Pratite nas

Religija i Vjera

Papa Franjo: Ljubljeni Pavle VI., hvala ti na skromnom i proročkom svjedočenju ljubavi za Krista i njegovu Crkvu!

Objavljeno

na

Papa Franjo slavio je jučer na Trgu sv. Petra misu kojom je zaključen rad ovogodišnje izvanredne biskupske sinode posvećene obitelji, a ujedno je to bila i misa beatifikacije pape Pavla VI.

Na misi je sudjelovalo više od 70.000 vjernike iz svih dijelova svijeta, a posebno su brojne bile skupine vjernika iz biskupijâ Brescia, Milano i Rim, uz koje su vezani život i služba pape Montinija. Sveti se Otac u homiliji dotaknuo života i primjera novoga blaženika, kao i sinodskih tema.

Papa je započeo podsjećajući na današnji evanđeoski odlomak, u kojem farizeji i herodovci postavljaju Isusu zamku kako bi ga uhvatili u riječi, a Isus kaže: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje.“ „To je učinkovit izričaj“ – kaže Papa – „koji Gospodin upućuje svima koji si postavljaju problem savjesti, osobito kada su u pitanju njihova ugoda, bogatstvo, ugled, moć i dobar glas.“

„Isus zasigurno naglašava drugi dio izričaja“ – rekao je dalje Papa – „’[Podajte] Bogu Božje’, a to znači potvrđivanje i ispovijedanje – pred bilo kojom moći – da je Bog jedini Gospodar čovječanstva, da nema drugoga. To je stalna novost koju valja svaki dan nanovo otkriti i koja traži svladavanje straha koji često osjetimo pred Božjim iznenađenjima.“

„Bog se ne boji novih stvari!“ – kazao je papa Franjo – „Zbog toga nas uvijek iznenađuje, otvara naša srca i vodi nas neočekivanim putovima. Obnavlja nas: stalno nas čini ‘novima’. Kršćanin koji živi Evanđelje ‘Božja je novost’ u Crkvi i svijetu. Koliko tek Bog voli tu ‘novost’!“ – rekao je Sveti Otac, dodajući: „’Podati Bogu Božje’ znači biti poslušan njegovoj volji, posvetiti naše živote njemu i raditi za njegovo kraljevstvo milosti, ljubavi i mira.“

„U tome se pronalazi istinska snaga; u tome je kvasac koji daje rasti i sol koja daje okus svim našim nastojanjima u borbi protiv prevladavajućeg pesimizma kojeg nam svijet predlaže“ – nastavio je Papa – „U tome, također, pronalazimo naše nade, jer kada se nada položi u Boga, niti bježimo od stvarnosti niti tražimo alibi: radije, težimo podati Bogu Božje. Zbog toga mi kršćani gledamo prema budućnosti, Božjoj budućnosti. Na taj način živimo život u punini, s nogama čvrsto na zemlji, i odgovaramo hrabro na bilo koji novi izazov.“

Govoreći o zadnjim danima rada sinode, Papa je istaknuo kako je to bilo izvanredno iskustvo, u kojem se doživjela sinodalnost i kolegijalnost te se osjetila „moć Duha Svetoga, koji stalno vodi i obnavlja Crkvu“, u njezinu poslanju povijanja rana i obnavljanja nade mnogih koji su nadu izgubili. Sveti je Otac zahvalio za konstruktivno sudjelovanje u radu sinode te poželio da Duh Sveti nastavi pratiti i redovitu biskupsku sinodu sljedeće godine. „Sijemo i nastavljamo sijati, strpljivo i ustrajno, sa sigurnošću da je Gospodin taj koji daje rasti onome što smo mi posijali“ – zaključio je po tom pitanju papa Franjo.

Spominjući se novoga blaženika, pape Pavla VI., Sveti je Otac Franjo istaknuo kako je on ustanovio biskupsku sinodu. „Kada gledamo na tog velikog Papu, tog hrabrog kršćanina, tog neumornog apostola, ne možemo doli pred Bogom reći riječi koje, koliko su jednostavne, toliko su od srca: hvala! Hvala ti, naš dragi i ljubljeni papa Pavle VI.! Hvala ti na tvojem skromnom i proročkom svjedočenju ljubavi za Krista i njegovu Crkvu“ – uskliknuo je Papa Franjo.

Sveti Otac je zatim spomenuo kako je u osobnom dnevniku pape Montinija, o završnom zasjedanju Drugog vatikanskog koncila napisano sljedeće: „Možda me je Gospodin pozvao i dao mi ustrajnost za ovu službu ne zato što sam osobito prikladan za nju, ni da bih upravljao i spasio Crkvu od njezinih sadašnjih teškoća, već da bih mogao trpiti za Crkvu, i to na način koji će učiniti jasnim da je On, i nitko drugi, njezin upravitelj i spasitelj.“

„U ovome blista poniznost i veličina blaženog Pavla VI.: pred navalom sekulariziranog i neprijateljskog društva, mogao je biti postojan, s dalekosežnim pogledom i mudrošću, ponekad i osamljen – za kormilom Petrove lađe, nikada ne gubeći svoju radost i povjerenje u Gospodina“, objasnio je papa Franjo, zaključivši:

„Pavao VI. doista je ‘Podao Bogu Božje’, posvećujući svoj život nastavljanju Kristova poslanja na zemlji, ljubeći Crkvu i vodeći je kako bi bila „brižna Majka čitavoj ljudskoj obitelji, a istovremeno i službenica njezinoga spasenja“ – rekao je na koncu homilije Sveti Otac Franjo.

Na koncu svečane mise završetka sinode i beatifikacije pape Pavla VI., Sveti Otac je pozdravio hodočasnike iz Italije iz iz ostalih zemalja, a posebno hodočasnike iz Bresce, Milana i Rima, koje su na poseban način povezane sa životom i službom pape Montinija, te ih je potaknuo na vjerno nasljedovanje nauka i primjera Blaženika.

Bio je pristaša pokreta ad gentes; čega je posebno svjedočanstvo apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi, kojom je namjeravao pobuditi polet i predanost poslanju Crkve. Ova pobudnica je još uvijek i u cijelosti aktualna. Važno je razmotriti taj vidik pontifikata Pavla VI., jer se upravo danas slavi Svjetski misijski dan – podsjetio je papa Franjo.

Prije nego što molitvom Angelusa zazovemo Djevicu Mariju, drago mi je istaknuti duboku marijansku pobožnost blaženoga pape Pavla VI. Ovom prvosvećeniku kršćanski će narod uvijek biti zahvalan za apostolsku pobudnicu Marialis Cultus kao i za to što je, prigodom zatvaranja trećeg zasjedanja Drugog vatikanskog koncila, Mariju proglasio “Majkom Crkve”.

Neka nam Marija, Kraljica svetih i Majka Crkve, pomogne da u svom životu vjerno vršimo Gospodinovu volju, kao što je to činio i novi Blaženik – poželio je Papa, započinjući zatim molitvu… Nakon Angelusa, Sveti Otac je blagoslovio okupljene vjernike, preporučivši se u njihove molitve, te ih je po svom običaju, otpustio…

Radio Vatikan

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati