OTVORENO PISMO SRPSKOM GENERALI SVETOMIRU ĐUJIĆI (deveti (9) dio)

    4

    “Živila dva susjeda, i nastao spor radi zemlje. Jedan se zametne kamenom medjašom, koji nije bio ništa naročita, i htjedne ga pomaknuti na štetu susjeda i na svoju korist. Ali pade, kamen ga poklopi i ubi. Ostao je tamo pokopan, a nad njim kamen medjaš. Narod o tome govori od vajkada i jedva ima sela, u kojem se ne priča o kojoj historiji KAMENA MEDJAŠA. Uviek tragično svršava onaj, tko se snjim zametne, a uvijek se tuku oni, koji ŽIVE POD TERETOM KAMENA MEDJAŠA, tj. oni, koji se prepiru. I tako je to bilo, dok se kamen nije postavio na svoje mjesto.

    Zar je potrebno. da Hrvati i Srbi vječno žive pod teretom kamena medjaša? Ne! Odlučno tvrdimo, da je želja Hrvata za mirnim i sredjenim životom velika, ali ovo se ne održava u novinama, koje izdaje Dr. Milan Stojadinović, jer odgaja nove četnike huškajući ih na “ono malo Hrvata u Bosni”. Ne vidimo kako se može tražiti miran razlaz i uzpavljavati hrvatsku emigraciju s pričama o novom “Baji” koji je sve predvidio, kada novine toga “Baje” traže BOSNU i Dubrovnik, a hrvatski im izdajnici, tobože u ime kompromisa, već nude pola Bosne i granice sa Sarajevom u Srbiji!

    Nakon što je hrvatski narod okusio slast slobode i nakon što su Legije smrti branile Drinu i orosile svaki pedalj Bosne hrvatskom krvlju, nema kompromisa bez granice na Drini. Ona je naša u svakom pogledu, a pta da varamo sebe i sviet, ako sutra opet trebamo braniti dom o obraz od četnika, koje će i opet voditi “rasovi”, ali koji će od svake beogradske vlade dobivati topove, puške, hranu, novac i častnike, kao što je to bilo u zavjeri Principa i Gavrilovića, i kao što su kasnije Nedić i Ljotić slali ljude, oružje i novce Pavlu Djurišiću. Srbi su podigli spomenik Principu, hoće i Pavlu prije nego Vama, ili bilo kojem generalu srbske vojske, jer je Pavle Djurišić izvršavao onu !zavetnu misao”, koju i danas na svoj način širi Dr. Milan Stojadinović.

    Nama se je već*predbacilo, da ne želimo mirni razlaz sa Srbima, a Vaš, srbski, stručnjak Subašić već je bacio anatemu na Ustaše i na sve one one, koji bi mogli stajati na putu novoj podvali. Želilo nas se uljuljati u san sigurnosti, mirnog razlaza, a k tome, , kod nas Hrvata je vrag, da imamo uviek ekipu pacifista, koji su služili Vama Srbima. Ne, nema sigurnosti, ne može je biti, ako sutra moramo na Stradunu krv liti mi i nađa djeca, jer smo se dali uljuljkati, prevariti, nasamariti.

    Kao nekada, Vi imate jednu ulogu, a novi Andrići su u većini, i oni mobiliziraju hrvatske izdajenike, Ali, kao i nekada, tu su HRVATSKI VOJNICI, borci, veterani iz naših ratova sa srbokomunizmom i sa veliko srbskim četnicima, koji bdiju nad onim, što se sprema. Uviek su nam govorili da smo glupi, jer da ne znamo šta hoćemo. Govorili su nam, da smo jaganjci. Prevarili su se. Meni osobno je rekao pred svoju smrt Vojvoda Mane Ratković, kojega su naše vojničke vlasti osudile na smrt radi počinjenih zločina, (To je taj isti vojvoda Mane Ratković o kojem je general govorio u svojem famoznom i povijestnom govoru Hrvatima za Deseti Travnja 1968. godine, mo. Otporaš) da je naš spas 1941. godine bio u tome, da smo na vrijeme uvidili opasnost, koja nam prieti. Da smo Vas na vrieme upoznali, i da smo pokazali, da nismo janjci, ni glupaci.

    Otporaš/Kamenjar.com

    facebook komentari

    • “…Problem smo riješili, svi skupa, bacajući krivnju na drugoga. Svi smo baratali podatcima za koje nikada nismo znali jesu li točni, jesu li podvaljeni po dobro organiziranoj Udbi, po velikosrpskim i ostalim neprijateljima…”
      general DRINJANIN u Okružnom Pismu “OD RAKOVICE DO SYDNEY-A” 21.Xl.1961.

    • “…Problem smo riješili, svi skupa, bacajući krivnju na drugoga. Svi smo baratali podatcima za koje nikada nismo znali jesu li točni, jesu li podvaljeni po dobro organiziranoj Udbi, po velikosrpskim i ostalim neprijateljima…”
      general DRINJANIN u Okružnom Pismu “OD RAKOVICE DO SYDNEY-A” 21.Xl.1961.

    • Rieci nemam da te hvalim
      Samo mogu da te slavim
      Svaki Hrvat tebi klice
      Neumrli Poglavnice!

      Iako te vise nema
      Hrvatska je uviek spremna
      Tebi odat vjernost svoju
      Za zaslugu hrabru tvoju.

      Pokusa bi kad bi moga
      Opisati sve vrline
      Tvoje dragi Poglavnice
      Ti hrvatski hrabri sine.

      Ti si bio uzor svemu
      I u glavi jedno ima
      Oslobodit domovinu
      Od prokletog tog Srbina.

      Neumoran ti si bio
      Cieli zivot si radio
      Da bi jednom san hrvatski
      Konacno se ostvario.

      Ti si mudrost, ti si Snaga
      Bio dragi Poglavnice
      Hrvatska ti bila draga
      Ti je nikad ne zanice.

      Cviet si bio mirisavi
      Koji cvate u Prolice
      Gudurama Velebita
      Kojeg nitko obrat ne ce.

      Ti si bio pun Hrabrosti
      Pun dobrote i Ljubavi
      Svoj si narod ti volio
      Koji tebe vjecno slavi.

      Ovu Pjesmu pisem tebi
      I tako me tuga hvata
      Jer te nema Poglavnice
      Vjecni Vodo svih Hrvata!

      Svako drvo svaka stiena
      Svako brdo i planina
      Svak ponovno kod nas vice
      Za Dom Spremni – Poglavnice!

      Ponovno si u srdcima
      Naseg mladog narastaja
      Jer su mladi sada sviestni
      Da te vjecno slavit valja.

      Na bojista kad su isli
      Pjevali su pjesme tvoje
      To je svima hrabrost dalo
      Da se cetnika ne boje!

      ZA DOM SPREMNI

    • Rieči nemam da te hvalim
      Samo mogu da te slavim
      Svaki Hrvat tebi kliče
      Neumrli Poglavniče!

      Iako te više nema
      Hrvatska je uviek spremna
      Tebi odat vjernost svoju
      Za zaslugu hrabru tvoju.

      Pokuša bi kad bi moga
      Opisati sve vrline
      Tvoje dragi Poglavniče
      Ti hrvatski hrabri sine.

      Ti si bio uzor svemu
      I u glavi jedno ima
      Oslobodit domovinu
      Od prokletog tog Srbina.

      Neumoran ti si bio
      Cieli život si radio
      Da bi jednom san hrvatski
      Konačno se ostvario.

      Ti si mudrost, ti si Snaga
      Bio dragi Poglavniče
      Hrvatska ti bila draga
      Ti je nikad ne zaniječe.

      Cviet si bio mirisavi
      Koji cvate u Proljće
      Gudurama Velebita
      Kojeg nitko obrat ne će.

      Ti si bio pun Hrabrosti
      Pun dobrote i Ljubavi
      Svoj si narod ti volio
      Koji tebe vječno slavi.

      Ovu Pjesmu pišem tebi
      I tako me tuga hvata
      Jer te nema Poglavniče
      Vječni Vođo svih Hrvata!

      Svako drvo svaka stiena
      Svako brdo i planina
      Svak ponovno kod nas viče
      Za Dom Spremni – Poglavniče!

      Ponovno si u srdcima
      Našeg mladog naraštaja
      Jer su mladi sada sviestni
      Da te vječno slavit valja.

      Na bojišta kad su išli
      Pjevali su pjesme tvoje
      To je svima hrabrost dalo
      Da se četnika ne boje!

      ZA DOM SPREMNI – ispjevao hrvatski izbjeglica…