Ovako izgleda razgovor Milanovića i Perkovića!

0

Našega vrlog premijera osim Viviane Reading počeo je živcirati i Ivo s Pantovčaka. Stoga je upitao njegova savjetnika Sašu kakvu mu to europsku kuhaju kašu. Saša mu odgovori:’ E moj Zoki, Ti imaš stan i krasne klince, Posao stalan i kućne mezimce, Sretan brak i dobar glas, Al’ nemaš više nas’. Premijer se razljuti pa uzvrati:’ E, kad je tako slušaj me dobro – nitko osim mene, pa bio to i najveći rod, s Hrvatskom neće brisati pod’!

Nakon što je premijer Zoran Milanović odgovorio povjerenici Viviane Reding da neću dopustiti da se s Hrvatskom briše pod, odjurio je Josipu Perkoviću po svoje mišljenje.

Milanović: ‘Je li, Perkoviću, kakav sam bio?’

Perković: ‘Odličan i Tito bi bio ponosan na tebe’.

Milanović: ‘Ako je Tito našem dragom Staljinu mogao reći povijesno ‘ne’, zašto bih se ja ustručavao jedne obične povjerenice Viviane Reding. Najradije bih je…’

Perković: ‘Šuti, nemoj glasno iznositi želje, možda nas netko prisluškuje, pa te opet optuže da tučeš ženu’!

Milanović: ‘Ma najradije bih je odala…’

Perković:  ‘Muči čovječe, što ti je, moraš oguglati na njezine prijetnje’.

Milanović: ‘Ma tko je ona da nam prijeti, nema natrag s ovog puta’.

Perković:  ‘Tako je. Druže Tito mi ti se kunemo da s ovoga puta ne skrenemo’.

Milanović: ‘Mi se ne bojimo sankcija, jači smo od sudbine, dok je nama naše udbe i udbine .

Perković: ‘I da nam nametnu sankcije nećemo umrijeti od gladi’.

Milanović: ‘Ako su Titovi borci na Neretvi, kad su ostali bez hrane, jeli gume sa zapaljenih njemačkih kamiona, zašto mi danas ne bismo mogli žvakali kaugume i tako zavarati glad.’

Perković: ‘Kad si već spomenuo Neretvu, ja to bolje znam, Tito je naredio da ranjenici  jedu gume a obični borci felge. A mi možemo, zlu ne trebalo, jesti i travu, zatreba li’.

Milanović: ‘Hmm, samo što moj želudac podnosi isključivo prerađenu travu’.

Perković: ‘Ne beri brigu, najviše prerađene trave ima u paškoj janjetini’.

Milanović: ‘Imaš pravo, a kad paški jaganjci utihnu u našim trbusima, nek Europa svoje sankcije objesi modnom mačku o rep’.

Perković: ‘Kad već spominješ Mudrinića, što on misli o svemu ovome’?

Milanović: ‘Briga njega, on samo misli na svoga kućnog ljubimca. Nego, reci mi, koji je sad k…c Ivi’?

Perković: ‘Ma pusti ga, nije mu lako, natovariše mu i šestu optužnicu na vrat’.

Milanović: ‘Nisam mislio na toga Ivu nego na onoga. Uostalom, nazovi Sašu i pitaj ga’.

Perković, (i vrti, vrti, taj prokleti telefon): ‘E moj Saša, gdje je sada ljubav vaša, reci Saša. Vi život grabite, al za mene , ostale tek su uspomene, E moj Saša, Zokiju reci, kakva je vaša europska kaša’!

Saša: ‘E moj Zoki, Ti imaš stan i krasne klince Posao stalan i kućne mezimce, Sretan brak i dobar glas, Al’ nemaš više nas’.

Milanović: ‘E, kad je tako slušaj me dobro – nitko osim mene, pa bio to i najveći rod, s Hrvatskom neće brisati pod. Nismo mi ničija europska prćija, mi smo ponosna zemlja na brdovitom Balkanu, koja se nekoć hrabro suprotstavila i veličanstvenom Sulejmanu kanu.

dnevnohr

facebook komentari