Connect with us

BiH

Padaju maske sa BiH

Published

on

Nakon propalih razgovora oko Sejdića i Fincija kaže Stefan Fuele: političari ugledajte se na beha nogometaše. Fuele sigurno misli na to kako su Pape i Osim implementirali presudu Sejdić – Finci. Samo što kod Papeta i Osima nije presuda Sejdić i Finci, nego presuda Misimović – Pandža.

Jedina dobra stvar koja se izrodila nenalaženjem kompromisa oko implementacije odluke Sejdić-Finci jeste činjenica da je bošnjačka politička elita sa svojih lica skinula svoju građansku krinku, otvoreno zalažući se za unitarno uređenje makar onog federalnog dijela BiH. Međunarodna zajednica je dovedena pred zid. Napokon su shvatili da je u biti njihovo diktatorsko uplitanje u proteklih desetak godina i dovelo do ovoga stanja. Spoznali su da ipak moraju biti medijatori i nikada više „jedna od strana u sukobu”. S druge strane, to je dovelo do ujedinjavanja snaga na relaciji SDA – SBB – SDP u obrani unitarističkog pogleda na (F)BiH.[vsw id=”-PToCCa2xV4&feature=player_embedded” source=”youtube” width=”600″ height=”400″ autoplay=”no”]

Bakir Izetbegović priznaje na 1:31

Bakir Izetbegović reče u kamere FTV da „neće više biti nametanja izborne volje jednom od konstitutivnih naroda”, priznavši dakle da je do sada bilo nametanja, dodavši u dnevnom tisku na to da „Bošnjaci neće pristati na bilo kakvo odstupanje ispod dogovorenih načela”. Koja su to načela, na sastanku u Sarajevu je iznio Ramiz Džaferović, rekavši da neće dopustiti da u bilo kakvoj mjeri „volja dvadesetak posto Hrvata utječe na 80% ljudi koji žive u BiH”, te da se Hrvati moraju pomiriti sa tom, kako je on nazvao, „pozitivnom diskriminacijom”. Radončić paralelno izjavljuje kako su pozicije SDA i SBB-a kompatibilne, a uz SDP „Bošnjački paket nikad složniji”.

Stjegonoša „obrane” bošnjačkih interesa, međutim, nisu ni Fahro, ni Bakir, nego Zlatko Lagumdžija koji je sebi dao ulogu bosanskog Williama Wallaca. Ne prođe dan bez makar jedne njegove pressice u kojoj se grčevito bori protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja koji žele raspad „jedne i jedine”, a kao potporu upregnuo je sva trenutno raspoloživa oruđa i oružja iz nevladinog sektora i medija, koji mu stoje na raspolaganju, počevši od Reufa Bajrovića koji, prije nego Bosić iz Karadžićevog SDS-a, izjavljuje kako „hrvatsko pitanje ne postoji” i kako je BiH postala taocem „hrvatske političke iluzije i laži o majorizaciji”, pa sve do Almira Terzića iz Oslobođenja, koji je prebrojavao Hrvate uposlene u Parlamentarnoj skupštini, kao što su se nekad prebrojavali židovski trgovci u Berlinu, govoreći kako je procent uposlenih Hrvata u skladu sa popisom, prema tome „Dokle će više ti Hrvati tvrditi da nisu ravnopravni”.

Detektirati, locirati, transferirati

Valjanost borbe za „opstanak BiH” i neminovnost unitarističkog pristupa potkrjepljuje se svakodnevnim obnavljanjima sjećanja na grijehe prvenstveno Hrvata, a sporadično i Srba, u svim informativnim emisijama FTV-a i sličnih tv medija. Svakodnevnim prilozima o problemima povratnika, najmanje se govori o njihovim realnim problemima, a njihovu muku se iskorištava radi podsjećanja na grijehe svih nebošnjaka. Spaljivanje kuća, zločini nad civilima, nisu djelo pojedinaca nego sustavnog protivljenja opstanku BiH prvenstveno Hrvata, a kad zatreba i Srba, protivljenja koje je na snazi i dandanas u istom intenzitetu, samo bez oružja. Javnost mora znati da neprijatelj nikada ne spava!

Međutim, malo u posljednje vrijeme imaju koncepcijskih problema sa unitarističkim projektom. Tako primjerice, prvi Reuf Bajrović, ali i ostali nakon njega, kao jedan od najboljih primjera „težnji ka raspadom BiH” uzima dvije škole pod jednim krovom, gdje se nad djecom provodi politika apartheida, kako oni govore, jer jedna djeca uče nastavu po bosanskom programu i na bosanskom jeziku u školama u Mostaru i Stocu, a njihovi vršnjaci u istim školama po hrvatskom programu i jeziku. Dok su oni to izjavljivali, roditelji djece iz Konjević polja odbijaju slati djecu u školu, kampiraju iz protesta ispred OHR-a zbog toga što im se onemogućuje „ustavno pravo pohađanja nastave po bosanskom planu i na bosanskom jeziku”. Dakle, u tom slučaju se ne radi o apartheidu.

Najfriškiji primjer „koncepcijskih problema” je plasman BiH nogometaša u Brazil. U komentarima utakmice i slavlja nije se štedjelo riječi i komentara kako slave svi Bosanci i Hercegovci, od Save do mora, od Drine do Une. U kvalifikacijama se na sva zvona forsiralo kako je ovo repka sviju nas i kako službeno, ali i javno Sarajevo jednostavno ne može shvatiti da netko može ne navijati za Zmajeve. Međutim, nakon plansmana u Brazil, na snimkama slavlja sa ulica glavnog grada i šire, više nego službenih Varta zastave, bilo je zastava sa ljiljanima, Turske, Saudijske Arabije, Pakistana. Na balkonu iznad vječne vatre gdje su izašli nogometaši visila je zastava sa ljiljanima, što je bila poruka svim „Bosancima i Hercegovcima” čija je to reprezentacija.

Među igračima koji su okosnica reprezentacije svih Bosanaca i Hercegovaca samo jedino je Zvjezdan Misimović bio ne Bošnjak, a na klupi je sjedio Boris Pandža među onim najizglednijim za ulazak u igru. Ostalo sve Bošnjaci. Zalutali njih dvojica u reprezentaciju, kao što su Sejdić i Finci zalutali u BiH. Tu su radi ukrasa, radi zadovoljavanja nacionalnog prefiksa, jer ipak je to pobjeda „naše Bosne, a ne njihove”. Tko su „oni” ne zna se, ali se zna da su „pola države”, kako se vikalo na stadionu u Litvi.[vsw id=”JpeMv2r4CxE&feature=player_embedded” source=”youtube” width=”600″ height=”400″ autoplay=”no”]

Glavno veselje na 3:21

Poklopio se debakl u Bruxellesu i povijesna pobjeda u Kaunasu da padnu sve krinke sa današnje BiH. Nema tu nikakve iskrenosti u opstanak BiH kao demokratski uređene zemlje gdje bi sva tri naroda i sve manjine bile pravno i u stvarnosti jednakopravne, u cilju europskog puta BiH, nego se želi kreirati država u kojoj jači dominira nad slabijem. Srbi iz RS-a prihvatite da ste samo pola države, a ostali konstitutivni narodi (jer se Hrvate kao Hrvate ne spominje, nego se govori o „drugim konstitutivnim narodima”) moraju prihvatiti činjenicu da je ovo „naša Bosna”, a ne „njihova”. Kapa dolje što su napokon počeli otvoreno priznavati i otvarati svoje karte.

Slaven Raguž/ supersajt.info

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading