Pratite nas

Kolumne

Pad čovjeka sa 113 kumova

Objavljeno

na

Čuo sam svojedobno priču o čovjeku iz Cerova Doca kojega su nakon povratka iz Australije svi zvali za kuma. Valjalo se kumiti s bogatim povratnikom iz Australije! Išlo to tako jedno vrijeme, dok čovjeku nije ponestalo novca. Vidjevši da mu prijeti propast, čovjek se vratio natrag u Australiju.

Milan-Bandic_referenceNakon spektakularnog uhićenja Milana Bandića na ovdašnjim televizijama vrte se razne snimke iz njegova života i karijere. Na jednoj od njih, braneći se od prigovora da gradske poslove daje kumovima, Bandić uzvikuje kako ima 113 kumova i da stvarno ne zna je li koji od njih i dobio neki posao. Budući da je iz Pogane Vlake, sela do Cerova Doca, možda mu je u tom trenutku prošla kroz glavu poučna priča o Australcu iz Cerova Doca. Možda, ali skloniji sam mišljenju da nije. Dok se kumstva množe, čovjek je u nekoj euforiji i ne uspijeva sagledati posljedice. Premda je već tada mogao naslutiti što mu se sprema.

Dva-tri mjeseca prije uhićenja Ive Sanadera napisao sam kolumnu pod naslovom ”Uhićen Ivo Sanader”, godinu i pol prije uhićenja Milana Bandića napisao sam kolumnu ”Sprema li se uhićenje Milana Bandića”. Ne radi se, naravno, o nekakvoj mojoj izvanrednoj sposobnosti predviđanja nego o predvidivosti hrvatskog policijsko-pravosudnog aparata. Dugotrajna medijska priprema određenih uhićenja analitičaru političkih zbivanja u zemlji omogućuje da relativno lako iščita koga čeka Remetinec. Međutim, onome tko nema nikakvih insajderskih informacija vrlo je teško pogoditi kada će se određeno uhićenje dogoditi. To je taj famozni tajming. Zato se prigodom svakog takvog uhićenja više govori o tajmingu negoli o meritumu stvari. I, čini mi se, s pravom! A to baca veliku sjenu na našu policiju u pravosuđe.

Postavlja se stoga pitanje – Zašto je Bandić uhićen baš sada? Instinktivno većina ljudi to pokušava na neki način povezati s predstojećim predsjedničkim izborima. Milanović je poprilično rasturio Partiju, tako da je najmoćniji čovjek hrvatske, proregionske ljevice Ivo Josipović. No koji bi bio Josipovićev motiv da uhiti Bandića? Na prošlim izborima mu je upravo on, eliminiravši Andriju Hebranga, omogućio da pobijedi. Nije li mu i sada mogao poslužiti u slične svrhe? Najapsurdnija bi varijanta bila da je Bandić zaglavio zbog toga što je ovaj put odbio biti ”trojanskim konjem” na desnici. Uza svu apsurdnost čak ni ta solucija nije potpuno nevjerojatna.

No, puno je vjerojatnije da je aktualni politički vrh zemlje procijenio da im je ovo zadnja prilika da s vlasti u Zagrebu makne Bandića, koji je s vremenom prerastao u svojevrsnu instituciju, neovisnu o ideologijama i političkim strankama. Korist koju vlast može izvući iz ovog uhićena višestruka je. Prvo, SDP-u koji vjerojatno gubi parlamentarne izbore dobro bi došlo preuzeti Zagreb, i tako zadržati barem jednu od tri poluge moći u zemlji budući da ni Josipovićeva pobjeda uopće više nije izvjesna. Drugo, eliminacijom Bandića eliminira se potencijalna opasnost da bi on eventualno koalirao s HDZ-om nakon parlamentarnih izbora.

Ne treba zaboraviti da će, unatoč činjenici što će biti najjača stranka nakon parlamentarnih izbora, HDZ teško naći koalicijskog partnera za sastavljanje vlade. Treće, uhićenje Bandića i SDP i Josipović mogu pripisati kao uspjeh u borbi protiv korupcije, odnosno funkcioniranju ”nove pravednosti”, i tako povećati svoje šanse na predstojećim izborima. Nije, naravno, tim strukturama naodmet ni skretanje pozornosti sa suđenja Mustaču i Perkoviću o čemu govori Bandićev odvjetnik Krsnik.

No, sve su to, barem se meni čini, sporedni i usputni razlozi za Bandićevo uhićenje. Pravi razlog istinskih gospodara Hrvatske ostat će, bojim se, skriven i nedokučiv nama običnim smrtnicima, kao i pravi razlog Sanaderova povlačenja. Doduše, može se uopćeno konstatirati da iza svih takvih događaja na neki način stoji novac, veliki novac. No, kako, zašto i u čijem interesu, to je teško dokučiti. Ponekad je i 113 kumova premalo da čovjeka zaštiti od Kuma.

Damir Pešorda/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada.

Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

facebook komentari

Nastavi čitati