Pratite nas

Osobni stečaj: Spas u zadnji čas ili tek metak u potiljak za prezadužene Hrvate?

Objavljeno

na

Jedino gore od pljačke koju poreznom presijom i blokadama posljednje dvije godine država provodi nad građanima ove države može biti samo pljačka koju Vlada u preostale dvije godine svog mandata planira provesti dok građane bude tješila kako im u stvari pomaže. Bilo je jasno da je Ovršni zakon, kojeg je osmislila HDZ-ovoj Vladi pridružena ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt, a do besprijekornog dovođenja ljudi u očaj usavršili njezini nasljednici Ana Lovrin i Dražen Bošnjaković, zamišljen tako da dugoročnom blokadom iscrpi dužnika do mjere kad on i zbog sasvim malih dugova mora početi prodavati svoje nekretnine, a samo kako bi preživio.

Kod izrade tog Ovršnog zakona sasvim je zanemarena, u većini europskih država prisutna praksa, da se dužnika natjera otplaćivati dugove i to tako što će mu biti ostavljena mogućnost da prima svoju zaradu, ali se drugim mehanizmima osigura da dio zarade ide vjerovniku. Naši vrli zakonodavci su izabrali pristup osude na smrt svakog dužnika. Vjerovnicima su omogućili potpunu blokadu svih primanja i tako dužnika onemogućili u stjecanju nove zarade kojom bi mogao riješiti svoje obveze.

A onda su ti isti krojači zakona svojom jednako pametnom politikom doveli do toga da je većina dužnika ostala i bez posla. Sad je rješenje samo jedno – prodavati nekretnine, a njih će kupiti ona manjina koja se bavi politikom i koja još jedino u državi ima novca i može sve to kupovati. I mafija, naravno. Ako uopće postoji razlika između jednih i drugih. Naravno, kupovat će ispod cijene kad se zbog duga za režije budu prodavali stanovi i kuće.

Nekom će se možda učiniti predrastičnom tvrdnja da nema razlike između mafije i onih koji kroje ovakve zakone, a sve da bi se zajedno sa svojim partnerima debelo okoristili. Ako zagrebemo samo malo po površini dugogodišnje pripreme i provedbe ovakvih zakonskih propisa čije finale sad najavljuje pomoćnika ministra financija Boris Lalovac kroz zakon o osobnom bankrotu građana i zakon o predstečajnoj nagodbi građana, vidjet ćemo da je sve to do sad imalo samo jedan cilj, a on nije da građani vrate svoje dugove i iskopaju se iz dužničkog ropstva.

Naime da je cilj bilo kojeg od autora Ovršnog zakona u bilo kojoj dosadašnjoj Vladi bio taj da građani vraćaju svoje dugove, onda nikad nitko ne bi predvidio mogućnost potpune blokade računa. To je isto kao da očekujete da biciklist vozi svoj bicikl po prilično velikoj uzbrdici, ali mu skinete pedale s bicikla i onda se još čudite kad izgubi ravnotežu i padne, pa ga optužite daje on običan prevarant koji izbjegava svoje obveze. Upravo tako meni izgledaju ideje našeg važećeg Ovršnog zakona koji predviđa provođenje ovrhe u beskonačno dugom roku. Sve je postavljeno tako da odvjetnici mogu što dulje naplaćivati svoje usluge, a i bankari gomilaju zatezne kamate koje su puno veće od onih redovnih za kredite koje i onako nemaju kome plasirati. Zar to nije tako zgodna sprega? A takav zakon smeta jedino onima koji su dužnici.

To nisu ljudi koji su živjeli iznad mogućnosti, kako ih optužuju prorežimski mediji. To su ljudi koji su nekad radili u svojim poduzećima dok je BDP u državi rastao po stopi od 3, 4 ili više posto, a oni na temelju svoje pristojne zarade digli kredit da više ne budu podstanari ili da djeci mogu kupiti namještaj za sobu, netko je digao kredit i za auto, a onda su preko noći ostali bez posla jer se neki ministar nada, on vjeruje, ali on ne zna. No, zanimljiva je baš ta medijska hajka kojom se te ljude nastoji prikazati kao nekoga koga ne treba žaliti, tko je obični neodgovorni lopov. Vojničkim rječnikom rečeno, počela je topnička priprema. Ono što se dalje sprema bit će genocid koji će biti proveden u ime oslobođenja. Dok dužnosnici tvrde da će građanima omogućiti otpise dugova, u stvarnosti spremaju nešto sasvim drugo.

Čim je pomoćnik ministra Lalovac rekao da država priprema zakon po kojem bi građani koji duguju manje od 100.000 kuna mogli dobiti oprost dijela duga, javio se Josip Bohaček iz Hrvatske udruge banaka i izrazio sumnju u to hoće li to tako ići. Dug treba vratiti, kaže Bohaček. I tu dolazimo do najzanimljivijeg dijela kojeg svi akteri ove priče rado zaobilaze, naravno, osim dužnika. Zašto država nije ograničila vrijeme unutar kojega vjerovnik može provesti ovrhu i tako spriječila banke da unedogled gomila zatezne kamate na računima građana koji su blokirani pa im je oduzet sav manevarski prostor, baš kao što bi spriječila i odvjetnike da zarađuju na bezbrojnim ponovljenim radnjma i podnescima? Ne treba ovoj državi nikakav zakon o predstečajnoj nagodbi građana niti zakon o osobnom bankrotu. Ovoj državi trebaju samo dvije stvari. Prva je dosljedno provođenje zakona po kojem niti jedan vjerovnik ne smije građaninu s redovnim primanjima zaplijeniti više od jedne trećine primanja, dok nezaposlenima računi uopće ne bi smjeli biti blokirani. Druga stvar neophodna za rješavanje ove dužničke krize jest poništavanje svih ovrha koje nisu završene u razumnom roku, a on ne bi smio biti dulji od tri godine. I tako bi država s dva svoja poteza riješila nagomilanu dužničku krizu i omogućila građanima da opet dišu i nešto zarađuju, pa i troše, što bi moglo malo pomoći i državnoj blagajni.

Nažalost, našra država je odabrala drugi put. Mi ćemo dobiti zakon o predstečajnoj nagodbi gdje će građani morati prodavati nekretnine kako bi pokrili dugove za režije. Pri tome im se obećava oprost dugova, iako je većina dugova prema državi već na pragu zastare, ako uzmemo razdoblje otkad je počela masovna blokada računa. Dakle, država nam ništa ne oprašta. Ona zna što gubi pa nam laže nastojeći se predstaviti barem malo socijalno osjetljivom. Oni koji su imali neki obrt pa uletjeli u dugove veće od 100.000 kuna, ti će morati proglasiti osobni stečaj. U nekom dosta dugom razdoblju životarit će na minimalcu nakon što ostanu bez svega za što su radili i što će biti prodano po nižim cijenama od stvarnih, kako to već ide u stečajnim postupcima.

Na koncu ostaje pitanje zašto država ne želi Ovršni zakon napraviti manje drastičnim za građane? Odgovor je jednostavan. Hrvatski političari, kojoj god stranci pripadali, u kojem god razdoblju su vladali, pokazivali su i pokazuju kronični strah od mogućnosti da naprave nešto na dobrobit svojih građana. Nažalost, mi posljednjih dvadesetak godina imamo državu čija je socijalna politika ravna onoj iz razdoblja ranog imperijalizma. Zar nije znakovito kad se ministar rada Mirando Mrsić veseli što ćemo dobiti zakon po kojem će biti lakše otpuštati radnike? Zar od takvih političara treba očekivati nešto dobro?!

Ono što Lalovac danas najavljuje kao spas za prezadužene građane ravno je onom spasu kojeg doživljava ranjenik kad dobija metak u potiljak.

Je li ova usporedba drastična? Nije.

Otkad je ovakav Ovršni zakon na snazi u Hrvatskoj postoji stotine tisuća ljudi osuđenih na smrtnu kaznu gladovanjem. Neki nisu izdržali i počinili su suicid. Nitko u društvu nije reagirao na to. Ovo društvo je, nažalost otupilo na tuđu nevolju.

Krojači naše konačne propasti kroz spomenute zakone o osobnom bankrotu i predstečajnoj nagodbi građana računaju baš s tim.

U zemlji u kojoj se veća frka diže oko Lepe Brene nego oko masovne pljačke građana, ne treba očekivati ništa dobro ako ne pripadaš političkoj eliti ili mafiji. Svejedno!

Autor: Ante Gugo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Govor predsjednika Vlade Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković nalazi se u New Yorku gdje je na Općoj skupštini UN-a održao govor.

Jedan od učinaka globalizacije je da se svijet suočava s velikim migracijama. Hrvatska je u prošlosti bila suočena s velikom izbjegličkom krizom, ali naš pristup će uvijek biti onaj u kojem će na prvo mjesto stavljati ljude – rekao je Plenković i dodao kako nam je potrebna suradnja kako bi se pozabavili s korijenima problema.

Rekao je kako se moramo fokusirati na diplomaciju i prevenciju te da jedinstveno rješenje nije primjereno za sve zemlje.  – Naš doprinos izgradnji mira bit će i dalje važna komponenta vanjske politike kroz izravno djelovanje kao i kroz dijeljenje naših iskustava s drugim zemljama – rekao je Plenković.

Moramo se više uključiti u borbu terorizma jer je očito da postoji veća potreba za suradnju u toj borbi. Hrvatska u potpunosti podupire rezoluciju Vijeća sigurnosti protiv Sjeverne Koreje – izjavio je Plenković i pozvao Sjevernu Koreju da prestane s testiranjem nuklearnog oružja.

Plenković je rekao i kako svjedočimo sve većim klimatskim promjenama te da se moramo više pozabaviti tim pitanjem. Napomenuo je kako Hrvatska nije bila pošteđena tih promjena te je bila pogođena velikim požarima ali i poplavama. – Hrvatska je predana multilateralizmu – kazao je Plenković pred kraj govora.

Plenković je povodom obilježavanja 25. godišnjice ulaska Hrvatske u Ujedinjene narode na prijamu u New Yorku istaknuo kako je to velika obljetnica, a 22. svibnja 1992. simbolizirao je završetak dugotrajnog nastojanja hrvatske države kako bismo dobili međunarodno priznanje te da možda za nekoga 25 godina nije puno, ali kako je to za nas bio generacijski pothvat.

Plenković je u srijedu navečer u New Yorku održao prijam na koji su stigli mnogi ugledni američki Hrvati, no i visoki dužnosnici poput predsjednika Opće skupštine UN-a Miroslava Lajčaka i europskog povjerenika za proširenje Johannesa Hahna.

Premijer je prethodno održao i predavanje na sveučilištu Columbia gdje je okupljenim studentima govorio o hrvatskim pogledima na Europsku uniju, te među ostalim istaknuo kako su sljedeći ciljevi ulazak u zonu Šengena i u eurozonu.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

facebook komentari

Nastavi čitati