OTVORENO PISMO SRPSKOM GENERALU SVETOMIRU ĐUJIĆU (peti (5) dio)

    2

    Nitko ne zamjera Srbima da su konspirirali, ali je neozbiljno okriviti “rasa” Đurišića, kada se zna, da je ovaj radio točno po uputama Draže i ovome slao izvješća o pokolju u Foči i Sandžakau, dobaivao pomoć u ljudstvu, naoružanju i novcu od Nedića i Ljotića, pa čak i kompletnu glasbu, da pred Engleze dodje kao dostojni predstavnik Dražine Vojske. Mi razumiemo: i opet su “srpsko-hrvatski stručnjaci” htjeli reći nešto drugo: da smo mi Ustaše “rasovi” i da smo klali Srbe, što se očito vidi iz Vaših redaka:

    “Ipak sam znao, da je on (misli na Poglavnika) muku mučio sa svojim “rasovima”, kao i naš Draža sa svojim…Rasovi su uviek neobuzdani i skloni na pretjerivanje svake vrsti”.
    Pavle_Đurišić
    Pavle Đurišić

    Pavle Djurišić. četnički vojvoda i srpski podpukovnik, imao je nalog dovesti vojsku pod oružjem na zapad, spojiti se s ostalima i onda se vratiti, srušiti Hrvatsku Državu i uništiti Hrvatske Oružane Snage, ako bi još postojale i dovesti kralja Petra. Vaš je zadatak bio “distrakcija” neprijatelja, dok su Draža, Djurišić i Andrić spremali nove pokolje medju našim svietom i uništenje i ostatka državnosti i snaga.

    Vi ste kao vojnik izvršili vašu dužnost, otišli na zapad i sada nastojite uzeti udjela u radu, koji je počeo Dr. Milan Stojadinović u ime Srba i Poglavnik Dr. Ante Pavelić, u ime Hrvata. I ovdje se i opet susrećemo. Govorit ćemo i opet o prošlosti, jer samo tako maožemo pogledati jasno u budućnost i bit ćemo iskreni, jer sam tako možemo napried.

    Kada Vi u Vašem članku govorite o hravtskom i srbskom problemu i iznosite razne anegdote i razgovore s Hrvatima, tada Vi to ne činite radi vriednosti samih tih dogadjaja, za koje predpostavljam da su istiniti, i da ih niste improvizirali ad hoc (u tu svrhu, mo. Otporaš) već zato, što time želite dokazati potrebu obstojnosti i novo stvaranje jedne zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca na bilo koji način. Pričate o “rezervnom podpukovniku” ustaške straže, koji Vas je pozvao u svoj stan i pogostio, ali Vam je ujedno pričao jednu dražestnu priču iz svoje advokatske prakse o raztavi braka i čovjeku, koji je požalio, što se raztavio, jer mu je svaka nova žena bila gorja od prijašnje. Vjerujte mi, da sam ja tada čuo tu priču i znao ime tog advokata “rezervnog podpukovnika” tada bi taj bio zlo svršio. Slaba je to usporedba, vrlo slaba i nelogična. Ne treba nama ni prva, ni zadnja, jer bi onda čovjek mogao to primjeniti na Austriju, pa reći: Srbija je druga, pa mi ni ona ne treba, nego prva, tj. Austrija. Ali, mi, mlada generacija, Ustaše, revolucionarci, koji smo dali svoju mladost i krv nećemo ni prve Austrijske, ni druge srpske, ni treće ruske, ni četvrte, neznam koje, nego želimo djevičansko tielo i duh hrvatske djevice, kakova je bila ustaškinja Andjelka Šarić. (Andjelka Sarić, predsjednica ustaške ženske loze i poznata po mukama koje su joj partizani nanijeli užarenim “U” slovom po cijelom ženskom tijelu, samo zato što se nije htijela odreći Poglavnika i Nezavisne Države Hrvatske, mo. Otporaš)

    Želimo za ženu djevicu, našu, hrvatsku, i u svome domu, samo za sebe i svoj porod. Toga podpukovnika mi ne bismo bili streljali, ali bi ga bili sobom odveli u prve redove na Lievče Polje, gdje je bajuneta bila i sprieda i straga, i gdje se lila krv u potocima, jer su nam Vojvoda Pavle i “čiča Draža” htjeli silom nametnuti srpsku “staru” ženu, koja nam je silom bila nametnuta već 1918. god. i koja je lomila kosti “muževima” a sisala krv “svojoj hrvatsko.srpskoj deci”. ne, gospodine generale, pustite te stare trikove, kao i one o pregradama, tri ograde male, jedna velika, tri kuće male male i jedna velika, jer gubite vrieme. Mi želimo ama baš samo i jedinu našu kućicu s našom ogradom, a svakog Hrvata, koji htjedne praviti oko naše male ograde novu jugoslavensku ogradu, mislimo objesiti na tu ogradu, da bude vječni momento svim novim izdajničkim pokušajima.

    Ne sumnjam da Vam je ministar Alaupović pričao “vic” o žabama, koju su skupa pojeli Srbi i Hrvati. Završavate:

    “Kada se braća zavade, daj im batine, da se dobro istuku, pa će se kanije istinski pomiriti”,

    Težka je pogreška, ako se ovako misli sprovoditi novi sporazum, i pisati poviest odnosa Srba i Hrvata. Mi nismo braća bili, i nismo mogli “žabetinu žderati”. Žabetinu ste Vi nama sa Soluna donieli i natrpali nam je u usta, da nismo mogli izreći ni: mi smo Hrvati! Žabetinu smo mi žderali, jer smo životima i imetkom plaćali, plaćamo i platit ćemo još fikciju “bratstva”. Nije bilo, nema i neće biti bratstva. Ima sam jedno: inteligentno se rastai, ne kao braća, nego kao susjedi. Svaki na svoje. Mi živimo pod teretom kamena medjaša i dok se taj ne postavi NA SVOJE MJESTO, nema ni susjedstva, nego borba na život i smrt. (To je bio slučaj i veliki dokaz u prošlom Domovinskom ratu, koji je, hoćeš nećeš, bio nastavak i sastavni dio rata NDH, mo, Otporaš) Inače mi ćemo i opet progutati ne pola, nego cijelu žabetinu, koju nam je ugurao u usta Subašić, a guraju nam je i drugi, pa i Vi. zato, ne počimajte opet s izdajicama, nego imajte hrabrosti, pa svaku stvar postavite na svoje mjesto i kažite Vašem narodu: nema bratstva, nema zajedničkih ograda, nema novih smicalica, nego svaki na svoje, a Drina izmedju nas, kao što to kaže ugledni srbski političar iz Vojvodine Dr. Eugen Jocić.


    (Trebalo bi pogledati novinu “SRPSKA ZASTAVA” i vidjeti šta je tu pisao srpski general Svetomir Djujić e da bi se mogle razumijeti riječi i smisao istih koje ovdje iznosi general Drinjanin: žaba, ograda, žderanje, vicevi i sl., mo. Otporaš.)

    nastavlja se…

    Otporaš/kamenjar.com

    4.dio

    facebook komentari

    • “POBOČNIK LASLO” je konspirativno ime Jure Francetića kojeg je dobio na Janka Pusti. Jure Francetić je osobno na Janka Pusti dao Vjekoslavu Luburiću konspirativno ime “Maks”. (prvi (1) dio)

      Dom, Sveučilište, Janka Pusta, Drina i Smrt, – to su velike postaje i stepenice u životu velikog hrvatskog ratnika i ustaškog revolucionarca Jure Francetića.
      Svi ratnički narodi imadu legende, koje kažu, da veliki vojnici i ratnici ne umiru, nego se jednostavno rasplinu…
      Život, rad, borba i smrt Jure Francetića je legenda i misterij. Podno starca Velebita, u kršnoj Lici, koja je dala ratničkoj povijesti bezbroj generala i admirala, rodio se je i veliki vojnik i ratnik Jure Francetić, koji je bio odlikovan Željeznim Trolistom I stepena sa hrastovim grančicama.
      Izvor: DRINA br. 4-7 1955., strana 75.

    • “POBOČNIK LASLO” je konspirativno ime Jure Francetića kojeg je dobio na Janka Pusti. Jure Francetić je osobno na Janka Pusti dao Vjekoslavu Luburiću konspirativno ime “Maks”. (prvi (1) dio)

      Dom, Sveučilište, Janka Pusta, Drina i Smrt, – to su velike postaje i stepenice u životu velikog hrvatskog ratnika i ustaškog revolucionarca Jure Francetića.
      Svi ratnički narodi imadu legende, koje kažu, da veliki vojnici i ratnici ne umiru, nego se jednostavno rasplinu…
      Život, rad, borba i smrt Jure Francetića je legenda i misterij. Podno starca Velebita, u kršnoj Lici, koja je dala ratničkoj povijesti bezbroj generala i admirala, rodio se je i veliki vojnik i ratnik Jure Francetić, koji je bio odlikovan Željeznim Trolistom I stepena sa hrastovim grančicama.
      Izvor: DRINA br. 4-7 1955., strana 75.