Pratite nas

Herceg Bosna

Logika šovinističkog unitarizma i neupućenost političkih direktora PIC-a

Objavljeno

na

Otvoreno pismo ­­­­­­­­­­­­­­­­­­­političkim direktorima Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), te svim unitarističkim strankama, medijima, političarima i aktivistima

Nakon što su politički direktori UO Vijeća za implementaciju mira naglasili „koncert u Mostaru kao najveći problem u BiH“, te se o istom događaju govorilo i u zgradi UN-a, prigodom rasprave o haškom tribunalu, HRS je 07.06. reagirao priopćenjem za javnost. Međutim, nakon što je koncert prošao, i to bez ijednog incidenta, osjećam potrebu reagirati otvorenim pismom političkim direktorima Vijeća za implementaciju mira (PIC), iz razloga što je spomenuti koncert još jedan u nizu dokaza kako se međunarodna zajednica stavlja u službu politike većinskog naroda.

Logika šovinističkog unitarizma i neupućenost političkih direktora PIC-a

Politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) osudili su 6. lipnja 2017. godine događaj nazvan “Veliki skup potpore hrvatskim uznicima u Hagu te svim nepravedno optuženim i osuđenim hrvatskim braniteljima HVO-a”, koji je najavljen i održan 8. lipnja u Mostaru.

Politički direktori su naglasili kako „sve institucije u Bosni i Hercegovini, uključujući političke, vjerske i organizacije civilnog društva, trebaju djelovati u pravcu promoviranja pomirenja, međusobnog razumijevanja i tolerancije, te izbjegavaju događaje, aktivnosti i retoriku koji produbljuju podjele, što uključuje i glorificiranje osuđenih ratnih zločinaca, povijesni revizionizam, te provokativnu upotrebu simbola, kao i da ne treba praviti nikakve poteze, ni u Mostaru niti drugdje, koji za posljedice imaju produbljivanje podjela i podizanje tenzija“.

S ovim se stavovima na načelnoj razini u cijelosti slažem, ali spomenuti događaj smatram potpuno neprimjerenim povodom za njihovo iznošenje. Dovođenjem ovih, izvan danog konteksta, potpuno prihvatljivih stavova, u vezu s koncertom, odnosno skupom potpore hrvatskim uznicima u Haagu, javnosti se želi poslati poruka da su organizatori i pokrovitelji skupa protiv pomirenja, međusobnog razumijevanja i tolerancije, da teže produbljenju podjela i podizanja tenzija, da glorificiraju osuđene ratne zločince i podržavaju povijesni revizionizam i provokativnu upotrebu simbola.

Pozivam političke direktore Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira da ove svoje insinuacije protiv organizatora i pokrovitelja skupa potkrijepe argumentima i dokazima nakon koncerta, ako ih imaju. Pozivam ih također da svoj vlastiti kredibilitet po navedenim pitanjima potkrijepe osvrtom na primjere iz nedavne prošlosti u kojima sve pobrojane grijehe određenim akterima nije bilo potrebno podmetati i učitavati, jer su bili izrazito vidljivi, za svakoga tko ih je htio vidjeti. Na koje aktere i koje pojave se referiram, bit će razvidno u nastavku teksta.

Vraćajući se središnjoj temi, podsjećam kako je organizator skupa, udruga „Hrvatsko srce nade“ povodom koncerta izdala priopćenje koje sadrži sljedeći navod: “Riječ je o skupu hrvatskog naroda na kojem neće biti politike niti političkih govora. Cilj nam je pjesmama, na jedan kulturan način, pružiti potporu hrvatskim braniteljima kojima se sudi u Haagu“. U tekstu se udruga ogradila i unaprijed osudila provociranje bilo koga, kao i isticanje bilo kakvih neprimjerenih obilježja na skupu. Kako su organizatori najavili, tako je i bilo. Na skupu nije bilo političkih predstavnika, političkih poruka, nikoga se nije na bilo koji način provociralo i nije bilo neprimjerenih obilježja. (”Nije zabilježen nijedan incident na sinoćnjem koncertu potpore šestorici nekadašnjih dužnosnika Herceg-Bosne koji se nalaze u pritvoru u Den Haagu”, doznaje Fena u MUP-u Hercegovačko-neretvanske županije.)

Skup je završen, ali potreba reakcije na podmetanja i učitavanja koja su od strane Političkih direktora Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, te raznih unitarističkih stranaka, medija, političara i aktivista bila upućena skupu, ne samo da nije prošla već je nakon svega što se dogodilo još potrebnija i aktualnija. Ovaj put ću se osvrnuti samo na ključne insinuacije navedenih aktera kojima se, očito, htjelo javno diskreditirati i sam skup, i njegove organizatore i pokrovitelje.

  • Glorificiranje osuđenih ratnih zločinaca

Povodom insinuacija za glorificiranje osuđenih ratnih zločinaca, podsjećam kako je cilj i povod koncerta bilo skretanje pozornosti javnosti i podrška pravu nepravomoćno osuđenih, dakle pravno još uvijek nevinih osoba, na pravično i nepristrano suđenje. Koliko znamo, presumpcija nevinosti do donošenja pravomoćne presude jedan je od temelja europske, pa i suvremene globalne civilizacije.

Pored toga, voljeli bismo znati za bilo koju reakciju PIC-a i unitarista na javne manifestacije u kojima je sudjelovao Rasim Delić, bivši načelnika Glavnog štaba Armije RBiH, osuđen na tri godine zatvora na sudu u Haagu. Takvih reakcija, na žalost, nije bilo, niti na govor tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića na Delićevoj sahrani na šehidskom mezarju Kovači  u Sarajevu, na kome je sahranjen i Alija Izetbegović.

Silajdžić je tad održao govor unatoč, ili pak, zahvaljujući činjenici da je po zapovjedi generala Rasima Delića ustrojena postrojba „El Mudžahid“. U govoru kojeg je, kao poseban izaslanik Alije Izetbegovića, 1995. godine održao pripadnicima „El Mudžahida“, Rasim Delić je, među ostalim, rekao:

Ja nikad nisam krio da ova jedinica postoji, da je to jedinica Armije BiH, da je u sistemu rukovođenja i komandovanja Armije BiH… Zbog toga je vaša pomoć i pomoć islamskog svijeta za ovaj narod, koji se nalazi na granici islama i hrišćanstva i dalje neophodna i bit će neophodna dok islam ne pobijedi na ovom svijetu. Zato u svoje ime i u ime muslimana BiH kažem privremeno hvala, jer nas na Alahovom putu čekaju mnogi, brojni zadaci.“ U istom govoru, Rasim Delić je spomenuo kako je rat u BiH bio „samo prva runda, a ne znamo kada će doći do druge ili slijedeće“. Video prilog u kojem se nalazi spomenuti govor možete pogledati OVDJE.

Ne mogu se sjetiti nikakve reakcije PIC-a, niti unitarista na sudjelovanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH na sahrani uz državne počasti ovog, kako se može vidjeti na gornjoj poveznici, osvjedočenog promicatelja pomirenja, međusobnog razumijevanja i tolerancije.

  • provokativna upotreba simbola i povijesni revizionizam

Glede podmetanja i učitavanja za povijesni revizionizam i provokativnu upotrebu simbola, još jednom podsjećamo PIC i cjelokupnu unitarističku javnost kako je od 2010. do 2014. godine Hrvatska stranka prava BiH bila dio Vlade FBiH, takozvane SDP-ove platformaške vlade. HSP BiH je na mnogim svojim stranačkim materijalima dugo godina koristila simbole, znakovlje i slogane koji su se izravno referirali na razdoblje NDH tijekom Drugog svjetskog rata. U vrijeme dok je bila dio SDP-ove platformaške vlade HSP BiH je u prostorijama jedne svoje podružnice držala bistu poglavnika NDH Ante Pavelića.

Pored toga, jedan od ministara spomenute SDP-ove platformaške vlade samo godinu dana prije nego je postao ministar, bio je među organizatorima skupa „Nezavisna Država Hrvatska – Znanstveni simpozij o povijesnom kontekstu stvaranja i funkcioniranja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), njenom slomu te stradanjima hrvatskog naroda u poslijeratnim progonima i pogubljenjima“. Na samom skupu dotični ministar je imao izlaganje na temu „Uspostava NDH, zakoni, funkcioniranje vlasti i državno uređenje“.

Kako se dogodilo da je HSP BiH postala dio SDP-ove platformaške vlade? Tko je Hrvatskoj stranci prava BiH omogućio biti hrvatska komponenta Vlade FBiH, usprkos činjenici da je imala manje od 10% hrvatskog izbornog legitimiteta? Odgovor je, naravno: SDP BiH? Uz čiju pomoć? Odgovor je: OHR-a i Valentina Inzka, sarajevskih unitarističkih medija, nevladinih udruga i samozvanih neovisnih intelektualaca. Upravo onih koji su bili najglasniji u osudi i demonizaciji koncerta.

Je li ikome od pobrojanih kroz četiri godine SDP-ove platformaške vlade zasmetalo što HSP BiH koristi ustaške simbole, što je ministar u toj istoj Vladi organizirao skupove o NDH? Nije, nikad nitko od njih nije reagirao na te pojave niti ih javno osudio. A u isto vrijeme demoniziraju koncert koji je po izvješćima svih medija i po službenom policijskom izvješću prošao bez ijednog jedinog incidenta, bez vrijeđanja i provociranja bilo koga, te bez bilo kakvih provokativnih simbola i poruka. Pitamo se kako je moguće demonizirati jedan humanitarni koncert, te 10.000 ljudi, među kojima je bilo jako puno djece, samo zbog činjenice da su došli na koncert proglašavati ustašama i fašistima, a one stranke i pojedince koji otvoreno veličaju NDH i ustaštvo nagrađivati ministarskim pozicijama u Vladi FBiH? Tko to i zašto radi? Koja logika stoji iza svega toga? Logika vulgarnog, totalitarnog, šovinističkog UNITARIZMA. Logika one politike koja Hrvatima ne priznaje pravo na politički i nacionalni subjektivitet, politike koja negira Ustav BiH, ruši ustavno-pravni poredak i krši Daytonski sporazum.

Do koje mjere ide to unitarističko ludilo, najbolji je pokazatelj Željko Komšić, današnji predsjednik DF-a, nekadašnji istaknuti član SDP BiH i čovjek koji je uzurpirao mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH činjenicom da je u strukturi glasova koje je dobio bilo cca. 95% bošnjačkih glasova, 2% hrvatskih i 3% ostalih. Taj veliki antifašist, taj socijaldemokrat, taj lijevo-liberalni borac za „građansku Bosnu“ godinama je u svom predsjedničkom uredu držao bistu maršala Josipa Broza Tita, a pored nje portret generala Blaža Kraljevića. Nije mu smetalo što je jedan bio komunistički diktator odgovoran za Bleiburg i Goli Otok, a drugi general vojske koja je na ramenima nosila ustaško znakovlje i borila se za „cjelovitu BiH u okviru NDH – do Drine“. Nije to smetalo, niti danas smeta, SDP-u, DF-u, GS-u, unitarističkim medijima i nevladinim udrugama, niti intelektualcima raznih unitarističkih boja i veličina. Nije im bilo važno niti što postoji Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, niti su ih zanimale tekovine demokratskog antifašizma na kojima je izgrađena suvremena Europa. Kako drukčije nazvati ovu simbiozu lijevog i desnog totalitarizma nego: crveni fašizam. Je li Komšićev primjer model kako samoproglašena „lijevo-liberalna, građanska opcija“ u BiH obilježava Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma?  Zagrebemo li malo dublje, opet ćemo u svim navedenim pojavama, pronaći zajednički nazivnik: vulgarni, totalitarni, šovinistički UNITARIZAM.  

Poštovani politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), nadam se kako ćete se na iznesene eklatantne primjere povijesnog revizionizma i provokativne upotrebe simbola barem retroaktivno osvrnuti, te da ćete javno osuditi sve one koji prethodni rat smatraju „prvom rundom“, nagovještavajući i prizivajući time njegov nastavak. Uvjeren sam kako ćete tako pružiti najveći doprinos promicanju pomirenja, međusobnog razumijevanja i tolerancije u BiH, te izgradnji društva jednakopravnih naroda i ravnopravnih građana. A unitaristima svih boja i veličina poručujemo da odustanu od mržnje i šovinizma prema Hrvatima, te da poštivaju i provode Ustav vlastite države koju su toliko snažno prigrlili da jedva može disati.

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke
Slaven Raguž

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

dr. sc. Denis Radoš tvrdi: Blidinjsko jezero nije glacijalno, napravili su ga ljudi prije 140 godina

Objavljeno

na

Objavio

Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje, piše Večernji list BiH. Smješteno je na Dugom polju između planina Čvrsnice i Vrana.

Jezero je na 1183 metara nadmorske visine. Površina mu se uglavnom kreće oko 3,5 km2. Najveća dubina jezera je 4,5 metara, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra.

Nema površinskih tokova koji vode do i od jezera. Voda u jezero dolazi s padalinama i procjeđivanjem vode s okolnih planina Vrana i Čvrsnice, ponajviše s proljetnim otapanjem snijega. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore, zbog čega znatno opadne razina jezera. Procijenjeni gubici vode iz jezera su veliki s obzirom na malu zapreminu i iznose 10 mm/dan.

Blidinje jezero

Blidinje jezero umjetno je jezero kojeg su napravili ljudi prije 140 godina, a teza o glacijalnom postanku jezera može se u potpunosti odbaciti. Zaključak je to opširnog istraživanja kojeg je proveo dr. sc. Denis Radoš, znanstvenik sa Sveučilišta u Zadru, a koje je objavljeno u posljednjem broju znanstvenog časopisa Geoadria (Vol. 22, No. 1), pod naslovom “Povijest nastanka Blidinjskog jezera”. Iako godina nastanka jezera niti u jednom izvoru nije izričito spomenuta, nju je bilo moguće rekonstruirati te je nastanak smješten u razdoblje između 1881. i 1885. Do tada je Blidinje (polje) redovito plavilo u proljeće svake godine nakon topljenja snijega, a voda bi otjecala u ponore u blizini Ivan Doca. Zbog velike potrebe za vodom, ljudi su odlučili začepiti ponore i stvoriti lokvu koja bi zadržavala vodu tijekom ljeta, piše Večernji list BiH. No, zbog plitke depresije polja, voda se razlila puno većim područjem i potopila obradive površine na kojima su uzgajane uglavnom žitarice i krumpir. Lokalni stanovnici koji su živjeli na Blidinju (Blidinjama) oduvijek su tvrdili da su jezero napravili ljudi, no čini se da je nedostajala znanstvena potvrda ovih tvrdnji. Istraživanje je podijeljeno na tri temeljna poglavlja kroz koje se detaljno analizira nastanak jezera: narodna predaja i pisani izvori, stare karte i geomorfologija.

Pisani izvori i narodna predaja

Prve spomene nastanka jezera u zapisanoj narodnoj predaji donosi duvanjski učitelj Stojan Rubić 1899. godine. On navodi kako je to nekada bilo polje na kojemu je nastalo jezero kada su se začepili ponori. Sličnu priču ispričao je i kazivač, bivši lovočuvar na Čvrsnici i Prenju, Andrija Jurić iz Jablanice (1921. – 2017.), zaključivši kako “od blinje (lokve) nasta Blidinje”. Pisci koji su prolazili područjem Blidinja ili su o njemu pisali u prvoj polovici 20. st., redovito spominju narodnu priču da je jezero nastalo začepljivanjem ponora, a Đorđe Protić zabilježio je i postojanje kamenog nasipa koji je zadržavao jezersku vodu da ne oteče u ponore, što je jedini spomen postojanja takve brane na Blidinju do izgradnje današnje brane 1990. godine. O začepljivanju ponora i svjedočenju ljudi o nastanku jezera pisali su i agronom Jovo Popović te etnograf i arheolog Vejsil Ćurčić. Oni navode da su u vrijeme njihova boravka na Blidinju još uvijek postojali živi svjedoci tih događaja, a da se jezero iz godine u godinu sve više širilo.

Raniji izvori, iz 19. stoljeća, pogotovo radovi franjevaca fra Petra Bakule (Šematizam) i fra Ivana Franje Jukića (“Zemljopis i poviestnica Bosne”), nigdje ne spominju postojanje jezera na Blidinju, kao ni ranija izvješća o biskupskim pohodima na ovo područje. Istovremeno, Bakula, koji je inače bio iz Posušja, znao je za postojanje jezera na vrhu Čvrsnice, vjerojatno jezera (lokve) Crljenak.

Stare karte

Stare karte iznimno dobro dokumentiraju pojavu jezera. Iako sve do 1870-ih godina nema dobrih kartografskih prikaza područja Blidinja, zanimanje Austro-Ugarske za Bosnu i Hercegovinu rezultiralo je izradom do tada najboljih i najpreciznijih karata ovog područja od Vojnogeografskog instituta iz Beča. Prije ulaska Austro-Ugarske u BiH (1878.), godine 1876. izdana je generalna karta na kojoj je prvi put prikazano Blidinje, i to kao poplavno polje (blato), na isti način kao i druga poplavna polja: Duvanjsko polje, Buško blato, Prološko blato i dr. Zapravo i sami toponim blidinje potječe od blinje, koja označava poplavnu ravnicu na kojoj se zadržava voda.

Godine 1881. izlazi nova detaljnija karta, koja područje Blidinja prikazuje iznimno detaljno i na kojoj su, među ostalim, prikazana naselja, ceste, toponimi i izvori. To je dakle zadnja karta (sa sadržajem iz 1880.) na kojoj se prikazuje područje Blidinja bez jezera. Prvi prikaz jezera potječe iz austrijske topografske karte 1:75.000, nastale na temelju geodetske izmjere BiH od 1880. do 1884. Tada kartirano jezero bilo je 5 puta manje od današnjeg i nalazilo se uz istočni rub polja podno Jelinka, odnosno istočno od ceste koja je nekada prolazila sredinom polja, od Barzonje prema Dugom polju, a koja je danas potopljena jezerom.

Postojanje ove ceste potvrdile su Kata Petrović i Luca Šarić iz Rakitna, što je zabilježio turizmolog Ljubo Mihić 1973. godine. Tom cestom određena je nekadašnja granica između kotareva Županjac i Mostar, a danas predstavlja granicu između općina Tomislavgrad i Posušje, koja jezero administrativno dijeli na dva dijela. Ostatak polja, danas potopljen jezerskom vodom plavio je samo u proljeće, što je izričito navedeno na karti.

Takvu situaciju donose i katastarske karte u mjerilu 1:6.250 iz 1882. godine, na kojima su prikazane parcele unutar poplavne površine jezera. Sve kasnije karte ovog područja, ovisno o mjerilu, nastavile su prikazivati Blidinje jezero na tri različita načina: kao jezero na cijelom poplavnom području, kao malo jezero podno Jelinka i kao poplavno polje (blatište). Zbog toga je nejasno kada je došlo do širenja jezerske površine i poplavljivanja oranica koje je uzrokovalo probleme, budući da ljudi više nisu mogli obrađivati zemlju od koje su i do tada vrlo oskudno živjeli. Zbog toga su početkom 20. st. započeli radovi na ponovnom otvaranju ponora i puštanju vode u njih, koje je predvodio fra Jozo Bencun.

Jedno takvo iskopavanje fotografirao je liječnik i planinar Radivoj Simonović 1907. godine, a fotografija se čuva u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.

Odbacivanje glacijalne teorije

U poglavlju o geomorfološkoj analizi područja, autor zaključuje da se jezero nalazi na propusnom krškom području, i to na dijelu na kojemu su taloženi sitniji mlađi sedimenti koji usporavaju, ali ne sprečavaju otjecanje vode u podzemlje. Također, zaključuje kako je glavni razlog gubitka jezerske vode otjecanje prema ponornoj zoni Ivan Dolac, a ne procjeđivanje na cijeloj površini jezera. Detaljnom geomorfološkom analizom u potpunosti odbacuje glacijalnu teoriju o postanku Blidinjskog jezera, koja nije zapravo ni zaživjela, ali se nerijetko spominjala u različitim publikacijama. Istovremeno ne odbacuje mogućnost da je na ovom području moglo postojati jezero u kasnom pleistocenu ili mlađem holocenu, ali takvo paleo-jezero, ukoliko je postojalo, nije u nikakvoj vezi s današnjim jezerom. Današnje jezero opstaje isključivo zahvaljujući nasipu izgrađenom 1990. godine ispred ponorne zone Ivan Dolac, čime je spriječeno otjecanje jezerske vode. Nasip je izgrađen nakon što je tijekom ljeta 1990. godine Blidinje gotovo u potpunosti presušilo. Rad je moguće preuzeti na stranicama časopisa Geoadria: https://hrcak.srce.hr/geoadria.

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati