Pratite nas

‘Ovo je recept uspjeha u inozemstvu’

Objavljeno

na

Koprivničanac Angelo Zgorelec prvi je puta otišao u Veliku Britaniju prije više od 50 godina.

angeloNa moju veliku žalost, zbog neodgovornih političara i pasivnog naroda, Hrvatska nema svijetlu budućnost – kaže nam Hrvat koji je uspješnu karijeru stvarao posljednjih 50 godina u jednoj od najvećih svjetskih metropola – Londonu. Koji je recept za uspjeh vani, otkriva nam kroz svoju životnu priču.

Koprivničanac Angelo Zgorelec prvi je puta otišao u Veliku Britaniju prije više od 50 godina. 1962. se uputio na Otok kako bi radio na farmama. Nakon mukotrpnog rada, vratio se u Jugoslaviju kako bi završio započeti studij povijesti. Ujedno je postao jedan od urednika Studentskog lista u Zagrebu. Angelo je uvijek želio biti novinar. No, ispriječila se politika.

– U lipnju 1964. godine pozvali me na Studentski komitet jer su ustanovili da nisam član Partije i kazali mi da ne mogu više raditi u Studentskom listu. Pošto nisam imao namjeru postati članom, otišao sam tog ljeta ponovno u Britaniju na rad na farmi, gdje sam brao voće. Nisam se namjeravao vratiti u Jugoslaviju – priča nam ovaj vitalni 74-godišnjak.

Idućih godina radio je u studentskim domovima – pomagao u kuhinji, čistio, a zauzvrat dobio stan, hranu i 5 funti tjedne plaće (što je ekvivalent današnjih 80-90 funti). Pomagao je i u jednom restoranu. Nakon četiri godine dobio je radnu dozvolu i našao novi posao – razvozio je američke novine iz londonske zračne luke Heathrow po američkim vojnim bazama u istočnoj Engleskoj.

– Iako sam radio do 10 sati dnevno i dizao se u 3 ujutro, nije mi bilo teško. Bio sam mlad i zdrav, život u Londonu bio je pravo uživanje – kaže Angelo.

Kada je tvrtka u kojoj je radio izgubila koncesiju, snašao se na drugi način. Dijelio je letke za dvojicu uspješnih oksfordskih diplomaca, koji su došli na sjajnu poslovnu ideju – osnivanje kluba koji bi omogućio Londoncima da učlanjenjem u njega postanu članovi 50-ak klubova i kockarnica u gradu, za što je procedura inače bila kompliciranija. Oni su tiskali 5000 letaka i ponudili mu sjajnu proviziju – 10 funti po svakoj novoj članarini. Za dva mjeseca je zaradio toliko novaca da si je mogao priuštiti novi automobil.

Izdao prvi kompjuterski časopis u Europi

1978. godina bila je možda i prijelomna u njegovom životu u tuđini – Angelo je izdao prvi kompjuterski časopis u Europi – Personal Computer World.
– Počeo sam s malo novaca i puno hrabrosti. Već prvi broj bio je rasprodan, a tiskan je u 30.000 primjeraka. Za mjesec-dva nakupili smo oko 4000 godišnjih pretplata i toliko novaca da časopis mogu izdavati idućih nekoliko godina – priča Angelo. No, nije stao na tome.
Naslovnica Personal Computer Worlda 
– Izdao sam i prvi časopis za astronomiju u Britaniji, ‘Astronomy Now’, koji nakon 25 godina još uvijek izlazi. Novi vlasnici su ga kupili od mene. Taj časopis je bio jako uspješan jer njegov glavni urednik je bio jedan od najpoznatijih astronoma na svijetu, sada pokojni Sir Patrick Moore – prisjeća se Angelo. Uz časopis je organizirao i popularnu godišnju manifestaciju ‘ASTROFEST’, Europski astronomski festival.
Prije 16 godina je sa kćerkom krenuo s projektom Internet promocije Hrvatske na engleskom – Visit Croatia. Naišao je na hvale stranih medija, agencija, britanskog veleposlanika u Zagrebu. Iz Hrvatske nije čuo nijedno ‘hvala’ niti imao ponudi za suradnju. A doveli su tisuće turista i odgovorili na oko 35.000 pitanja stranaca o Hrvatskoj.
Ne bi se vratio u Hrvatsku
Danas Angelo Zgorelec živi u Londonu. U mirovini je; kćerki Anni pomaže oko portala Visit Croatia. Puno čita i uči, bavi se humanitarnim radom. Mnogo putuje, posebno ga fascinira Latinska Amerika. Hrvatsku posjećuje dvaput godišnje, ali se nikad ne bi vratio živjeti jer je problema previše, a i London ga previše fascinira. Što kaže na to da su mladi danas ponovo, kao nekad, prisiljeni tražiti budućnost izvan Hrvatske?
– Mislim da je to dobro. Na moju veliku žalost, zbog neodgovornih političara i pasivnog naroda, Hrvatska nema svijetlu budućnost.

Za uspjeh vani, kaže, recept je: marljivo raditi i stalno učiti.

ZoranStupar/ croexpress

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati