OTVORENO PISMO ANTUNU BABIĆU

    1

    OTVORENO PISMO UMIROVLJENIKU ANTUNU BABIĆU U NASTAVCIMA

    – bivšem djelatniku Personalne službe u jednomu od melburnških pogona Forda

    – bivšem visokom dužnosniku jedne od postmačekovskih frakcija emigrantskog HSS-a u Australiji i uredniku njegova malotiražnog glasila – bivšem suosnivaču i djelatniku volonterskoga HIC-a u Australiji

    – bivšem članu obnovljenoga HSS-a u RH

    – bivšemu članu raskolničkog HDSS-a u RH koji je s malobrojnom frakcijom prešao u HDZ

    – bivšemu glasnogovorniku MVP – bivšemu djelatniku HMI

    – bivšemu ravnatelju Dragovoljačkog doma – bivšemu djelatniku Ministarstva useljeništva

    – bivšemu djelatniku hrvatskoga DKP-u u Pekingu

    – bivšemu djelatniku hrvatskoga DKP-a u Dublinu

    – dublinskom magistru društvenih znanosti

    – bivšemu generalnom konzulu RH u Melbourneu

    – aktualnom predsjedniku Odbora za iseljeništvo Hrvatske zore –

    mojemu (očevidno) bivšemu prijatelju (ispričavam se ako sam štogod nenamjerno ispustio ili štogod neprecizno ili pogrešno naveo) Ante, pišem Ti ovo (otvoreno) pismo budući da smo se se jučer (subota) na tvojemu FB-zidu rastali na meni iznenađujući (priznajem, i zaprepašćujući način), u kojoj si prigodi ti “unfrendao” mene (onemogućio mi komentare na svojemu zidu, ali ne i uvid u objave na njemu), a nakon što sam ja revoltirano potpuno blokirao i Tebe i Borisa Jakovca, kako međusobno više uopće ne bismo mogli doći u takvu nemilu situaciju, tj. kako se ni vi, ni ja, međusobno više ne bismo mogli ne samo dopisivati i razmjenjivati poglede, mišljenja i “likeove”, nego niti vidjeti što uopće svaki od nas ikako na FB-u piše.

    10423723_1454144411520704_2095188355155557730_nUčinio sam to, velim “revoltirano”, pa se sad, eto, namjerno resentimantski ponašam kao ucviljena i ostavljena nevjesta, jer je zadnje što sam vidio na tu temu na Tvojemu zidu bilo slijedeće (opisno, po točkama):

    1. Tvoja zadnja rečenica glasi: “Nakon tvog odgovora na ovaj komentar zaključit ću svaku komunikaciju s tobom, jer to ne vodi ničemu korisnom”. Ali si, Ante, pritom moj odgovor potpuno izbrisao, i nisi mi dao nikakvu prigodu za novi, a još si me – ne znam zašto, ali sasvim nepotrebno – u tom svojemu komentaru onako baš nisko, ispod pojasa, uvrijedio govoreći o mojemu “odgoju” i mojemu “obrazovanju” (o čemu će govora, ipak, biti u nastavku ovoga mojega pisma, ovoga puta na mojemu zidu, za koje vjerujem da će dospjeti i do tebe bilo kakvim posrednim, zaobilaznim putem, kako to obično biva kad se to ne može na pristojniji način);

    2. Izbrisao si, naravno, i nepametne, također uvredljive, slabo pismene komentare svojega (i ne samo Tvojega) vremešnoga poblajhanog potrčkala (Boris Jakovac), u kojima on nije ispisivao samo uvlakačke poruke Tebi, poštapajuće se Thompsonovim stihekima po sjećanju i ojkalicama nekih drugih domoljubnih sviraca u skladu sa svojim intelektualnim sposobnostima i dosezima, nego se češao i o mene, kao što to uostalom radi već neko duže vrijeme, iz meni nepoznatih razloga, uglavnom tamo gdje misli da ja neću dočuti ili saznati, no se ovoga puta prevario (jedan od dva puta u kojima se prevario, u njegovu žalosnom slučaju tračanja mene bez povoda i razloga), o čemu će također kasnije biti riječi. Naravno da je pametno što si to učinio, i naravno da si to učinio promišljeno: Boris je ionako pisao nepismene pasmaslarije, a uz to, čini mi se, u neobičnom nekom stanju svijesti (no to je samo moj dojam), samo – moji su komentari na njegov račun ostali nakon toga lebdjeti u limbu, pa ja a ne on – za neupućenoga možebitnoga slučajnoga prolaznika tvojim Fejsom – ispadam smiješan, glup, halucinantska mjesečarska osoba koja bez povoda govori o nečemu čega uopće nema;

    3. Post festum si objavio poseban status, u kojemu si tu malu našu noćnu prepisku uzdignuo na nevjerojatnu i nepristojeću joj nacionalno-političku razinu, usput me (iako neimenovanoga – zajedno s još jednom, meni nepoznatom gospođom (Jadranka Matešić Belfranin), koju ste ti i tvoji poltroni virtualno i tematski rasčetvorili jer se ne slaže s Tobom – uvalio među “značajan broj ljudi u Hrvatskoj, raznog obrazovanja i društvene pripadnosti”, “za razliku od velikog postotka Hrvata u iseljeništvu”. A to u mojemu slučaju, kao što ti je poznato, nikako ne može biti istina, budući da se ja nalazim u Australiji, a ne u Hrvatskoj, bez obzira što je moje državljanstvo samo hrvatsko, a ovdje sam tzv. permanent resident, što ne namjeravam mijenjati do daljnjega, recimo, u slijedećih pedesetak godina, a poslije “tko živ, tko mrtav”, i bez obzira što si stilistički vrlo vješto podvalio svoje viđenje distinkicije imeđu “ljudi i Hrvatskoj” i “Hrvata u iseljeništvu” (a zar “ljudi u Hrvatskoj” nisu također Hrvati, i zar “Hrvati u iseljeništvu” također nisu ljudi?).

    No, kako to nije sve, evo toga Tvojega “zaključnog” statusa u cijelosti, e da mi se ne bi ponovo prigovaralo kako štogod insinuiram: Antun Babic JAKO SAM ZABRINUT ZA BUDUĆNOST NAŠE HRVATSKE!!! Već nekoliko dana po povratku iz diplomacije, u kolovozu prošle godine, nakon 15 godina diplomatske službe u svijetu (Peking, Dublin i Melbourne), osjetio sam da se Hrvatska nalazi u dubokoj političkoj, društvenoj, gospodarskoj, moralnoj i duhovnoj krizi, što sam i zabilježio na mojem profilu. No, tek poslije nedavne epizode s gospođom Vesnom Kukavicom na prijemu u Palači Dverce potpuno sam se osvjestio, i ujedno jako uplašio. Današnja Hrvatska je jednostavno krenula na put bez povratka tj. u smjeru nestanka. Kratko pojašnjenje. Za razliku od velikog postotka Hrvata u iseljeništvu, značajan broj ljudi u Hrvatskoj, raznog obrazovanja i društvene pripadnosti, na taj su slučaj reagirali tako da u izjavi gospođe Kukavice da se g. Zeljko i ja vratimo u zemlju iz koje smo došli, nisu vidjeli ništa loše i pogrešno i da bi iznošenje njezine nepromišljene izjave u javnost moglo gdju Kukavicu stajali posla i egzistencije.

    Tim ljudima niti jednog trenutka nije do mozga doprijela misao da je iznošenje tog incidenta u javnost građanska dužnost i borba protiv totalnog razarajućeg staljinističko-komunističkog modela u državnoj upravi, u kojem diljem Hrvatske stotine, pa i tisuće građana, moraju sagnute glave satima moliti za birokratsku uslugu od onih koje oni plaćaju. Neka mi samo netko pokuša objasniti je li to demokracija koju je gđa Kukavica branila? Zaključno, što je uistinu moja zadnja riječ o toj priči, ovdje se ne radi o gospođi Kukavici kao osobi i pojedinki. Ovdje se isključivo radi o tome da su, u većini hrvatske državne i javne uprave, svi bahate gospođe Kukavice. Uopće nije bitno da li gospođa Kukakvica zna nešto napisati u nekom zborniku ili ne. Taj rad treba vrednovati, ali isto tako za svako neodgovorno ponašanje, kako je to u pravim demokratskim društvima, osobe koje čine propuste, namjerno ili ne, najprije treba savjetovati.

    Ukoliko djelatnik ili djelatnica napravi tri puta istu grešku, onda se poduzima disciplinski postupak, koji u krajnjoj instanci može dovesti i do otkaza. U razvijenim zemljama i funkcionirajućim demokracijama takvi pristupi su uvelike pomogli u podizanju produktivnosti, konkurentnosti i puno bolje javne usluge. Ja sam punih 12 godina radio u kadrovskoj službi tj. “human resources” u tada najvećoj tvornici automobila u Australiji – Ford Motor Co. Ford je tada imao preko milijun zaposlenih diljem svijeta i mogao je opstati samo zahvaljujući uređenom i djelotvornom upravljačkom sustavu. Naravno, budući da u takav djelotvoran upravljački sustav u Hrvatskoj malo tko vjeruje, ili još gore želi, barem za sada, bilo bi potpuno beskorisno i pomisliti na davanje otkaza gospođi Kukavici, jer se tim otazom u hrvatskoj državnoj i javnoj upravi ne bi ama baš ništa promijenilo. Da li se osjećala u pravu ili ne, iskreno se nadam da će gospođa Kukakvica, a i neki drugi djelatnici u državnoj upravi, izvuči dobru pouku. Bolje je da netko na ovaj način upozorava na katastrofalno stanje u Hrvatskoj, nego da čekamo na njezinu potpunu propast, a možda i i nešto još gore od toga – građanski sukob.

    4. Dakle, Ante, ti se u tom svojemu “zaključnom” statusu uglavnom referiraš na impersonalnoga mene, na mene neimenovanoga, podižući to na razinu svoje ultimativne goleme brige za zdravlje i dobrobit nacije i države – o Bože dragi! – i to nakon što si izmanipulirao, izbrisao, prekrojio prethodne komentare na način na koji sam već opisao.

    5. Uz to, činiš to, Ante na običnom FB-zidu, vjerojatno s mišlju kako to ostaje zapisano kamenim slovima za «povijest iako na virtualnom zidu», no meni se – priznajem – to čini smiješnim: niti je FB kao društvena mreža ikakav ozbiljan medij, niti je on uopće izmišljen i zamišljen u svrhu koju ti to predmnijevaš, niti je na bilo kakav način važniji od kategorije “gartlic za čas kratiti”, što se na engleskom lakše razumije kao “entertainment”, ili u starim hrvatskim novinama kao “razbibriga”, u kojima redovito ide red križaljki, red viceva, red horoskopskih stopostotnih predviđanja i red polugolih ljepotica.

    I to čak ako je sve to garnirano tvojim sličicama iz arsenala zaustavljenih djelića burne, neponovljive i zavjerenički prešućene i nevalorizirane povijesti borca za hrvatsku državnu samostalnost i pripadajuće joj teško stečene demokratske tekovine, koji se, eto, pod stare dane – scilama i haribdama unatoč – volonterski žrtvuje za za dolazak na vlast još jedne stranke u kojoj nikada dosad nije bio (jer ni nje, te stranke, nije nikada prije bilo, logično), a čija je svemirska misija da spasi posrnulu Hrvatsku (samo što, avaj!, postoje sitne nesuglasice o tome kad, kako, i u kojemu je trenutku Majčica Hrvatska Država “posrnula”, ili je pak njeno “posrnuće” implementirano u njezino samo postojanje možda, samo ako “mi” nismo na vlasti?)

    6. Konačno, vrlo Ti nevoljko pišem ovo otvoreno pismo, kako zbog toga što nisam očekivao takav Tvoj postupak prema meni nakon što sam otvoreno i prijateljski, čista srca, s najiskrenijim namjerama, u najpoštenijim tonu, iznio svoj pogled na tvoj i Zeljkov verbalni sukob s Vesnom Kukavicom na Tvojemu zidu (a nisam brbljao okolo po kuloarima, domovima, klubovima i gluhim telefonima, tebi iza leđa), tako i zbog toga što mi na kraj pameti nije bilo da ćeš upravo Ti prema meni zauzeti taj patronizirajući, restriktivni, penalizirajući, agresivni, zapravo, staljinistički gard, kakav istodobno pripisuješ meni, Vesni Kukavici, i bilo kome tko se s tobom u pogledu na ovaj ekscesni, zapravo nepotrebni i tužni slučaj koji je iz svega pročedio, ne slažu.

    7. No dobro, sad nema natrag, niti ja natrag želim: ja sebi, doduše, umišljam da nisam konfliktan lik, nisam svađalica, a ponajmanje sam sudac drugima (što mi, vidjet ćemo kasnije, ti spočitavaš), ali sigurno nisam pogodan za poziciju i ulogu žrtve, ponajmanje želim biti kolateralna žrtva tuđih sukoba, pa ću, dakle, svakako ovo pismo dovršiti, i odaslati ga na onoliko adresa koliko ih moj FB-adresar zaprema, jednako kao što si ti učinio i u svojemu slučaju.

    No, valja mi prije svega – za potrebe radoznalih očiju čitatelja mojega FB-profila koji su u taj maleni skandal slabo i nikako upućeni – posebno objasniti u čemu je meritum ove stvari. Kako si to najbolje to objasnio Ti osobno, započinjući ovu neveselu kampanju na svojemu zidu, na marginama nedavno održanoga Hrvatskoga iseljeničkoga kongresa u Zagrebu, a s meni potpuno nejasnim krajnjim ciljem, citirajmo: Antun Babic Na zahtjev brojnih FB prijatelja iz cijeloga svijeta, objavljujemo otvoreno pismo u kojem smo otkrili ime djelatnice Hrvatske matice iseljenika, koja se, po našem mišljenju i uvjerenju, neprimjereno ponašala prema hrvatskim isljenicima i povratnicima na prijemu u Palači Dverce. Zagreb, 30. lipnja 2014. Otvoreno pismo čelnicima Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatske matice iseljenika mr.sc. Darija Krstičević Predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske mr.sc. Marin Knezović Ravnatelj Hrvatska matica iseljenika Predmet: neprimjereno ponašanje djelatnice Hrvatske matice iseljenika, gospođe Vesne Kukavice Kao sudionici Hrvatskog iseljeničkog kongresa, koji je održan u Zagrebu od 23. do 26. lipnja 20014. godine, želimo Vam skrenuti pozornost na potpuno neprihvatljivo ponašanje djelatnice Hrvatske matice iseljenika, gospođe Vesne Kukavice, na prijemu koji je u Palači Dverce, 23. lipnja 2014. priređen za sudionike HIK. Tijekom slikanja, za zajedničku fotografiju, došlo je do rasprave između gospođe Kukavice i sudionika HIK g. Antuna Babića. U jednom trenutku u raspravu se uključio i g. Zlatko Zeljko, također sudionik HIK.

    U privitku Vam dostavljamo cijeli tijek rasprave. Na kraju te rasprave tj. razmjene mišljenja gospođa Vesna Kukavica, obraćajući se nama obojici, vrlo glasno je rekla: “Ako vam se ne sviđa u Hrvatskoj, vratite se u zemlju odakle ste došli”. Nije nam ni na kraj pameti oduzimati gospođi Kukavici pravo na njezino viđenje političkog tj. društvenog stanja u Hrvatskoj. Ono što svakako mislimo da je neprimjenjeno jest činjenica da je djelatnica Hrvatske matice iseljenika, koja je bila suorganizator Hrvatskog iseljeničkog kongresa, uputila tako grube i diskriminirajuće riječi sudionicima HIK, ne vodeći pri tome računa o njihovim biografijama tj. doprinosu u borbi za stvaranje, obranu u međunarodno priznanje Republike Hrvatske, kao i njihovo pravo da u Hrvatskoj, u kojoj su rođeni i gdje žive, imaju pravo na vlastito viđenje političkog i društvenog stanja u Hrvatskoj. Svrha ovog dopisa nije traženje sankcija protiv gospodje Vesne Kukavice. No, s druge strane, mi s ovim dopisom izražavamo naše duboko razočaranje s neodgovornim ponašanjem gospođe Vesne Kukavice.

    Da smo čak i rekli nešto što ne stoji i s čime s gospođa Vesna Kukavica osobno ne slaže, kao djelatnica institucije koja je zadužena za brigu i dijalog s hrvatskim iseljeništvom, gospođa Kukavica bila je dužna pokazati daleko višu razinu samokontrole i poštovanja na javnom mjestu i u dijalogu s osobama koje su bile sudionici HIK. S poštovanjem, Antun Babić Zlatko Zeljko

    8. Tvoje su upise na ovu temu, u ovoj kampanji, na svoje zidove preuzeli i na druga mjesta podijelili slijedeći tvoji FB-frendovi (ukupno): Vitez Duvanjski, Janja Ninic Babic, Vlado Prsa, Jadranka Matešić Belfranin, Branko Cengic, Slava Zulj, Zdravko Maric, Sedma Mojeprezime, Denis Kocen, Sunny Cvitkovic Anderson, Zvonko Čulina, HrvatskaZora Nova Gradiška, Ilija Malekin, a u svojstvu «slučajnih rolaznika», tj. komentatora na tvoje upise, javio se još cijeli niz drugih osoba (od kojih ja neke poznajem vrlo dobro, s nekima sam prijatelj, s nekima nisam nipošto, ali mi je većina od svih onih koji su se javili Tebi u potporu potpuno nepoznata). No prava negativistička kampanja – sa svim svojim negativnim obilježjima: i prema Vesni Kukavici, i prema Matici iseljenika, i prema Iseljeničkom kongresu, i prema hrvatskoj državi uopće, SDP-Kukurikovskoj, i onoj prije nje, ali i onoj poslije nje, pod posebnim uvjetima, naravno, ako je još bude, odnosno ako tvoja trenutno željena politička opcija ne preuzme vlast, što je jedini, izgleda, uvjet da je bude i da ne padne kao jadna žrtva “razarajućeg staljinističko-komunističkog modela u državnoj upravi”, kako veliš – dakle, prava je negativistička kampanja svoj vrhunac doživjela i na slijedećim web-stranicama:

    1. http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/Hrvatska-i-EU/SRAMOTNA-PORUKA-SUDIONICIMA-HRVATSKOG-ISELJENICKOG-KONGRESA-U-ZAGREBU-VRATITE-SE-ODAKLE-STE-DOSLI

    2. http://www.hrvatski-dom.hr/htjeli-bi-novac-iseljenika-a-kada-od-njih-cuju-istinu-o-sebi-salju-ih-tamo-odakle-su-dosli/

    Možda si, Ante, Ti to sve plasirao i na druga neka mjesta (npr. u Hrvatsku zoru i na uvid njenom osnivaču i predsjedniku, inače mojemu vjeronaučnom, pučkoškolskom i gimnazijskom kolegi i prijatelju iz djetinjstva dr. Milanu Kujundžiću, ili šire, u Savez za Hrvatsku sve do mojega prijatelja Branka Borkovića, i drugdje, što mi se po sadržaju tekstova na navedenim linkovima čini vrlo izglednim), no ja to sa sigurnošću ne znam, pa govorim samo o onomu što sam vidio da si ti prenio na svojemu zidu. Bilo kako bilo, već 1. srpnja na tvojemu je zidu osvanuo status sa slijedećim sadržajem: Antun Babic ISPRIKA RAVNATELJA HRVATSKE MATICE ISELJENIKA Sve svoje FB prijatelje u Hrvatskoj i diljem svijeta želim izvijestiti da je ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, mr.sc. Marin Knezović, vrlo brzo i profesionalno reagirao na pismo koje smo mu g. Zlatko Zeljko i ja jučer uputili u svezi neprimjerenog ponašanja djelatnice Hrvatske matice isljenika, gospođe Vesne Kukavice. U e-mail poruci od prije nekoliko sati g. Knezović je, između ostaloga, napisao: “Poštovani gospodine Babiću, ovo mi je prva informacija o ovom događaju. Žao mi je ako ste se na bilo koji način osjetili povrijeđenim izjavama ili postupcima djelatnika institucije kojoj sam ja na čelu.

    Molim Vas da u ime Matice iseljenika primite duboku ispriku. Više međusobne snošljivosti svima je potrebno…” Gospodinu Knezoviću sam odmah odgovorio da ja osobnu tu ispriku prihvaćam u cijelosti i da mu se zahvaljujem na njegovom brzom, korektnom i profesionalnom reagiranju. Za mene osobno su taj slučaj i ta priča je završeni. No, ovim putem pozivam ne samo sve Hrvatice i Hrvatske iz izvandomovinske Hrvatske, nego i sve Hrvatice i Hrvate, kao i sve građane Republike Hrvatske, da također reagiraju, usmeno ili pismeno, na svako neprimjereno ponašanje djelatnika u državnim i javnim poduzećima. Oni trebaju služiti svim stanovnicima Hrvatske, a posebno onima koji plaćaju brojne velike poreze da bi ti državni i javni službenici imali solidnu plaću i mogli hraniti njihove obitelji, za razliku od gotovo 400 tisuća nezaposlenih, velikog broja umirovljenika koji gladuju i radnika koje rade a ne primaju plaću. Vrijeme je da državni i javni službenici dođu do spoznaje da oni moraju služiti nama a ne ponašati se arogantno i drsko kao da još živimo u feudalnom dobu. – bivšem djelatniku Personalne službe u jednomu od melburnških pogona Forda – bivšem visokom dužnosniku jedne od postmačekovskih frakcija emigrantskog HSS-a u Australiji i uredniku njegova malotiražnog glasila – bivšem suosnivaču i djelatniku volonterskoga HIC-a u Australiji – bivšem članu obnovljenoga HSS-a u RH – bivšemu članu raskolničkog HDSS-a u RH koji je s malobrojnom frakcijom prešao u HDZ – bivšemu glasnogovorniku MVP – bivšemu djelatniku HMI – bivšemu ravnatelju Dragovoljačkog doma – bivšemu djelatniku Ministarstva useljeništva – bivšemu djelatniku hrvatskoga DKP-u u Pekingu – bivšemu djelatniku hrvatskoga DKP-a u Dublinu – dublinskom magistru društvenih znanosti – bivšemu generalnom konzulu RH u Melbourneu – aktualnom predsjedniku Odbora za iseljeništvo Hrvatske zore – mojemu (očevidno) bivšemu prijatelju (ispričavam se ako sam štogod nenamjerno ispustio ili štogod neprecizno ili pogrešno naveo)

    9.Ante, nisam ja, priznajem, uopće pratio tu Tvoju kampanju od početka, no nakon što mi je jedan naš prijatelj skrenuo pozornost, a posebno kad sam otkrio da je FB-profil Vesne Kukavice netragom nestao u bespućima Facebook-pravednosti, e, negdje u to doba odlučio sam se i ja javiti, i to baš Tebi osobno, otvoreno kao što mislim da sam u mnoštvu slučajeva i do sada radio, ne samo na FB-u, nego i izvan njega, a i Ti prema meni, ako se dobro sjećam, da bi – doista, na moju zapanjenost nevjericom uslijed Borisovih nekoliko mucavih mumljanja! – već nakon toga prvoga i jedinoga komentara upućena Tebi osobno, doživio najprije tvoj jedan pristojan, iako nepopustljiv odgovor, a nakon odgovora Borisu, doživio i tvoj «oštri», bijesni, uvredljivi i ponižavajući komentar te nakraju finalno brisanje, zajedno s onemogućavanjem “svake komunikacije” sa mnom, jer od nje “nema nikakve koristi” (ha, a kakve je “koristi” bilo u našoj dosadašnjoj “komunikaciji” tijekom proteklih dvadesetak godina, i kakve bi “koristi” uopće trebalo biti, da Ti tek sada naprasno kalkuliraš o njoj, te uviđaš da je “nema”?) No, bolje je, pogledajmo kako je ta “komunikacija” tekla do trenutka u kojemu si Ti izbrisao moj posljednji odgovor, onemogućio “svaku daljnju komunikaciju” od koje nema “koristi”, pa ja zbog toga, revoltiran, ponižen i uvrijeđen, blokirao potpuno i tebe i Borisa (ubacit ću u ovoj prigodi u te poduže komentare – radi bolje čitljivosti – i razmake među pojedinim pasusima, što izvorno nisam mogao, jer sam pisao izravno na tvom zidu, a ne u wordu, a sada to ipak mogu učiniti): Mate Bašić Dragi Ante, oprosti što se miješam, ali ne mogu se suspregnuti i ne kazati i svoje viđenje toga “incidenta bez incidenta”. Naime, hoću reći kako mi se čini da si sa svojim pismom i uvrijeđenim tonom u njemu, podignutim na razinu političkog odnosa hrvatske države i njena iseljeništva, u dobroj mjeri pretjerao, a sudeći po komentarima i po učestalosti objava o tome na tvojemu FB-profilu, Vesna Kukavica mogla bi se suočiti s priličnim nevoljama na svojemu radnom mjestu, sve do ugroze egzistencije/zaposlenja, ali i izvan toga, što cijeloj priči daje sasvim drugačiji ton, onakav kakvoga obično nazivamo osvetom ili odmazdom… I utoliko mi to nije drago…

    Držim važnim pritom jasno naglasiti kako Matica iseljenika – čiji je Vesna ionako samo djelatnica/novinarka/urednica u časopisu i glasilu – nema nikakve zapovijedne ili bilo kakve slične funkcije, iako je posrijedi javna/državna institucija, što vrijedi i za Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske (s kojim Vesna pak ne znam da ima neke osobite, osim posredne, veze), pa mi je stoga nejasno zašto ste svoje ogorčeno pismo uputili na obje te adrese (kad ga već niste uputili organizacijskom odboru HIK-a), a još mi je nejasnije koji je krajnji cilj, koji je željeni efekt/ feedback toga pisma. Što mislite da bi DRŽAVA sada trebala poduzeti (bez obzira što je vaša mala rasprava bila očevidno samo privatna, dakle, nitko nije govorio u ime institucija, stranaka, organizacija, ni vi, ni Vesna)?… Koliko sam mogao razumjeti, Ti si u tom neformalnom razgovoru/raspravi kazao kako ti se ‘čini da je u Hrvatskoj više anarhije nego demokracije’, što je g. Zeljko pojačao tvrdnjom: ‘Ovo je lopovska, a ne demokratska država’, a Vesna Kukavica je – prekomjerno braneći tu “anarhističku” i “lopovsku” demokratsku državu koju ste vi takvo bijednom kvalificirali – nepotrebno bubnula kako se “možete vratiti tamo odakle ste došli”… No, dobro, ne ulazeći u suvišne rasprave o tome smatraš li Ti osobno hrvatsku državu “anarhističkom” nakon što si otišao u zasluženu državnu mirovinu, ili si to – a nelogično je – mislio i prije, ne ulazeći ni u suvišne rasprave o tome misli li g. Zeljko (kojega, nažalost, ne poznajem) da je hrvatska država bila “lopovska” samo u doba vladavine HDZ-a, ili je ona “lopovska” cijelo vrijeme, stalno, oduvijek i zauvijek tj. po defaultu, sama po sebi, ne ulazeći niti u raspravu je li Vesna odabrala prave riječi da vam se (ponavljam, u PRIVATNOJ razmjeni mišljenja) suprotstavi, ostaje činjenica da ste vi “prijavu” državnim institucijama sročili protiv nje, koja je hrvatsku država branila, a ne protiv sebe koji ste je vrijeđali… I to je ključna stvar koju Ti prijateljski želim reći: meni je teško zamisliti da bi neki čvrsti domoljub, poput Vesne ili na Vesninu mjestu, reagirao bitno drugačije u takvom trenutku i na tom mjestu, a ako i bi, onda to svakako ne bi bilo odobravajućim klimanjem glave… Mogla je Vesna to i prešutjeti, doduše, i onda do osvetničkog pisma i do medijske kampanje, jel da?, ne bi došlo, ali bi vaše ocjene ostale prešućene, ostale bi konačne, ostale bi vjerodostojne… Nije, naravno, problem u tome je li to istina ili nije, nego je problem “zašto”… Dakle, zašto na Iseljeničkom kongresu, koji je nužno u sebi sadržavao i svoj povratnički refleks, uopće govoriti o zemlji-matici, o domovini – iz koje je pola nacije zbog različitih, uglavnom nevoljnih, razloga otišlo, ali ne zanemaruje ideju povratka – kao o zemlji anarhije i opće lupeštine? Zašto uopće tako govoriti, a posebno zašto nekomu poput Vesne Kukavice, za koga se može unaprijed pretpostaviti kako će na takvo što reagirati?

    Jer, ja Vesnu Kukavicu, rođ. Buljan poznajem od njenih malih nogu, kao inteligentnu osobu, odličnu učenicu i studenticu, s njenim bratom sam išao u razred u gimnaziju, s njezinim sam mužem prijateljevao u novinama (Vjesnik, Globus, HRT) i izvan novina (nisam joj, doduše, upoznao djecu) objavljivao sam njene tekstove gdje god bih stigao i kad god bih stigao, čitao sam i pratio relativno konzekventno sve što je pisala, radila i uređivala u Matici, smatram da je jedna od najzaslužnijih osoba i za redefiniranje i unaprjeđivanje odnosa Matice iseljenika prema vlastitom iseljeništvu, objavila je nedavno izvrsnu knjigu, držim da njezini hrvatski osjećaji i djela nisu nipošto upitni ni na koji način, itd., itd., što je posebno ne dovodi u konflikt ni s Tvojim hrvatskim emigrantskim, niti s Tvojim državnoslužbeničkim, stranačkim i diplomatskim radom, štoviše, sasvim obratno… Eto, da ne duljim, jer je i ovo već predugačko, zbog svega toga me rastužilo i Tvoje pismo Matici i Uredu i ova kampanja koja je očevidno u tijeku, ništa dobra u tome ne vidim… Lijep pozdrav… ………….. Hrvati Švicarska Odličan komentar! …………. Antun Babic Mate, ti svakako imas pravo na svoje vidjenje situacije, sto je normalno. Ne, nije to bila “mala rasprava”. Kako ovim putem ne zelim širiti raspravu, a da bi i ti dobio informaciju od osobe koja je bila svjedok, ali ne i sudionik, molim Te nazovi suprugu naseg dobrog prijatelja (JR) s kojim smo one davne 1995. zajedno u Zagrebu izdavali “Zoru”. Srdačan pozdrav Tebi i obitelji. ……………..

    Antun Babic Poruka osobi koja se krije iza imena “Hrvati Svicarska”: I Vi, apsolutno, imate imate pravo podržavati jednu ili drugu stranu u ovoj priči. Ja sam se upravo borio cijeli svoj odrasli zivot da to pravo imamo i u nasoj slobodnoj Hrvatskoj. Da bih bio koliko toliko informiran o osobi koja komentira moj komentar, pogledao sam Vas FB zid. Usprkos Vašem pravu da hvalite i reklamirate koga god hoćete, Vas je zid pun propagiranja i reklame Ive Josipovica. Mislim da to sve govori o Vašim društvenim, političkim i domoljubnim stajalištima. …………. Antun Babic Boris, ono sto neki ljudi u Hrvatskoj, pa i u iseljenistvu, ne zele shvatiti je to da s opravdavanjem takvog ponasanja djelatnika u drzavnim i javnim insitucijama u Hrvatskoj samo daju novu snagu i hrabrost osobama poput gospodje Kukavice da se prema korisnicima usluga tih institucija, gradjanima, kojima bi zapravo trebali sluziti, osjecaju kao gospodari, kojima nitko ne smije nista reci. Sve dok budemo ljude branili po osobnim ili bilo kakvim drugim vezama (ovdje se to kaze – ma ostavi to, nema to veze, nije to vazno itd.), a ne prema njihovom dobrom ili losem radu za opce dobro, nece biti pomaka iz ove u Hrvatskoj jako teske situacije… ……………. Hrvati Švicarska Radi ovakvih “domoljuba” ljudi napuštaju Hrvatsku. ……………… Mate Bašić Boris, oprosti, ali ti nisi razumio gotovo ništa od onoga što sam ja napisao, a poglavito nisi razumio što je ključno u “elekventnoj poruci g. Bašića” , pa gledaj da ti pojasnim:

    1. u dijelu u kojoj sam govorio o Vesni Kukavici rođ. Buljan (naglašavajući njezino djevojačko prezime Buljan baš zbog onih duhovitih primitivaca kojima je prezime Kukavica ili “smiješno”, ili “pogrdno”, ili “nečasno”, ili “srpsko”, a nije ništa od toga), činio sam to samo zato da bih pokazao kako je riječ o osobi nesumnjiva domoljublja i nesumnjivo gorljivom pregaocu u svojemu poslu, iza koje stoje stvarni rezultati, od kojih je većina meni slučajno poznata (a tebi nije, pa utoliko mislim da si malo ishitreni reagirao), kao što su mi poznati i Antini (svakako pozitivni i zaslužni) rezultati, koje je on sam spomenuo i meni nije bilo ni na kraj pameti da ih demantiram, zašto bih?…

    2. Ja nisam Antu “napadao”, a Vesnu “branio”, niti sam u sukob na bilo koji način ulazio, već sam jasno kazao zašto sam se javio i što želim kazati. A to da Vesnu poznajem, čini mi se četrdesetak godina, otkako je bila dijete, ili da Antu također poznajem dvadesetak godina – da, poznajem ih, prijateljujem s njima otkako se znamo, nismo nikada imali grubih riječi međusobno, i što sad s time, ne pada mi na um olako se odricati ni jednoga ni drugoga, zašto je tebi “sve sto je toliko spretno napisao totalno izgubilo smisla”? Uostalom, zašto se referiraš na mene, kad si i bez mene mogao na tu temu nešto reći, ako si imao što smisleno reći?…

    3. No, dobro, ovo je važnije od prve dvije točke: Vesna Kukavica, i bilo tko drugi u HMI, jest državni službenik kad je riječ o plaći, međutim, niti je HMI državna služba u smislu policije ili bilo kakvoga ministarstva, niti su ona ili njene kolege na to mjesto IMENOVANE državnom odlukom, nego je novinarka-urednica Zbornika Matica i časopisa Matica, te autorica nekih radova i voditeljica nekih projekata, te kao takva nema ama baš NIKAKVIH službenih (državnih) ovlasti, ni za činjenje čega, ni za nečinjenje čega ni ZA korist, niti PROTIV koristi bilo koje osobe ili skupine, pa se – a i to po moralno-etičkim načelima – može reći da kad koristi HMI-ju, onda ujedno koristi i sebi ako do sebe drži, ili kad šteti HMI-ju onda ujedno šteti i sebi ako do sebe ne drži… Prema tome, to o čemu ti pokušavaš govoriti uobičajeno se naziva LOJALNOST, a nikako se ne može svesti na restrikciju ili na hijerarhiju, niti je ta lojalnost propisana ili ograničena ikakvim mogućim formalnim aktima, razumiješ? A isto je tako i s tobom u državnoj Poreznoj upravi u Australji ili sa mnom svojedobno na državnom SBS-u (dakle, instituciji koja je po svojoj namjeni i ulozi slična instituciji časopisa i Zbornika Matica): ti ne samo da ne možeš, nego se izvan radnog vremena NEMAŠ PRAVO ponašati, recimo, kao djelatnik Porezne uprave koji može vršiti ovrhu kad mu se prohtije, na način na koji mu se prohtije, i nad kime mu se prohtije, nit imaš pravo kao zaposlenik državne Porezne uprave izvan radnoga vremena hodati okolo i držati privatne seminare o tome što se smije ili ne smije. Sve u svemu, hoću ti objasniti, da – u ovom slučaju – Vesna nije državni službenik 24/7, niti je HMI takva institucija kojoj takve službe uopće trebaju, zbog čega HMI takvih službenika niti nema…

    4. Sve što sam napisao (u prvom komentaru; ovaj sada je samo zbog toga da tebi razbistrim nešto mutne vode), mene što se tiče, vrijedi i nadalje, tj. osjećam se tužnim zbog svega toga, pa čak i kad saznam dopunske detalje (a saznat ću ih sigurno, znaš i sam da sa mnom ne može biti drugačije kad me nešto zaintrigira), no to – čini mi se – neće bitno izmijeniti moj generalni stav: ja ću se jednako tužno osjećati kako zbog toga što je uopće tamo izgovoreno, i s jedne i s druge strane, kao što ću nevoljko gledati na Antino i Zeljkovo “osvetničko pismo/prijavu” (ispričavam se na možda gruboj kvalifikaciji, ali ja jednostavno od toga ne vidim nikakve koristi)…

    5. Konačno, čini mi se sasvim nepotrebnim da ti nakon mojega prijateljskoga pisma/komentara (prijateljskoga i prema Anti i prema Vesni) zauzimaš stranu, prema meni s visoka i denuncijantski, a prema Anti odozdo i udvarački mu nepotrebno pokušavaš držati štangu, koje nema i koja mu nije ni potrebna u mom slučaju. Štoviše, ne samo da to držim nepotrebnim, nego mi je čak i smiješno, posebno zbog toga što pritom pokazuješ da neke (a u ovom slučaju najbitnije) stvari uopće ne razumiješ, odnosno da na njih imaš pogrešan pogled jer o njima ne znaš puno, a najviše zbog toga što se Ante i ja – ponavljam – nismo uopće ni svađali, niti prepirali, niti bilo što slično… Doduše, ja ne razumijem niti to zašto Ante pritska like na to što ti pokušavaš nespretno sročiti, posebno to da, valjda ovakve poput Vesne i mene “treba iskorijeniti” – kako si ti napisao, da citiramo: “Koloko god on to vidio ili ne razumio ili ne ali g. Basic daje podrsku da se takve osobe bas osjecaju da nisu nista pogresno ucinile i nek dalje ona i takvi drzavni djelatnici osjecaju kao godpodari drzave u svom malom svemiru. Bilo je toga puno i treba to iskorjeniti za bolji napredak drzave” – e, o “iskorjenjivanju” ja imam svoj stav, nije baš najkoncilijantnije naravi, ali sad o njemu nećemo… Lijep pozdrav, prijatelju… ………………

    Hrvati Švicarska Gospodine Bašić, zašto mislite da je prezime Buljan “domoljubnije” od prezimena Kukavica? ……………….. Mate Bašić Ja ne razmišljam na taj način, jer je na taj način razmišljati glupo, primitivno i odvratno. Ja samo kažem da ona ima svoje djevojačko prezime (Buljan), a da je prezime Kukavica uzela od muža koji se tako zove, kao i njihova djeca. Tamo gdje smo se mi rodili, inače, načelno nije uputno prezimena kategorizirati na skali domoljublja jer se to svakomu vrlom pitcu može obiti o glavu. Dakle, ne savjetujem ni vama da to činite, posebno da mi uvaljujete, poput Borisa, u usta nešto što nisam rekao, a pritom se još držite kolektivnoga dvostruko domoljubnog pseudonima. Pozdrav… ……………. Antun Babic Mate, jako mi je žao što pokušavaš, u ovom slučaju, braniti neobranjivo. Nisi bio tamo i služiš se uglavnom vrlo sofisticiranom, dijalektičkom (na kojoj si obrazovan i odgojen) retorikom. Pokušavaš sve druge, koji ovo prate, uvjeriti da si neutralan i objektivan promatrač, a zapravo si sudac. Tvoji komentari su prožeti, onako profinjeno, jurišanjem na mene, bez razloga i potrebe. Za tvoju informaciju, Hrvati drugog naraštaja iz Australije predstavljali su najbrojnije izaslanstvo na HIK u Zagrebu. Dvoje akademika, tri profesora i nekoliko poduzetnika došli su na Kongres na moj osobni poziv.

    Prije toga nisu htjeli ni odgovoriti na službene dopise nekih “uvaženih” članova Organizacijskog i programskog obora i Zagreba. Knjiga Vesne Drapač – “Constructing Yugoslavija” u Zagrebu je predstavljena isključivo zahvaljujućim mojim naporima i trudu da ju uvjernim kako će to biti vrlo korisno, što je autorica i brojnim ljudima rekla. Čitatelje odvodiš u kriviom smjeru i kad tvrdiš da HMI nije državna institucija. Za tvoju informacijju, ja sam od 1.1.1991. do 1.8.1991. godine obnašao dužnost Hrvatske matice iseljenika. Svatko tko pozna ustroj državne i javne uprave u Hrvatskoj svjestan je kako je javna institucija čijeg prvog čovjeka postavlja Vlada Republike Hrvatske i koja se isključivo financira iz hrvatskog državnog proračunskog novca. Dakle HMI financiraju poreski obveznici. Stoga, ako nije de jure Ministarstvo, de facto je državna tj. javna institucija. I to ne neka nevažna institucija, nego institucija koja je zadužena za izgradnju i razvijanje pozitivnih odnosa s hrvatskim iseljeništvom. Niti jedna osoba koja radi u takvoj instituciji ne može na visokom prijemu za upravo te iseljenike niti pomisliti a kamoli reći – “vratite se u zemlju odakle ste došli”. Vjerojatno ćeš dobiti priliku pročitati moj govor na plenumu HIK, pa će ti, nadam se, ali nisam siguran, biti jasno, zašto sam izložen napadima od strane državnih institucija koje bi se trebale brinuti za, ne samo Hrvate u svijetu, nego i kroz iskorištavanja njihovih golemih potencijala za izvlačenje Hrvatske iz ovog jako, jako teškog stanja. Možda najtežeg u našoj novijoj povijesti. No, ti si jako daleko od toga, pa ti je očigledno puno važnije braniti nekoga i nešto iz prilično prozirnih razloga.

    Dat ću ti priliku da odgovoriš na ovaj moj komentar, koji je oštar ali on je iskreni odraz mojeg velikog žaljenja. Mate, ne zaboravi, ja sam bio predmet obrade, praćenja i blaćenja jugo obaviještajnih službi zbog mojih domoljubnih ali i demokratskih radićevskih političkih nazora punih 40 godina. To me nije nikada plašilo, pa me ne plaši ni danas. Nakon tvog odgovora na ovaj komentar zaključit ću svaku komunikaciju s tobom, jer to ne vodi ničemu korisnom. ……………………. Mate Bašić Laku noć, Boris… ……………… Hrvati Švicarska Mate Bašić, mislim da bi bio red da se javno ispričate g. Babiću. On će to onda preko Hrvatske zore razaslati na par tisuća adresa.

    Tako će svi biti zadovoljni. …………….. Mate Bašić Bravo, Boris, nemoj se previše naprezati, dosta je bilo za danas…MateBasic/Facebook

    facebook komentari