni jedan narod na ovim prostorima ne vodi ka dobru već preko mržnje ka zlu.

Taj čin predstavlja i moralni izazov. U “državi” u kojoj slobodno živi na stotine teških ratnih zločinaca koji su izravno sudjelovali u genocidu u Srebrenici i drugdje, i iza kojih pojedinačno stoji i po nekoliko desetaka, a vjerojatno i za neke i nekoliko stotina ubijenih  osobno njihovom rukom. I u toj “državi” nikome ni na kraj pameti ne pada da te zlikovce procesuira i kazni, već traže Hrvate koji  se samo branili, i uspjeli  samo djelomično obraniti, dajući bezbrojne žrtve za vlastiti opstanak.

Ovim činom uvodi se vrlo opasan pravni presedan, suđenje za “zločine” samo pripadnicima drugog naroda, nesrpskog etniteta, a ne sudi se svojima tj. ne sudi se ubojicama zato jer su ubojice. Već zato što nisu pripadnici vladajućeg etniteta. Ubojica nema nacionalnost, on je zločinac, sin zla i činom ubojstva prestaje po nocionalnosti biti Srbin, Hrvat, Mađar, Albanac i sl. On postaje ubojica – njegova nacionalnost je Ubojica.

Ubojice su poseban “narod” kategorija u vlasti Sotone.

Uhićenjem hrvatskih branitelja, nedvojbeno se šalje poruka cijelom hrvatskom etnosu u BiH,  što i njegove druge pripadnke čeka. Ovim uhićenjem se i institucionalno daje znanja Hrvatima da nemaju što tražiti u BiH, da im tu nije mjesto. To je već tektonski politički potres kojemu se ne mogu sagledati posljedice. Izuzetno, po sigurnost regije, opasan potez srpskih vlasti u RS. Krajnje nepromišljeno. To kao cigla zla dodatno sjeda na njihov referendum koji je osudila EU i gotovo cijeli svijet.

S druge strane, u vrlo neugodnu situaciju dovodi Vladu gospodina Andreja Plenkovića, pa i cijelu Hrvatsku. Taj čin razotkriva obavijesne slabosti unutar siguronosnog državnog sustava RH i obavijesnih agencija koje se brinu za tu sigurnost. Tu, gospodo hrvatski političari, nešto krupno ne štima. Ako hrvatske obavijesne službe nisu znale za tu informaciju njihovi svi rukovoditeljski kadrovi trebaju odmah časno podnijeti ostavku, sve do ministara unutarnjih  i vanjskih poslova, ili ako ne podnesu ostavku trebalo bi ih trenutno smijeniti.

Slučaj Orašja, je posredna primjena Srbijanskog zakona o univerzalnoj nadležnosti za kazneni progon. U BiH provodi se preko Republike Srpske i neograničeno će se hapsiti i optuživati pripadnici hrvatskih obrambenih snaga u BiH. A vjerojatno i drugi koji dođu iz Hrvatske na teritorij BiH-a. Stvorena je nesigurnost ogromnih i opasnih razmjera.

Hrvatskoj treba hitna siguronosna reforma. Nova vlada oformila je dvadeset ministarstava, što je za mali narod i malu državu čista birokracija, jer tih minisatrstava nije trebalo biti više od dvanaest, a da ne spominjem na desetke nefunkcionalnih i suvišnih raznih agencija koja prate svako ministarstvo.

Vlada je u startu zakazala na najvažnijoj nacionalnoj komponenti, na sigurnosti ne samo građana, već na razini cjelokupne nacionalne sigurnosti. U Hrvatskoj nasušno treba osnovati i dobro ga ustrojiti Ministarstvo domovinske sigurnosti i informiranja, koje bi sa svih aspekata sigurnosti pratilo političke i druge procese u Hrvatskoj, u okolnim državama, ali i u cijelom svijetu. Koje bi ukazivalo na potencijalne opasnosti i unaprijed predlagalo odgovarajuće mjere kako bi se pojedini procesi zaustavili već u samom začetku. U to ministarstvo trebao bi se skupiti trust mozgova iz domovine i iseljeništva.

U CODEXU MORALIS CROATICUMU predložio sam osnivanje takvog ministarstva.

Što je na Hrvatskoj da sad učini?

Možda primjeniti princip tzv. talione iz Rimskog prava – zub za zub, glavu za glavu! To bi značilo da se u Hrvatskoj i u hrvatskom etnitetu u BiH uhiti jednako toliko pripadnika srpakog etniteta za koje se sa sigurnošću zna da su počinili ratne zločine. To ne predlažem, jer u politici najviše griješe oni narodi koji nekoga imitiraju. Takav odgovor nikada nije dobar. Možda bi bilo pametnije piprijetiti ukidanjem Zakona o aboliciji, što bi bio adekvatan i učinkovit odgovor. Pokazati ima da i mi konja za jahanje imamo.

Možda i neke druge učinkovite mjere, ne obazirući se na mišljenje EU, jer unaprijed znamo kakav bi oni zauzeli stav.

Ako hrvatska vlada ništa ne učini po tom pitanju, tada znajte da je posijano sjeme sveopće nesigurnosti na prostorima bivše države i da to  vodi u opći kaos s nesagledivim podljedicama.

Kao prvo u Hrvatskoj bi došlo do nekontroliranog izljeva gnjeva stotina tisuća hrvatskih branitelja, ponajprije na Vladu, potom, taj gnjev bi se razvio i u hrvatskom etnosu u BiH, što bi bilo vrlo opasno.

Bilo bi najbolje kad bi se taj problem riješio utjecajem međunarodne diplomacije, ali u tako nešto ne vjerujem. Postoji narodna izreka – Kog su zmije klale i guštera se boji.

Rješenje je samo u čvrstom i odlučnom stavu hrvatske vlade. Plenkovićevoj vladi pružila se šansa da pokaže da je najprije domoljubno ustrojena i da neće dopuštati nikakvo ugorožavanje hrvatskog nacionalnog bića, bez obzira gdje se u svijetu nalazi, a ponajmanje u vjekovnom obitavalištu hrvatskog naroda.

Mile Prpa

facebook komentari