Pratite nas

Papa Franjo zatražio oprost zbog podjela među kršćanima na Bliskom istoku

Objavljeno

na

Molim oproštenje za sve što smo činili da dođe do podjele među kršćanima – rekao je Papa tijekom opće audijencije na Trgu svetoga Petra, na kojoj je govorio o svom apostolskom putovanju u Svetu Zemlju. Njegovu katehezu s opće audijencije prenosimo u cijelosti.

Pope Francis Visit To The Holy Land -  Day Two

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Proteklih sam dana, kao što znate, boravio na hodočašću u Svetoj Zemlji. Bio je to veliki dar za Crkvu i zahvaljujem Bogu za nj. On me vodio u toj blagoslovljenoj zemlji, u kojoj se Isus uprisutnio u povijesti i gdje su se dogodili temeljni događaji za židovstvo, kršćanstvo i islam. Želim ponovo uputiti izraze svoje iskrene zahvalnosti Njegovu Blaženstvu patrijarhu Fouadu Twalu, biskupima različitih obredâ, svećenicima, franjevcima iz Kustodije Svete Zemlje. Sjajni su ti franjevci! Prelijepo je ono što rade, ono što čine! Zahvaljujem također jordanskim, izraelskim i palestinskim vlastima koji su me primili s tolikom ljubaznošću, rekao bih čak s prijateljstvom, kao i svima onima koji su surađivali na ostvarivanju toga pohoda.

1. Glavna svrha toga hodočašća bilo je obilježavanje sjećanja na 50. obljetnicu povijesnog susreta između pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore. Bilo je to prvi put da je jedan Petrov nasljednik posjetio Svetu Zemlju: Pavao VI. je tako, tijekom Drugog vatikanskog koncila, inaugurirao putovanja papâ izvan Italije u današnjem dobu. Ta proročka gesta rimskog biskupa i carigradskog patrijarha predstavljala je prekretnicu na bolnom ali obećavajućem putu jedinstva svih kršćana, na kojem su od tada učinjeni važni koraci. Zato je moj susret s Njegovom Svetošću Bartolomejem, ljubljenim bratom u Kristu, predstavljao vrhunac toga pohoda. Zajedno smo molili kod Isusova groba a s nama su bili i grko-pravoslavni jeruzalemski patrijarh Theophilos III. i armenski apostolski patrijarh Nourhan, kao i nadbiskupi i biskupi nekoliko Crkava i zajednica, predstavnici građanskih vlasti i mnogi vjernici. Na tome mjestu gdje je odjeknuo uskrsni navještaj osjetili smo svu gorčinu i bol podjela koje još uvijek postoje među Kristovim učenicima. I to doista zadaje veliku bol, bol srcu. Još uvijek smo podijeljeni; na tome mjestu gdje je odjeknuo sâm navještaj uskrsnuća, gdje nam Isus daje život, mi smo još uvijek podijeljeni. Ali prije svega, u tome slavlju u snažnom znaku uzajamnog bratstva, poštivanja i ljubavi, snažno smo osjetili glas Dobroga Pastira Uskrsloga koji želi od svih svojih ovaca načiniti jedno stado; osjetili smo želju da ozdravimo rane koje su još uvijek otvorene i ustrajno nastavimo kročiti putem prema punom jedinstvu. Još jednom, kao što su učinili prijašnje pape, molim oproštenje za ono što je učinjeno s naše strane na jačanju te podjele, i molim Duha Svetoga da nam pomogne ponovno ozdraviti rane koje smo nanijeli drugoj braći. Svi smo braća u Kristu i s patrijarhom Bartolomejem smo prijatelji, braća, i pokazali zajedničku volju da kročimo zajedno, da činimo ono što danas možemo učiniti: moliti zajedno, raditi zajedno za Božje stado, tražiti mir, čuvati stvoreni svijet, toliko toga što nam je zajedničko. I kao braća moramo ići naprijed.

2. Drugi je cilj ovoga putovanja bilo ohrabriti ljude tih krajeva da krenu putom mira, koji je istodobno Božji dar i čovjekova zadaća. Učinio sam to i u Jordanu i u Palestini i u Izraelu. I to sam uvijek činio kao hodočasnik, u ime Boga i u ime čovjeka, noseći u srcu veliku ljubav prema sinovima te zemlje koji već predugo žive u suživotu s ratom i imaju pravo konačno upoznati dane mira!

Zbog toga sam pozvao kršćanske vjernike da se otvorena i poučljiva srca dopuste “pomazati” Duhom Svetim, kako bi bili sve sposobniji za geste poniznosti, bratstva i pomirenja. Duh Sveti omogućuje zauzeti te stavove u svakodnevnom životu, s ljudima različitih kultura i religija, i tako postati “zanatlije” mira. Mir se gradi vješto i znalački. Ne postoje industrije mira, ne. Mir se gradi svakoga dana, znalački i srca otvorena da dođe dar Duha Svetoga. Zbog toga sam pozvao vjernike da se dopuste “pomazati”.

U Jordanu sam zahvalio vlastima i narodu za njihovo zauzimanje u prihvaćanju brojnih izbjeglica iz ratnih područja, humanitarni je to rad koji zaslužuje i traži stalnu potporu međunarodne zajednice. Bio sam pogođen velikodušnošću jordanskog naroda u primanju izbjeglica, mnogih kojih bježe od rata na tome području. Blagoslovio Gospodin taj gostoljubivi narod, neka ga blagoslovi veoma! A mi moramo moliti da Gospodin blagoslovi to gostoprimstvo i tražiti od svih međunarodnih institucija da pomogne tome narodu u tome radu na prihvaćanju kojeg čini. Tijekom hodočašća i u drugim sam mjestima potaknuo tamošnje vlasti da nastave ulagati napore kako bi se ublažile napetosti na području Bliskog istoka, posebno u izmučenoj Siriji, te da nastave tražiti pravedno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Zato sam pozvao izraelskog i palestinskog predsjednika, ljude mira i mirotvorce, da dođu u Vatikan moliti zajedno sa mnom za mir. A od vas tražim da nas ne ostavite same: i vi molite, molite žarko da nam Gospodin dadne mir, da dadne mir u toj blagoslovljenoj zemlji! Računam na vaše molitve. Molite u međuvremenu, molite žarko da dođe mir.

3. Ovo hodočašće u Svetu Zemlju bilo je također prilika da utvrdim u vjeri kršćanske zajednice koje silno pate, i izrazim zahvalnost čitave Crkve za prisutnost kršćana na tome području i na čitavom Bliskom istoku. Ta su naša braća hrabri svjedoci nade i ljubavi, “sol i svjetlo” u toj Zemlji. Svojim životom vjere i molitve te hvalevrijednim odgojnim i karitativnim djelovanjem oni rade u prilog pomirenju i opraštanju, pridonoseći općem dobru društva.

Ovim hodočašćem, koje je bilo prava Gospodinova milost, htio sam donijeti riječ nade, ali mi je ona i uzvraćena! Primio sam je od braće i sestara koji se nadaju “protiv svake nade” (Rim 4, 18), koji prolaze kroz mnoge patnje, poput onih koji je pretrpio onaj koji je zbog sukoba bio prisiljen pobjeći iz svoje zemlje; poput onih koje podnose oni koji su, u raznim krajevima svijeta, diskriminirani i prezreni zbog njihove vjere u Krista. Nastavimo im biti blizu! Molimo za njih i za mir u Svetoj Zemlji i na čitavom Bliskom istoku. Neka molitva čitave Crkve podupre također hod prema punom jedinstvu među kršćanina, da svijet uzvjeruje u Božju ljubav koja je u Isusu Kristu došla prebivati među nama.

I pozivam vas sada da molimo zajedno, da se zajedno pomolimo Gospi, Kraljici mira, Kraljici jedinstva među kršćanima, Mami svih kršćana: neka nam ona dadne mir, čitavom svijetu, i neka nas ona prati na tome putu jedinstva.

(IKA/Bitno.net)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Povijesni dan za Kurde: Kurdi na sjeveru Iraka danas izlaze na referendum o neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

Za Kurde je danas povijesni dan: Kurdi na sjeveru Iraka danas izlaze na referendum o neovisnosti.

Zato nad glavom svakog Kurda visi i misao: hoće li ovaj ponedjeljak biti početak ostvarenja njihova stoljetnog sna o stvaranju kurdske države ili početak novih krvavih sukoba.

Unatoč tome što su SAD i europske zemlje upozorili vlast Kurdistana da odustane od referenduma, Kurdi su odlučni provesti ga. Zato rastu strahovi od izbijanja sukoba u kojem bi Kurdi za neprijatelje mogli imati iračku saveznu vojsku i šijitske snage, ali i Tursku, Iran i sirijske provladine snage.

Šef iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Shamhani upozorio je da će Iran, u slučaju provedbe kurdskog referenduma, s Iračkim Kurdistanom kao autonomnom regijom raskinuti sve sporazume koji se tiču međusobne granice te će zatvoriti granice, piše Hassan Haidar Diab / Večernji list

Također je najavio iransku vojnu intervenciju ako rezultat kurdskog referenduma bude negativno utjecao na sigurnost sjeverozapadnog Irana (naseljenog Kurdima). Iran neće dopustiti stvaranje “druge izraelske države“. No najoštriji je bio turski predsjednik Erdoğan koji tvrdi da referendum ugrožava i tursku nacionalnu sigurnost. – Korak prema neovisnosti na sjeveru Iraka greška je i prijetnja teritorijalnom integritetu Iraka i nacionalnoj sigurnosti Turske, što smo mi uvijek branili i nastavit ćemo braniti – kazao je Erdoğan koji smatra da “referendum nikome nije u interesu”.

Unatoč tome da se Turska uvijek ponosila svojim dobrim odnosima s autonomnom kurdistanskom regionalnom vladom na sjeveru Iraka, čiji je lider Masud Barzani čest gost u Ankari, Turska pozorno prati svaki potez u pravcu potpune nezavisnosti te regije u strahu od stvaranje kurdske države koja bi imala aspiracija otkinuti i značajan komad njihove zemlje. Osim što je Turska zaprijetila sankcijama kurdskom sjevernom Iraku, njihove postrojbe izvele su vojne vježbe uz granicu. Više od stotinu tenkova i vojnih vozila uz podršku radara i bacača raketa stacionirano je na poljanama u blizini granice, s ciljnicima usmjerenima prema kurdskim planinama. Turski parlament odobrio je ulazak svojih snaga u Irak u slučaju proglašenja neovisnosti Kurdistana.

Vlada u Bagdadu pak boji se da bi referendum mogao podijeliti zemlju i izazvati širi regionalni sukob. Irački premijer Haider al-Abadi poduzet će sve mjere protiv referenduma u regiji Kurdistan, a ako je potrebno – upotrijebit će i vojnu silu s obzirom na to da su irački Kurdi, kojih ima oko 7,5 milijuna od 37,2 milijuna stanovnika Iraka, najavili da će referendum održati i na “spornim” područjima pod kontrolom kurdskih snaga. To su područja u pokrajinama Kirkuk, Diyala i Niniva, koja su Kurdi u borbama protiv Islamske države pripojili svojoj regiji, iako su izvan njihovih administrativnih granica.

Osim što je svijet zabrinut zbog sukoba između kurskih pešmergi i turske, a možda i iranske vojske, zabrinutost vlada i zbog sve veće vjerojatnosti izbijanja sukoba između kurdskih snaga i ostalih etničkih i vjerskih iračkih skupina koje se protive odcjepljenju Kurdistana. Protiv neovisnosti Kurdistana bezrezervno su se izjasnili i irački Turkomani i Jezidi na sjeverozapadu zemlje. Jezidi i njihove snage koje drže područje od Sinjara do sirijske granice odvojili su se od kurdskih pešmergi i ušli u neformalni savez sa šijitskim snagama koje su aktivne uz sirijsku granicu. Irački Turkomani ponovili su svoje protivljenje referendumu i pozvali sve svoje sunarodnjake da ga bojkotiraju.

Najkritičnije će biti u Kirkuku gdje je već došlo do oružanih sukoba između Iračke turkmenske fronte i kurdskih pešmerga u kojima je poginulo pet osoba. Ershad Salihi, čelnik Iračke turkmenske fronte, zaprijetio je kako neće priznati rezultate referenduma te da će se njegovi borci boriti do zadnje kapi krvi kako bi očuvali suverenitet i integritet Iraka. Međutim, ono od čega u Iraku najviše strahuju sukobi su između šijita i Kurda s obzirom na to da se protiv referenduma izjasnio i jedan od lidera šijitskih snaga u Iraku, Qais al-Khazali, koji je na čelu skupine Asa’ib Ahl Al-Haq koja broji 10 tisuća boraca. Istog je mišljenja i brigada Hezbollah i druge koje zajedno čine šijitski Hashd Al-Shaabi. On je pod izravnim zapovjedništvom premijera Haidera al-Abadija.

Oštre poruke uputio je i jedan od najutjecajnijih i najmoćnijih šijitskih klerika u Iraku, šeik Moqtada al-Sadr, kazavši kako taj referendum znači samoubojstvo za Kurde u Iraku. Kurda ukupno ima oko 40 milijuna, većina živi na Bliskom istoku, ali postoji i značajna kurdska dijaspora u Azerbajdžanu, Armeniji, Gruziji, Rusiji te u novije vrijeme u Europi i SAD-u. Kurdi predstavljaju većinu u autonomnoj regiji iračkog Kurdistana te su značajna manjina u susjednoj Turskoj, Siriji i Iranu, gdje se kurdski nacionalni pokreti bore za veću autonomiju unutar tih zemalja.

Postoje brojne legende o porijeklu Kurda. U jednoj od njih opisuju se kao potomci anđeoskih sluga kralja Solomona. Kralj Solomon poslao ih je u Europu da mu dovedu 500 lijepih djeva za njegov harem. Kad su sluge to napravili i vratili se u Izrael, kralj Solomon već je bio umro. Oni su se s djevama naselili u planine, oženili se njima, a njihovo potomstvo kasnije je postalo poznato kao kurdski narod. Kurdski nacionalizam pojavio se nakon Prvog svjetskog rata i raspada Otomanskog Carstva, koje je povijesno gledano uspješno integriralo Kurde kroz nasilnu represiju kurdskih pokreta za neovisnost. Prakticiraju više religija te kao takvi predstavljaju možda i najraznolikiji religijski narod zapadne Azije. Tradicionalno, Kurdi uzimaju velike slobode u prakticiranju vjere. Njihove religije su islam, ahl-e haqq, jazidis, zoroastrijanizam, judaizam i kršćanstvo.

Dok u svim zemljama u kojima žive Kurdi nemaju gotovo nikakav status, u Iraku već imaju gotovo sve elemente koje čine pravu državu: vlastitu izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. S obzirom na to da je to područje još dio Iraka, takva autonomija mnogim Kurdima više nije dovoljna. Prije svega ovise o prihodima od nafte, iz nalazišta koja se nalaze na kurdskim područjima.

Bagdad je do sada ostavljao Kurdima samo 17 posto prihoda od tamošnje nafte, dok mnogi Kurdi ne razumiju zašto bi uopće dijelili bogatstvo svoje zemlje s Bagdadom. Tim više što je kurdsko područje uz granicu s Turskom i gospodarski mnogo naprednije i stabilnije od ostatka Iraka. Irački Kurdistan blagoslovljen je ogromnim količinama nafte. Navodno je riječ o 45 milijardi barela. No sve dosad nisu mogli kontrolirati gigantsko naftno polje u Kirkuku koje je na svom vrhuncu davalo više od 650.000 barela nafte dnevno. Naftu Kurdi prodaju u pola cijene.

U svemu tome značajna je i uloga Turske kroz koju kurdska nafta odlazi dalje na tržište. U Kurdistanu se ulaže u infrastrukturu, svakog dana niču nove zgrade, a trgovina cvjeta. Prije svega sa susjednom Turskom.

Kurdi se danas poistovjećuju s Izraelcima koji su prošli patnje i na kraju dobili svoju državu. Iako danas gotovo cijeli svijet upozorava na moguće posljedice referenduma, Kurdi za to ne mare. Štoviše, uvjereni su da će nova država Kurdistan biti kao i Izrael, s jakim zapadnim savezom, ali okružena neprijateljima.

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) nakon dugo vremena odlazi u oporbu

Objavljeno

na

Objavio

REUTERS

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) je nakon najgoreg izbornog rezultata u poslijeratnoj povijesti u nedjelju isključila mogućnost nastavka tzv. velike koalicije s demokršćanima i najavila odlazak u oporbu, dok izbornu pobjednicu Angelu Merkel očekuje mukotrpno sastavljanje vladajuće koalicije.

“Danas navečer završava naša koalicija s Unijom CDU/CSU. Ja ću kao predsjednik SPD-a voditi oporbu u Bundestagu”, najavio je predsjednik SPD-a Martin Schulz obraćajući se okupljenima u stranačkom stožeru u Berlinu nakon objavljivanja prvih rezultata po kojima su socijaldemokrati pretrpjeli težak poraz i s 20,2 posto ostvarili najgori poslijeratni rezultat.

“Potpuno je jasno da je ovaj rezultat jasan signal birača da smo mi sada oporbena stranka”, rekao je Schulz i time potvrdio prijašnje izjave nekih čelnika stranke o odlasku SPD-a u oporbu.

“SPD neće voditi nikakve koalicijske pregovore. To je u potpunosti isključeno”, rekao je predsjednik zastupničkog kluba socijaldemokrata u Bundestagu Thomas Oppermann.

On je objasnio da će kao najjača stranka oporbe predstavljati “utvrdu demokracije” u svjetlu činjenice da je s 13,5 posto u parlament ušla desno populistička Alternativa za Njemačku (AfD).

“Ulazak AfD-a je povijesni rez preko kojeg niti jedan demokrat ne može samo tako prijeći”, rekao je Schulz.

Uniji CDU/CSU s kancelarkom Angelom Merkel predstoje pregovori o sastavljanju koalicije. Nakon odluke SPD-a o odlasku u oporbu politički je još jedino moguća koalicija sa strankom Zeleni i liberalima iz FDP-a.

Ovakva konstelacija je od lipnja ove godine na vlasti u saveznoj pokrajini Schleswig Holstein.

Očekuje se da bi sastavljanje tzv. Jamajka koalicije (nazvane tako zbog boja stranaka, crne, žute i zelene) bilo mukotrpno zbog velikih razlika u političkim programima pojedinih stranaka. To posebice vrijedi za razlike između Kršćansko-socijalne unije (CSU) koja slovi za konzervativniji dio Unije i stranke Zeleni koja ne mnogim područjima zastupa suprotne interese od bavarskog CSU-a.

Prema rezultatima izlaznih anketa javnog servisa ARD-a, Unija CDU/CSU osvojila je 32,5 posto glasova, a slijedi Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) s osvojenih 20 posto. Riječ je o najgorem izbornom rezultatu njemačkih socijaldemokrata od 1949. godine.

Desna Alternativa za Njemačku (AfD) je prema izlaznim anketama osvojila 13,5 posto glasova, Liberalno-demokratska stranka (FDP) 10,5, stranka Zeleni 9,5 te stranka Ljevica 9 posto glasova.

AfD, koja se najviše profilirala kroz kritiku izbjegličke politike vlade Angele Merkel, tako je postala treća politička snaga u Njemačkoj.

Prvi nepotpuni službeni rezultati trebali bi biti poznati tijekom večeri.

facebook komentari

Nastavi čitati