Pratite nas

Panorama hrvatske političke nesreće

Objavljeno

na

Marko Perojević, Petar Kružić – kapetan i knez grada Klisa, Matica hrvatska, 1931.

croatia_dalmacija_klis_0003

Perojevićeva knjiga o hrvatskom vojskovođi Petru Kružiću (1491.-1537.) svojevrsna je kronika hrvatske agonije, odnosno državnoga umiranja južnohrvatskih dijelova Kraljevine Hrvatske, na koje su Mletci, posebice iza Kandijskoga rata, širili vlast i ime svojih dalmatinskih posjeda. U toj mletačkoj politici razvijen je cijeli sustav nijekanja dalmatinskoga hrvatstva pa zato mletačke političke projekcije nije teško pronaći ni kod ozbiljnijih hrvatskih povjesničara, koji su poput Ivana Lučića bili u njezinoj službi. Upravo se u mletačkoj historiografiji poklapao taj smjer s historiografijama istočnih napadača, koji je cijeli niz stoljeća, uključivši i sadašnje događaje bio sukladan s političkim silnicama. Upravo je na te silnice u prvom dijelu svoje knjige upozorio Perojević.

Prijetnja hrvatskoj državi dolazila je s istoka kojim su gospodarili moćni Osmanlije i sa sjeverozapada odakle je Mletačka Republika, zbog svojih pomorskih i trgovačkih interesa, nadirala na istočnu obalu Jadrana. Hrvatskoj je ostajao prostor saveza s Madžarima na sjeveru i s Habzburzima na zapadu. Dok su napadačke strategije – mletačka i osmanska – vrlo često sudjelovale u pohodima protiv hrvatskih gradova i utvrda, savezničke su se iscrpljivale u međusobnom nadmetanju za prevlast, što je slabilo obrambenu moć. Njih je jedino papa poticao na jedinstvo u obrani zapadnoga kršćanskoga svijeta, čiji je Hrvatska bila najistaknutiji i najnapadaniji dio.

U napadačkim silnicama mogu se prepoznati trajne prijetnje hrvatskom državnom području, a u odnosima saveznika, bez obzira na pokadšto pokazanu dobru volju, probija sva tragedija nesretnoga naroda koji na međunarodnoj razini nema svoga vlastitog suverena. Tek vlastita središnja državna vlast mogla je omogućiti konsolidaciju obrane, a savezništva su joj u tomu mogla samo pomagati. U igrama između napadaja, primirja i potpisivanja mirovnih ugovora Hrvatska je uvijek bila žrtvom jer upravo zbog toga nije mogla voditi vlastitu politiku, a ratni predasi nisu uspostavljani radi mira na hrvatskoj granici, nego vrlo često poradi sebičnih i taktičkih interesa pojedinih suverena. Upravo u takvim političkim i ratnim okolnostima djeluje Petar Kružić, koji nakon osmanskoga zaposjedanja Bosne brani preostale hrvatske zemlje od turskoga nastraja s istoka i mletačkih zaposjedanja sa sjeverozapada. Perojević je osvijetlio Kružićevu osobnost s vojnoorganizacijske, političke, diplomatske i vojničke dimenzije.  U vojničkim pothvatima obično se ističu Kružićeve pobjede nad Turcima 1524. kraj Klisa, 1525. kraj Senja te 1532. oslobađanje Solina od turske vlasti, a nerijetko se spominje i njegova pogibija prigodom turskoga osvajanja Klisa.

Perojević spominje i njegov vojnički udjel u Frankopanovu vojničkom pothvatu prigodom dopreme naoružanja, streljiva, opreme i hrane opkoljenom Jajcu. No sve su to tek vanjske  manifestacije Kružićeva umijeća i hrabrosti, koje bi potpuno izostale da nije bilo njegove „diplomatske“ borbe, a ona se obično svodila na svojevrsno prošenje i moljakanje pomoći za obranu slobodnih dijelova Hrvatske. Ponajprije grada Klisa, koji je uz Senj tada držao vrata cijele hrvatske obale.  Kronični nedostatak novca kojim su plaćani vojnici, nabavljana oprema te se učvršćivale utvrde samo je povremeno stizao od rimskih papa. Car i kralj Ferdinand, bez obzira na to što je znao važnost Klisa, nije imao novca ni ljudstva za njegovu obranu, a zbog stalnih mletačkih podmetanja i optužaba, vrlo je često Kružića opominjao i branio mu svaku obrambenu pripremu.

Mlečani su zbog zaštite svojih trgovačkih probitaka imali potpuno drukčiji odnos prema Osmalijama. Upravo su zato često plijenili Kružićevu dostavu pomoći sve opkoljenijem Klisu. Uviđajući to kao stalan problem on je od Ferdinanda tražio da mu da luku Lovran, gdje bi mogao držati svoje brodove, a odatle se i zalijetati na neprijateljsko brodovlje. Bio je to začetak uskočke mornarice, koja je slijedila borbene tradicije hrvatske pomorske vještine još iz srednjega vijeka. S druge pak strane svojim postrojbama često je duboko prodirao u okupirana područja, gdje bi Turcima pripremao svakovrsna iznenađenja. U knjizi o Kružiću i njegovim uskocima Perojević je oslikao panoramu hrvatske političke nesreće, koja je, unatoč svim nedaćama, u Kružiću, Frankopanima, Zrinskim, Jurišićima i cijelom nizom drugih hrvatskih vojskovođa uspjela tijekom krvavoga 16. stoljeća sačuvati „Ostatke ostataka“, a oni su opet u svim kasnijim osloboditeljskim pothvatima bili podloga za širenje slobodnoga hrvatskoga državnog područja.

Padom pak Klisa pod Osmanlije otišao je i zadnji hrvatski grad na jugu zemlje pod tuđinsku vlast. U samo predvečerje pada iz Kilsa nam je kao zalog budućih junačkih djela ostala priča o dvoboju između Hrvata Miloša i Turčina Bakote. Bila je to biblijska slika Davida i Golijata, u kojoj je mladić Miloš savladao golemoga Turčina. Kružićevom smrću pak preživjeli branitelji Klisa svoje su utočište pronašli u Senju. Upravo će iz Senja sljedećih osamdesetak godina voditi ogorčenu borbu protiv Turaka s jedne, a Mlečića s druge strane. Jednako će se hrvati s političkim problemima kao Kružić, koji je za svaki znatniji vojnički pothvat morao stalno tražiti pomoć svojih kršćanskih saveznika. Njegovi će uskočki nasljednici razviti i svoja pomorska umijeća. Naime, zbog višelične mletačke politike bili su prisiljeni na gusarenje i samofinanciranje vlastite obrane.

Perojevićeva knjiga „Petar Kružić“ objavljena je ponovno u Zagrebu 1998. pod naslovom „Orao s Klisa“. Ne samo da taj čin pokazuje još uvijek svježinu auktorovih zapažanja, nego i aktualnost vojskovođe Petra Kružića, čiji su borbeni potomci devedesetih godina u veličanstvenim vojnim pobjedama osigurala opstojnost hrvatskoj državi. Naslov pak knjige najbolje karakterizira ovoga neumrloga hrvatskog vojskovođu.

Mate Kovačević

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

Objavljeno

na

Objavio

Slovenski političari i mediji u petak se većinom solidariziraju s odlukom premijera Mire Cerara da otkaže sastanak u Zagrebu s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem zbog njegova odbacivanja arbitraže pred međunarodnim auditorijem, a neki navode da je Plenkovićev govor u UN-u u kojemu je arbitražni sporazum nazvao ništetnim bio šok za slovensku stranu.

S Cerarom se solidarizirao se i predsjednik države Borut Pahor koji je u petak, uoči otvaranja predizborne kampanje za svoj drugi mandat pred izbore 22. listopada, kazao da je otkazivanje sastanka izazvala “tvrdoglavost” hrvatske politike koja inzistira na kontaminiranosti arbitražnog postupka.

“Tvrdoglavo inzistiranje na nepoštovanju obveza iz arbitražnog sporazuma je neprihvatljivo, no uvjeren sam da će dijalog na koncu omogućiti  mirnu provedbu arbitraže”, kazao je Pahor koji je kao predsjednik vlade 2009. u ime Slovenije potpisao dogovor o arbitraži, čime je Ljubljana uvjetovala ulazak Hrvatske u EU.

“Mi sada na svojoj strani imamo međunarodno pravo i međunarodnu zajednicu, zato moramo nastojati da tu potporu ne izgubimo”, ustvrdio je Pahor u Bovecu na zapadu države.

Premijer Plenković je rekao u četvrtak u govoru pred Općom skupštinom UN-a da je Hrvatska morala izaći iz arbitraže o granici sa Slovenijom jer ju je Slovenija kompromitirala i upozorio da takvo “nepoštivanje međunarodnog prava” obeshrabruje ostale države da sporove rješavaju uz pomoć treće strane.

Ljubljansko “Delo” piše da je Plenkovićev govor u UN-u svojom “nediplomatskom” otvorenošću izazvao pravi “šok”, kao i odluka Cerara da posjet zbog toga otkaže.

“Prema našim informacija, Cerar se s Plenkovićem za posjet Zagrebu bio odlučio iako dnevni red sastanka nije bio usklađen niti dogovoren”, navodi “Delo” koji prijašnji dogovor o sastanku tumači kao Cerarovu nepotrebnu koncesiju hrvatskom premijeru.

Cerar je naime otkazivanje susreta protumačio Plenkovićevim “kršenjem” dogovora po kojemu se u Zagrebu trebalo razgovarati o primjeni arbitražnog sporazuma.

U razgovoru za slovenske medije, Cerar je naknadno, nakon otkazivanja sastanka, kazao da je sada preduvjet za nastavak dijaloga da Hrvatska prizna arbitražni sporazum kao važeći međunarodni ugovor, te da se na idućem sastanku, ako i kada do njega dođe, razgovara o suradnji dviju država na njegovoj provedbi.

Da je takav susret u bliskoj budućnosti malo vjerojatan, govore oštre izjave Cerarova suradnika, predsjednika parlamenta Milana Brgleza, koji je kazao da je Plenkovićevo ponašanje u UN-u bilo ismijavanje međunarodnog prava, zloupotreba govora u svjetskoj organizaciji, da Cerar i nije imao druge mogućnosti nego da sastanak otkaže i da  je jasno kako u atmosferi tako nastalog nepovjerenja s Hrvatskom o provedbi nije moguće govoriti, prenose slovenski mediji.

“Sada je loptica u sporu prebačena na hrvatski dio igrališta”, kazao je Brglez, član Stranke modernog centra (SMC) koju vodi premijer Cerar.

Mediji najavljuju da će se u nastaloj situaciji Cerar ponovno odlučiti da odnose s Hrvatskom i arbitražni spor stavi na dnevni red sastanka političkog vrha, neformalnog susreta na kojemu se obično traži politička homogenizacija oko najvažnijih nacionalnih pitanja, te da će istog dana na istu temu biti sazvan i parlamentarni odbor za vanjske poslove.

Predsjednik tog odbora, Jožef Horvat, zastupnik oporbenih kršćanskih demokrata iz Nove Slovenije (NSI), kakzao je u petak da ga je nastup hrvatskog premijera za govornicom UN-a jako zabrinuo.

Plenkovićeve poruke Sloveniji su po njegovim riječima kontradiktorne jer on s jedne strane ističe privrženost Hrvatske vladavini prava, a s druge strane ne priznaje arbitražnu presudu govoreći da je arbitražni postupak kontaminiran i tako se “sam postavlja u ulogu suca”, kazao je Horvat.

Stier: Potez Cerara pokazuje da Slovenija nije spremna za dijalog

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Austrija uskoro zabranjuje pokrivala za glavu

Objavljeno

na

Objavio

Od 1. listopada u Austriji na snagu stupa zakon kojim se zabranjuje nošenje pokrivala za lice u javnosti, a vlasti su odlučili o tome dodatno informirati svoje građane ali i strane državljane.

U poruci objavljenoj na stranicama policije piše kako zakon zabranjuje prekrivanje lica na način da ono više nije prepoznatljivo. Zabrana se odnosi na javna mjesta kao i na javne zgrade.

Onaj tko prekrši zakon bit će kažnjen sa 150 eura, a pokrivalo će se morati ukloniti na zahtjev, a onima koji odbiju otkriti lice prijeti privođenje.

Na svakom letku nalaze se poruke na njemačkom, engleskom, arapskom i turskom jeziku.

facebook komentari

Nastavi čitati