Otvoreno pismo Jurija Andruhoviča svim Europljanima

0

Dragi prijatelji i pogotovo dragi novinari i urednici u inozemstvu, ovih dana stiže mi mnoštvo upita i molbi za općenito objašnjenje situacije u Kyivu i Ukrajini, i da, ako mogu, formuliram svoju viziju budućnosti ili barem dolazećih mjeseci. Budući da naprosto nisam u stanju svim vašim novinama napisati analitičkii članak, odlučio sam se svima vama obratiti, i pružiti vam neke informacije koje zatim možete slobodno koristiti. Najvažnija informacija koju želim prenijeti je ova:

U skoro četiri godine svog mandata Viktor Janukovič je uspio zaoštriti situaciju u državi do najvišeg stupnja. I još gore – samog je sebe uveo u slijepu ulicu, jer sada želi vječno ostati na vlasti i zadržati moć pod svaku cijenu. Njegove krađe i potiskivanje naroda prekoračili su sve granice ljudske pohlepe. Jedini odgovor na mirne prosvjede posljednih mjeseci rastajuće je nasilje, koje bi se moglo nazvati “kombiniranim” nasiljem: s jedne strane policijske jedinice napadaju Majdan, s druge strane progone aktiviste i sudionike demonstracija pojedinačno (uhođenje, batiniranje, paljenje automobila i kuća, provale u domove, uhićenja, odugovlačenje sudskih procesa). Zastrašivanje je ključna riječ. A kako zastrašivanje ne uspijeva, i sve više ljudi izlaze na prosvjede Vlada je sve brutalnija u represiji.

andruhovicZakonska osnova za represiju stvorena je 16. siječnja kada su zastupnici, koji potpuno ovise o Predsjedniku, donijeli odluku o promjeni nekoliko zakona, ignorirajući dnevni red, proceduru glasanja i Ustav dizanjem ruku za samo nekoliko minuta (!). Te promjene državu će uvesti u diktaturu i u izvanredno stanje, premda o izvanrednom stanju do sad nitko nije glasno razmišljao. Zbog pisanja ovog teksta – samo da navedem jedan primjer – mogu završiti na sudu, jer kršim više tih novih članova zakona: za “klevetanje”, “pozivanje na pobunu” i slično. Ukratko: kada prihvaćamo ove zakone svatko može reći da je u Ukrajini sve zabranjeno što zabranjuje Vlada. A Vlada dozvoljava samo jedno. Apsolutnu poslušnost prema vladi.

Ukrajinsko društvo ne može prihvatiti takve “zakone”, i od 19. siječnja krenulo se u masovne prosvjede o kojima ovisi budućnost zemlje. Danas u vijestima na televiziji iz Kyiva možemo vidjeti prosvjednike s kacigama i maskama za zaštitu identiteta, ponekad s drvenim palicama u rukama. Nemojte misliti da se radi o “ekstremistima”, “provokatorima” ili “radikalnim desničarima”. Moji prijatelji, pa i ja, ne odlazimo više bez takve opreme na javne skupove. Tako smo brzo postali – ja, moja žena, moja djeca, moji prijatelji – ekstremisti. Nemamo drugog načina štititi svoje živote i zdravlje. Ciljaju na nas specijalci iz policijskih jedinica, prijatelje nam ubijaju snajperima. Broj prosvjednika koji su posljednih dana ubijeni samo u Vladinoj četvrti između je 5 i 7 osoba. Nestale su u Kyivu desetine ljudi.

Ne možemo prestati prosvjedovati jer bi to značilo da pretvaramo svoju zemlju u doživotni zatvor. Mladi Ukrajinci postsovjetske generacije ne mogu izdržati još jednu diktaturu. Ako diktatura pobijedi, neka Europa računa da će na svojim istočnim granicama imati zemlju kakva je Sjeverna Koreja. Osim toga to bi za Europu značilo poplavu pet do deset milijuna izbjeglica. Ne želim nikoga plašiti. Naša je revolucija revolucija mladih. U ovaj rat Vlada je ušla najprije protiv svoje mladosti. Kada padne noć, na kyivskim se ulicama pojavljuju nedefinirane grupe “u civilu”. Love mlade ljude koji nose male bedževe Majdana ili Europske unije. Uhićuju ih, vode u šumu, skidaju do gola i muče na ledenom tlu. Je li slučajnost da su umjetnici – glumci, slikari, pjesnici – začudno često među žrtvama tih napada? Imamo osjećaj da zemljom vladaju “eskadroni smrti” kojima je cilj istrijebiti elitu.

I još nešto upadljivo: u kyivskim bolnicama ranjenim prosvjedicima postavljaju zamke. Prosvjednike (da ponovim: ranjeni prosvjedici!) uhićuju u bolnicama i vode ih na tajna mjesta. Čak je slučajnim žrtvama policijskih granata postalo opasno tražiti liječničku pomoć. Liječnici sliježu ramenima i izruče ih takozvanim “pravobraniteljima”.

Na kraju želim reći: u Ukrajini se događaju zločini protiv ljudskosti, a odgovornost snose državni moćnici. Onaj koji govori o ekstremistima mogu misliti samo na njih. I, u pravilu, o obično najkompliciranim pitanjima: ne znam što će se dogoditi kao što ne znam što Vi možete učiniti za nas. U najmanju ruku možete poslijediti ovo pismo i objaviti. Što još? – Budite u mislima s nama. Mislite na nas. U svakom slučaju ćemo pobijediti, neovisno o tome koliko su okrutni. Ukrajinci danas brane europske vrijednosti slobodnog i pravednog društva doslovno do krvi. Moja nadaje da i Vi to cijenite.

Jurij Igorovič Andruhovič rođen je u Ivano-Frankivsku 13. ožujka 1960. Poznati je ukrajinski pisac, pjesnik, esejist i prevoditelj. Poznat je u međunarodnim književnim krugovima, i zajedno s Oleksandrom Irvanecom i Viktorom Neborakom  osnovao je 1985. spisateljsku udrugu s intrigantnim i parodičnim nazivom Bu-Ba-BU (ukr. Бурлеск-Балаган-Буфонада). Andruhovič je napisao niz poznatih djela, među njima pet novela četiri kolekcije poezije, niz kratkih priča i dvije serije eseja. Posebno su poznata njegova djela Moskovijada (1993.) i Perverzija (1997.). Preveo je na ukrajinski jezik niz književnih djela s engelskoga, njemačkog, poljskog i ruskog. Povremeno piše za ukrajinske tjednike poput. Jurij je otac također poznate književnice Sofije Andruhovič.

Jurij Igorovič Andruhovič/hf

facebook komentari