Otvoreno o brnjicama i šatorima, i svemu nebitnom

0

Da raščistimo odmah na početku: kršenje komunalnih propisa nije rušenje ustavno pravnog poretka. A zahtjev za nečijom ostavkom nije isto što i pokušaj smjene, i to smije svatko neovisno o ovlastima. Ustavno je pravo prosvjedovati, a Ustav ne krše oni koji prosvjeduju nego koji im to pravo negiraju, piše Marcel Holjevac za Dnevno.hr

HRT je protiv Glogoškog poslao jake snage SDP-ovih branitelja u vidu ratnog snimatelja upitne invalidnosti, ranjenog u Sarajevu i mobiliziranog poštara iz Vodica. Emisija je počela kao desant na Drvar, s kadrom vučjaka i vođe antifašista na štakama. No, Glogoški nije, kako su neki očekivali, pokušao kolicima zgaziti neustrašivog branitelja Ercega koji se Glogoškog ne boji, tako da nije bilo potrebe da se se Lux baci pod kolica i spašava život vrhovnom komandantu antifašističkih snaga. Za štake nismo doznali jesu li one iste koje je posudio lani od susjede Čedne Serventić nakon što je slomio nogu u svojoj kući, ili je u međuvremenu nabavio vlastite. Ono što smo doznali još prije je da je do lani hodao bez štaka.

Međutim na samom početku smo saznali da je Predsjednica podržala prosvjednike, a nije pitala Freda smije li. Usto je pravni lumen Vidović zaključio kako Predsjednica nema pojma o Ustavu, jer ona po njemu nema pravo tražiti ostavku premijera. Promaklo mu je da svaki građanin u demokratskoj državi ima pravo tražiti ostavku premijera, pa i Predsjednica. Ona ga tek nema pravo smijeniti, što nije niti pokušala. A nekako mu je promaklo i da je Josipović 2011. podržao prosvjede čiji je zahtjev bio ostavka premijerke Jadranke Kosor. Komunistima je, izgleda, legitimno tražiti ostavku političara samo ako je traže oni. A gostima, uglednim političarima-legalistima Branku Vukšiću i Franku Vidoviću, koliko se moglo razabrati, strašno smeta prosvjed protiv vlasti, jer je to nepoštivanje institucija pravne države i ustavnog poretka. Možda bi im netko trebao reći da su i prosvjedi jedna od institucija demokratske države. I da je pravo na prosvjed zapisano u Ustavu, dok je rušenje ustavnog poretka kad protuprosvjednici krenu razbijati prosvjednike.

Dodajmo tome da su svi javni prosvjedi u osnovi politički, po samoj definiciji politike. I da je bavljenje politikom u demokraciji svačije pravo, pa su time lamentiranja koja smo jučer čuli u “Otvorenom” kako treba istražiti je li prosvjed politički motiviran smislen koliko i pitanje je li poslovanje Microsofta ekonomski motivirano. Ne postoji zakon protiv “politički motiviranih prosvjeda”, isto kao što je lamentiranje o tome stoji li iza prosvjeda HDZ jednostavno bespredmetno – posve je svejedno tko iza prosvjeda stoji, dapače je normalno da oporba pokušava srušiti vlast i isposlovati prijevremene izbore kad ima izgleda za pobjedu, i posve legitimno u zemljama u kojima postoji demokracija. Ono što prosvjede protiv vlade ili pojedinog ministra u njoj čini legitimnim ili ne nije to tko stoji iza njih, niti koji su motivi, niti je li održavanje prijavljeno, već je li prosvjed miran, što je ustavno pravo svih građana, ili je nasilan, poput onih 2011. koji su bili “festival demokracije” za neke. Pravni genij Vukšić je međutim zaključio je da je Kolinda HDZ-ovka, i da su prosvedi protiv vlasti politički čin, što je po njemu napad na ustavni poredak.

Ovi legalisti, predvođeni Ercegom, su pitali Glogoškog zašto ne prijavi prosvjed pa da sve bude legalno. Njegov odgovor je bio “zašto ovaj pas tu u studiju nema brnjicu, jer zakon to nalaže”. Erceg izgleda nije shvatio poantu, da je neprijavljivanje prosvjeda komunalni prekršaj u rangu vođenja psa bez brnjice, pa se branio da njegov pas nije agresivan. Kao ni gazda. Ne grize, samo laje. Pas je, doduše, bio miran i nije izazvao niti jedan incident tijekom cijele emisije. Kao ni branitelji za 130 dana prosvjeda.

Kad smo kog legalizma, jer očito je svima najveći trn u oku jedino to što Glogoški nije nazvao MUP i prijavio prosvjed, a sve ostalo im navodno ne smeta, podsjetimo da se jedan od pristutnih legalista, i član saborskog odbora za branitelje, nedavno pijan zabio motorom u nogostup na obali Franje Tuđmana, potom odbio alkotest, pa izvrijeđao policajce uz neizostavno balkansko “jel znaš ti ko sam ja” i pozivanje na funkciju saborskog zastupnika. Drugi legalist je Branko Vukšić, koji je novinarsku i političku karijeru gradio je na beskrupuloznoj ambiciji i poltronstvu, grabeći novac na veliko, pa je tako osamdesetih kao ugledni režimski novinar Zaporošca zamijenio Mercedesom, a kasnije je, vješto naplaćujući sponzorstva, ugovore, i mjesto na naslovnici tiskovina koje je uređivao, dogurao do 3.5 milijuna kuna vrijedne imovine. I to prije ulaska u politiku, gdje je ušao kao zaštitnik ugnjetavane radničke klase.

Legaliste jako smeta što HDZ navodno instrumentalizira branitelje. Jer to smije samo SDP, preko Ercega. On nije uspio objasniti, bar ne uvjerljivo, zašto ga se uopće tiče tuđi prosvjed, protiv kojeg nema ništa osim što je pokušao nahuškati militantne antifašiste na njih. Vukšić pak ima problema s vidom i sluhom, jer nije vidio niti jedan uvredljivi transparent niti je čuo da je itko s njihove strane dobacivao kakve uvrede braniteljima, ali njega su kaže strašno izvrijeđali kad je ušao u šator. Inače je normalno da kad nekog želite gurnuti u Savu i istjerati ga odnekud da vas dočeka kao najboljeg prijatelja.

Đuro je lijepo objasnio da branitelji traže smjenu ministra Matića i doministra Glavaševića, te stavljanje svih prava branitelja u jedan zakon, s obzirom da su nedavno branitelji, odnosno neka njihova prava prebačena u Ministarstvo socijalne skrbi, odnosno svedeni na socijalne slučajeve. Vidović se pak sveo na najnižu demagogiju, kao i ostala dvojica antifašista. Vjeruje li itko da je problem u tome što prosvjed nije prijavljen?

Vukšiću je pak pričao o tome kako je probijao kordone na prosvjedima i kako je došao u šator zato jer misli drukčije. On misli da Hrvatska mora dozvoliti i drukčija mišljenja, ali nije objasnio zašto je onda sudjelovao na prosvjedu kojem je jedini cilj bio ušutkati one koji misle drukčije, nego predvodi primitivce i batinaše koji bi palili crkve i građane koji imaju drukčije mišljenje od njih. Bilo mu je žao što je došlo premalo ljudi na rušenje šatora, i bilo mu je žao što su branitelji vrijeđali one koji su im došli rušiti šator. Iako smo na TV mogli čuti uvrede s druge strane. Njemu smeta i to što se branitelji bune uvijek kad je SDP na vlasti. Vjerojatno to ima neke veze s tim što se braniteljima ukidaju prava i pokreću medijske hajke na njih uglavnom kad je SDP na vlasti. On je inače protiv fizičkih sukoba, ali sudjeluje u prosvjedima kojima je cilj fizički sukob, inače bi svoje mišljenje izložili negdje drugdje, a ne ometali tuđi skup. Koji ih se ne tiče. A zašto je skrenuo priču na splitsku rivu, nije jasno. Ona je ostala u svijesti hrvatske ljevice kao antidemokratski skup, na kom se rušila SDP-ova vlada i vrijeđalo Račana. Za razliku od prosvjeda protiv Jadranke Kosor, na kojima se nikog nije vrijeđalo, najmanje “Jacu”. Na prvom doduše ni papirić nije pao, a na drugom je pala i krv.

Erceg se osvrnuo i na lažne branitelje, i lažne invalide, jer on je pravi invalid i pravi branitelj. Iznio je stari jeftini spin, da se jednostavno postroje svi branitelji pa da ih zapovjednici identificiraju. To je glupost za koju i on sam zna da je besmislena, neprovediva, protuzakonita i nedemokratska, ali ima onih koji se lijepe na takve genijalne ideje. On bi se valjda postrojio u Sarajevu. A zapovjednik bi mu bio Radman s HRT-a. Ili Hloverka. I morali bi ga prepoznati i sjetiti se je li tada radio za njih, FTV, Yutel ili nekog trećeg. U vezi te ideje, nejasno je kako bi se postrojili pokojni branitelji, kako bi zapovjednici koji su u međuvremenu preminuli prepoznali svoje vojnike, kako bi se i živi uopće nakon 24 godine sjećali svih i prepoznali lica, bi li branitelji koji žive u Australiji morali doći na postrojavanje, hoće li se omogućiti e-postrojavanje, i hoće li biti omogućeno, kao u partizanima, dobivanje boračke na dva podmićena svjedoka, umjesto temeljem dokumentacije i ratnog puta, kako je do sad bilo? Zar stvarno itko misli da na taj način, kad bi tako nešto i bilo provedivo, ne bi došlo do do plaćanja za “prepoznavanje”? Možda bi Ercega prepoznao i zapovjednik odreda naoružanih brodova u Dubrovniku koji ga je svojevremeno prebio kao mačku i bacio u more. A možda i netko od Bobetkovih suradnika, koji su Ercegu zabranili da im dolazi u postrojbu.

No ako se Erceg, pravi invalid koji vozi motor i planinari po Mosoru bez štaka i dolazi u šator i na HRT sa štakama, i pravi blesav kad je riječ o demagoškim floskulama poput “postrojavanja svih branitelja”, vjerojatno se nije pravio kad se pokrenulo pitanje “prijetećih poruka” i “političkih parola”. On naime poruku “obadva će pasti” smatra uperenom protiv Josipovića, koji je već pao, i Milanovića. Za kognitivno kljaste kojima treba crtati, odnosi se na Freda i Glavaševića. Ako Erceg stvarno misli da se parola odnosi na bivšeg Predsjednika i premijera, onda stvarno jest blesav, jer je prilično jasno protiv koje se dvojice prosvjeduje i čija se smjena traži. To je vjerojatno bio i najzabavniji trenutak diskusije, jer se Glogoškom nije dalo ozbiljno odgovarati na neozbiljno trolanje, pa mu je rekao da se to možda odnosi na njega i Klemma.

Uostalom, uz takvu lavinu gluposti jednog provokatora profesionalnog i dvojice političkih spadala koji se prave ludi, što bi Glogoški trebao uraditi? Trošiti živce na objašnjavanje? Erceg je pokušao objasniti da je poštivanje institucije Predsjednika isto što i poštivanje Ive Josipovića, i da “militante osobe prijete rušenjem vlade, rušenjem ustavno pravnog poretka”, što plaši branitelje i građane. Valjda je zato i poveo psa, jer ga je strah, na što ga je Glogoški i podsjetio. Uostalom, ako je sedam švaba sa psom svojevremeno uspjelo osvojiti Beograd, možda i Ercegu sa onih jedno sedam ljudi koje je danas okupio i psom uspije jednog dana osvojiti šator.

No žalosno je da je ovo razina TV rasprave u jednoj demokratskoj državi, u kojoj izgleda još uvijek nije svima jasno da poštivanje ustavnog poretka ne znači da se vlast ne smije kritizirati niti tražiti njihove ostavke, i da je poštivanje institucija jedno, a poštivanje onih koji ih zastupaju nešto posve drugo.

[ad id=”40551″]

Autor: Marcel Holjevac

facebook komentari