Otvoreno pismo Zdravka Tomca: Zorane, dosta je s lažima!

3

Jedan od najuglednijih hrvatskih političara, bivši potpredsjednik ratne Vlade i jedan od najznačajnijih ljudi SDP-a u njegovoj povijesti samostalne Hrvatske Zdravko Tomac uputio je otvoreno pismo Zoranu Milanoviću koje prenosimo s narod.hr u cijelosti.

Pismo sadrži niz vrijednih činjenica, opaski i komentara profesora Tomca da ga vrijedi pažljivo pročitati više puta od početka do kraja:

„Došlo je vrijeme da se na demokratski način za sva vremena riješimo političara nemoralnog, lažljivog, koji je u borbi za svoje interese spreman na sramotu ne samo sebe, nego i svih nas uvesti vampirizam u Hrvatsku. Bio sam uvjeren da je Milanovićev pokušaj da promijeni Ustav i donese poseban zakon nazvan Lex Perković koji ja nazivam Lex Milanović kraj njegove političke karijere, odnosno da će nakon toga njegova stranka reći ‘dosta je bilo, Zorane’!

Međutim, Zoran Milanović je preživio Lex Perković, a preživio je i osudu Perkovića i Mustača, njegovih štićenika, na doživotnu robiju. Čak je ponovno pokušao oprati ruke od toga i optužiti Franju Tuđmana i HDZ da su to bili navodno osnivači HDZ-a i njihovi ljudi s kojima on nema ništa. Lansirao je i nove monstruozne laži, zajedno s Krešom Beljakom i svojom ekipom, da je Tuđmanovu Hrvatsku ustvari stvorila Udba, odnosno da je i Franjo Tuđman proizvod udbaške strategije.

Na žalost, i hrvatski mediji i političke stranke, a posebno HDZ, mlako su reagirali i nisu iskoristili situaciju da konačno kažu ‘dosta’ Zoranu Milanoviću. Umjesto da se raskrinka Zoran Milanović do kraja kao štetočina, varalica, oni su mirno gledali kako on kreće u nove laži, krivotvorine i kako se pokušava nametnuti kao nacionalni državnik, kako se hvali i pokušava krivotvorinama i lažima sebe predstaviti kao novog Tuđmana, kao istinskog branitelja hrvatskih nacionalnih interesa.

Zoran Milanović je čovjek koji ne preza ni od najgorih laži, uvreda i krivotvorina, koji vrijeđa, koji koristi uličarski, huliganski jezik nedostojan čovjeka koji je bio premijer i koji želi ponovno to postati. Nema toga, a tu je sličan Slobodanu Miloševiću, što on neće upotrijebiti, krivotvoriti, ako ocijeni da je to u njegovom interesu. Sve što radi, ne radi u korist hrvatskog naroda, nego radi samo ono što misli da koristi njemu i njegovoj karijeri.

Našavši se u teškoj situaciji nakon presude na doživotnu robiju udbaškim ubojicama koje je štitio, odlučio se na dosad nezabilježenu retoriku u političkom govoru demokratskim državama. Suočio se s Andrejem Plenkovićem, racionalnim, moralnim i ozbiljnim političarom, koji pokušava na hrvatsku političku scenu vratiti politički moral, dijalog, izbaciti podmetanja, vrijeđanja, ne služiti se lažima i krivotvorinama.

zoran-milanovic-pressZoran Milanović, suočen s činjenicom da protiv sebe ima državnika, ozbiljnog čovjeka, posegnuo je za najprljavijim sredstvom u politici vrijeđanjem Plenkovićeve majke, istaknutog stručnjaka, kardiologa, koja je sudjelovala u teškim ratnim vremenima u mirnoj predaji vojne bolnice hrvatskoj Vladi. Kako sam u to vrijeme bio potpredsjednik Vlade, svjedočim ne samo njenoj ljudskosti nego i domoljublju. Zato Milanovićeva ironična, uvredljiva, tendeciozna rečenica da mu je majka bila ‘vojni lekar’ ima više insinuacija istovremeno. Terminom ‘vojni lekar’ on sugerira da je bila na strani agresora, terminom ‘vojni lekar’ koji je srpski izraz podmeće da je bila na strani JNA, a ne domoljub koji se borio za hrvatske nacionalne interese.

Na sličan način su Milanovićevi ‘sateliti’ u medijima pokušali diskreditirati i profesora Marija Plenkovića, optužujući ga da je bio udbaš. I tu svjedočim, jer smo bili kolege na Fakultetu političkih znanosti, da je Mario Plenković bio u tim teškim vremenima čvrsto na hrvatskoj strani. Između ostalog, kada su mene izbacivali s fakulteta kao navodnog hrvatskog nacionalistu, on je, uz pokojnog Vlatka Miletu, bio jedan od rijetkih koji se tome suprotstavio. Inače, Milanović pokušava diskreditirati na neljudski način svoga konkurenta, pa mu napada i oca i majku, ali i njega osobno.

Andrej Plenković je postigao sjajne rezultate u Bruxellesu, postao je potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku i vrlo ugledan europski političar, a Milanović ga pokušava diskreditirati optužbom da je kukavica, da ne brani hrvatske nacionalne interese, sve do uvredljive rečenice da je ‘bruxellski ćato’. Dakle, radi se o tipu političara kojemu ništa nije sveto, koji je spreman lagati, varati i optuživati ako mu je to u interesu.

Andrej Plenković nije prihvatio da odgovori na Milanovićeve optužbe, nego je samo rekao da mu kao kršćanin oprašta, ali da mu neće zaboraviti. Mnogi smatraju da ovih deset dana do izbora Andrej Plenković, ne zbog sebe, nego zbog istine i potrebe da se pokaže tko je ustvari Zoran Milanović, mora zajedno sa svojom strankom argumentima pokazati hrvatskom narodu tko je ustvari Zoran Milanović.

Dakle, očekujem, čak bih mogao reći tražim, da HDZ argumentima pokaže štetočinsko djelovanje Milanovića i da pokaže da bi bila prava katastrofa kada bi takav čovjek ponovno postao premijer. Zoran Milanović, suočen s konkurentom Plenkovićem s kojim se ni po čemu ne može natjecati kad se radi o dobru, odlučio se na još jednu prljavu, možda najprljaviju, djelatnost kako bi sebe prikazao kao nacionalnog državnika koji jedino može zaštititi hrvatske nacionalne interese.

Odlučio se vrlo smišljeno da cijelim nizom podvala, uvreda, izvrijeđa ne samo političare, nego i cijele narode, kako bi im dao priliku da ga žestoko napadnu sve do toga da ga nazovu Pavelićem, ustašom. Mislio je Milanović da će time dobiti podršku i dijela desnog biračkog tijela kojima takva retorika odgovara. Odmah želim reći da se Milanović nije promijenio, da je on i dalje titoist, da je on i dalje antituđmanovac, da on i dalje amnestira velikosrpsku agresiju, da on i dalje mrzi hrvatske branitelje, posebno stopostotne ratne invalide, na koje je slao specijalnu policiju, i vukovarske branitelje. Treba reći da je Milanović stvorio krizu u Vukovaru, da je nasilno u mrkloj noći dao postaviti ćirilićne ploče koje nisu izraz ravnopravnosti, nego sredstvo srbizacije Vukovara i provođenje Memoranduma 2 i politike sadašnjeg srbijanskog vodstva koje tvrdi da je Vukovar srpski grad i da tu Hrvati nemaju što tražiti. Milanović je odgovoran i za smrt branitelja Pajčića jer je podržavao represiju koju je provodio Ranko Ostojić, čija je posljedica smrt branitelja.

Milanović i dalje smatra da nema komunističkih zločina, da je Tito najbolje što su Hrvati imali. Milanović i dalje smatra da je komemoracija žrtvama na Bleiburgu manifestacija ustaštva. On i dalje smatra da govorenje istine o komunističkim zločinima znači rehabilitaciju ustaštva.

Milanović i dalje smatra da je Oluja bila zločinački pothvat. On, zajedno s Vesnom Pusić i Stjepanom Mesićem koji su na njegovoj listi, smatra da je Hrvatska agresor na BiH.

I dalje optužuju HDZ da vodi ustašku politiku. Ustvari, podržavaju novu agresiju iz Srbije koja sustavno optužuje Hrvatsku lažima i krivotvorinama da je nastavila ustašku politiku, ne samo Ante Pavelića, nego i Franje Tuđmana.

Međutim, Milanović je procijenio da mu nema spasa ako ne izazove pravi šok, ako sebe krivotvorinama i lažima ne pretvori u velikog tuđmanistu, u velikog Hrvata i čovjeka koji navodno jedino ima snage suprotstaviti se velikosrpskoj agresiji.

I zato je ovaj puta otišao još dalje od svih njegovih dosadašnjih ispada i štetočinskog djelovanja. Odglumio je pravu histeriju nacionalne euforije, preobrazbe i domoljublja. Na žalost, imao je u tome i određenog uspjeha. Neki mediji, kolumnisti, nasjeli su na tu novu retoriku i otišli su tako daleko da su prihvatili Milanovićeve laži kao istinu, kao njegovu stvarnu preobrazbu, te su ga čak počeli tretirati kao novog Tuđmana koji nastavlja njegovu nacionalnu suverenističku politiku.

Večernji list je čak na naslovnici najavio Milanovića kao novog Tuđmana, a i neki uvaženi kolumnisti poput Nine Raspudića napisali su pravi hvalospjev Milanoviću tvrdeći kako sve što je rekao o Srbima – da je to puna istina. Čak i hrvatski tjednik koji slovi kao istinski nacionalni tjednik na neki način nasjeo je na Milanovićeve podvale i napisao u naslovnici da ono što je o Srbima rekao Milanović – da tako misli 99,9 posto Hrvata. Točno je to da ono što je rekao Milanović o srbijanskom četničkom vodstvu – Nikoliću, Vučiću, Dačiću, Vulinu – da je istina i da tako misli većina Hrvata. Međutim, istina je da smo tu istinu o tom četničkom srbijanskom vodstvu, Memorandumu 2, i smišljenoj antihrvatskoj politici i o petoj koloni koju koristi preko Pupovca to vodstvo – i prije Milanovića bezbroj puta rekli i napisali. Dakle, nije Milanović prvi i jedini rekao istinu i nije problem što je rekao o tom vodstvu. Problem je u tome što je on to rekao na način koji šteti hrvatskim nacionalnim interesima, koji daje argumente tom četničkom vodstvu da krene u protunapad i da pokaže da su u pravu kada su cijelo vrijeme optuživali Hrvatsku da je ustaška i antisrpska.

Međutim, Milanović je namjerno to napravio da bi ga proglasili Pavelićem, ustašom, da bi postao glavna ličnost o kojoj se priča, da bi neki ljudi počeli mijenjati mišljenje o njemu, govoreći kad ga četnici tako napadaju da on onda nije tako loš. Ustvari, on je želio neutralizirati svoju izdaju s Lex Perkovićem i poništiti negativne efekte muenchenske presude udbašima, svojim štićenicima. Vjerovao je da će biti amnestiran od svojih glasača, pa i velike većine Srba, koji će usprkos njegovih ispada, iako ga napadaju – i dalje glasovati za njega.

Ovog puta ipak je pretjerao. Rekao je neke rečenice zbog kojih bi bilo potrebno da Etičko povjerenstvo za izbore zatraži od njega da se povuče iz izborne utrke. Između ostalog, u nastojanju da izazove oštre reakcije i optužbe iz Srbije i BiH, a posebno iz Srbije, svjesno je aluzijom o ‘cuclanju srpske krvi’ ustvari postao prvi vampir u hrvatskoj politici. Tom rečenicom da bi bilo lijepo napiti se zna se več čega’ ustvari je uvrijedio hrvatske branitelje, koji na žalost nisu reagirali na licu mjesta, a uvrijedio je i hrvatski narod.

Taj necivilizirani, nemoralan, pa i zločinački poriv, kao dio njegovog izlaganja, ostao je u hrvatskoj javnosti nedovoljno osuđen, čak presuđen. Na svjetlo javnosti ga je iznijela lucidna Tanja Torbarina koja je napisala: ‘Kada Milanović kaže da BiH nije neka suvisla država i da Vučić i Nikolić nisu za vrijeme rata po Hrvatskoj brali tartufe nije neki promašaj. Međutim, brine kada braniteljima opisuje kako bi bilo idealno da im se napijemo znate već čega, do posljednje kapi’. Ta izjava, s pravom piše Tanja Torbarina, navodi na razmišljanje. I onda, na svoj satirični način Tanja Torbarina poentira: ‘Poziva li Milanović branitelje da se pretvore u komarce i na čelu s njim odlete u Srbiju i tamo piju krv’? Zatim Tanja Torbarina postavlja ključno pitanje: ‘Je li moguće da Hrvatska dobije premijera koji fantazira kako cucla krv’? Zatim se Tanja Torbarina dalje ruga i tvrdi da Zoran Milanović ne može postati komarac jer slabašna krilca ne mogu nositi njegovo golemo tijelo te da jedino može postati vampir kako bi ostvario svoje maštanje.

Iako mislim, čak sam uvjeren, da Zoran Milanović nije vampir, da ne mašta o pijenju ljudske krvi, da to stvarno ne bi učinio, ali to ga ne amnestira. On je to rekao da bi bio napadnut, da bi se lažno prikazao kao ako treba i čovjek koji je spreman na krvoproliće. Time je nanio strašnu štetu hrvatskom narodu, braniteljima, jer je dao nove lažne argumente četničkoj velikosrpskoj politici koja slavodobitno sada može tvrditi da ako je bivši premijer i čovjek koji pretendira da bude novi premijer, ako je predsjednik SDP-a čovjek koji mašta o pijenju srpske krvi – kakvi su tek ostali desničari i ‘ustaše’.

Kada ministar Vulin kaže da smo u Domovinskom ratu klali Srbe, rezali uši i vadili oči, a nema reakcije iz Hrvatske, onda i jedan broj dobronamjernih domoljuba može u ovakvoj huliganskoj retorici Milanovića vidjeti i nešto dobro jer eto našao se netko tko na sličan način odgovara Srbima. Zbog štete koju je Milanović napravio svjesno, koja je nemjerljiva, potrebno je da Etičko povjerenstvo ozbiljno i argumentirano se oglasi. Potrebno je da se oglasi Narodna koalicija, a trebaju se oglasiti i druge političke stranke kako bi hrvatski narod pred izbore shvatio kakva je štetočina Zoran Milanović i kako je konačno došlo vrijeme da mu se kaže ‘dosta’!

Na kraju želim još nešto reći: svi oni koji iz bilo kojih razloga Zorana Milanovića na bilo koji način uspoređuju s Franjom Tuđmanom – na najgrublji način vrijeđaju prvog hrvatskog predsjednika. Ni kao ljudi i karakteri Franjo Tuđman i Zoran Milanović nemaju baš nijednu sličnu osobinu, a da se ne govori o njihovim politikama. Milanović je sve suprotno od Tuđmana, ali Zoran Milanović je inteligentan čovjek, ali nemoralan i opasan. On je shvatio da sa politikom sotonizacije Tuđmana ne može uspjeti te po drugi puta pokušava HDZ-u oteti, ukrasti Tuđmana. Da bi se svidio istinskim poštovateljima Tuđmana, on čak predlaže da se Trg svetog Marka preimenuje u Tuđmanov trg. On sebe pokušava prikazati lažno kao nacionalnog državnika, a istina je da on nije ni nacionalan ni državnik.

Sudbina Hrvatske je u rukama hrvatskih birača. Došlo je vrijeme da se na demokratski način za sva vremena riješimo političara nemoralnog, lažljivog, koji je u borbi za svoje interese spreman na sramotu ne samo sebe, nego i svih nas, uvesti vampirizam u Hrvatsku.“

facebook komentari

  • kvaternik

    originalno komunisticko smece!!!

    • kostresh

      titin pionir 1. klase!

  • kostresh

    jadan ovaj hrvatski narod s politicarima od 2000-te do danas. s bilo kojim predznakom HPG-e;
    TBC-e; PVC-e; CBS; itd; it; I. svi ti su ista udba-ska partija koja zivi od pljacke hrvatskog naroda. (casni iznimci nemaju sanse da dojdu na scenu) nece ni to za uvijek. bez lustracije nema keoacije! pa bili mi za dom spremni ili nespremni.