Parada neukusa u Kninu: Izazvan zvižducima, Milanović (i opet) nije odolio svađalačkom tonu

0

Improvizirao i dopustio da njegov temperament zavlada svečanošću.

Dogodilo se ponovno ono što je ionako malo tko sumnjao da će se dogoditi. Državni vrh na svečanosti na središnjem kninskom trgu izviždan je od dijela prisutnih, unatoč pozivima prethodnih dana da se očuva dostojanstvo na mjestu na kojem bi Hrvatska trebala slaviti trenutak jedinstva, bio on stvaran ili imaginaran, koji ju je doveo do trijumfalne pobjede.

zoran-milanovic-pusic-josipovic-leko-knin-2014-100No, dok je predsjednik Josipović (kao i predsjednik Sabora Josip Leko, koji je prošao bez zvižduka) posve očekivano zadržao dostojanstvo svoje funkcije i održao civiliziran govor ne dopustivši da ga išta omete, te potom komentirao da su zvižduci svakako neprimjereni, ali da je i to dio demokracije, odnosno, u prijevodu, da je to nešto s čime se ozbiljan državnik mora znati nositi, premijer je, posve u svojem uobičajenom svađalačkom stilu prihvatio serviranu lopticu i uzvratio, privatiziravši pri tom svečanost koja ne pripada ni njemu ni onima koji su mu zviždali.

Ako Knin na današnji dan ne bi trebao biti mjesto na kojem se zviždi legitimno izabranom državnom vrhu, svakako ne bi trebao biti ni mjesto na kojem se državni vrh obračunava s političkim protivnicima. Pogotovo ne tonom i pozom kakvom premijer odgovara oporbi na aktualnom satu u sabornici.

Kad bi smo bili Marsovci, i kad ne bismo ništa znali o tome kako Milanović vodi ovu vladu, bio bi to sjajan govor. Premijer se u njemu predstavio kao naš zaštitnik od tisućugodišnjih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Tisuću godina smo radili i ginuli za strance koji su nas tretirali kao stranci, rekao je MIlanović imenujući pri tom Nijemce i Talijane, kao da ti isti danas nisu vlasnici pola Hrvatske, posebno zatim napominjući da je svaka hrvatska vlast bila narodna vlast.

– Ova vlada je narodna vlada i dok je tako upravljat ćemo ovom zemljom i vodit ćemo Hrvatsku na pravi put, a reći ću vam koji je to put – put hrvatskih interesa, koji smo izgubili kad je ova tvrđava tamo gore pala pod tuđina, govorio je Milanović (ciljajući pritom na Otomane?). Kad ne bismo znali, možda bismo i povjerovali.

Nažalost, ako su neki pokušali svojim zvižducima privatizirati ili oteti i zloupotrijebiti svečanost, to je na koncu napravio sam premijer, održavši još jedan poluimprovizirani politički govor u tonu i stavu koji je za njegovu funkciju potpuno neprimjeren, drčan, preglasan, izazivački i svađalački (samo što nije izgovorio ono svoje ‘mogu vas u zubima sve nositi’), dodatno pothranjujući neprimjerene zvižduke dijela prisutnih, umjesto da bude pomirljiv, a zaokruživši sve to komentarima za televizijske kamere neposredno nakon govora.

Dobro je da narod vidi razliku (između nas i njih), reče on nakon govora. Ja je danas nisam vidio. Bila je to ista razina.

Zviždanja je nazvao političkom provokacijom u režiji HDZ-a, što, naravno, nitko realističan ne može unaprijed odbaciti, ali ne može odbaciti niti mogućnost da neki ljudi, pojedinci, zvižde i zato što im se zviždi, zato što ih ne impresionira čak ni takva svečanost i zato što ne osjećaju nikakvo poštovanje prema aktualnoj vlasti, a možda ni onoj prethodnoj. Možda više ne vjeruju bilo kakvoj hrvatskoj vlasti. A zvižde na jedinom mjestu na kojem će ih netko čuti.

Onima koji već drugu godinu “deru grla” u Kninu, Milanović je poručio da je pravo mjesto za zviždanje na Markovom trgu. Na onom Markovom trgu na kojem moraš tjednima unaprijed tražiti odobrenje za skup? Na onom Markovom trgu gdje moraš stati u red da te prebroje i ući u kavez koji je na sigurnoj udaljenosti od zgrada Vlade i Sabora, kako bi bilo sigurno da nitko s ulaza u te dvije institucije neće vidjeti tvoje transparente, a kamoli čuti tvoje zvižduke iza dvostrukih izostakala?

Osobno nisam od onih koji bi bilo kome zviždali, niti pozivam na zviždanje, jednako kao i većina stanovnika Lijepe naše, ali za one koji jesu na taj način spremni iskazivati svoje legitimno nezadovoljstvo jedino mjesto na kojem ima smisla zviždati je – upravo tamo gdje će te netko čuti i vidjeti. Pa makar bilo i potpuno neprimjereno.

Nisam spreman ni glumiti ni lažni pijetet u Kninu. Svečanost na trgu nije misa zadušnica. Kao što ni pobjeda u Oluji nije izvojevana (isključivo) molitvom i dostojanstvom. Već  puškom u ruci i s krvlju na rukama, kao u svakom ratu. A ovo nezadovoljstvo prema aktualnoj vlasti nije i ne može biti isključivo proizvod zakulisne stranačke borbe. Kao što ni paraproslava u Čavoglavama nije nastala tek kao HDZ-ovski ili neoustaški dernek, kao što su to neki spremni ustvrditi.

Paralelna proslava nije nastala i danas živi samo zato što su branitelji po prirodi problematični i apriori odbijaju odnos sa SDP-ovom vladom, već i zato što ta vlada samozadovoljno govori posve drugačijim jezikom i sama ne zna uspostaviti komunikaciju. Niti to zapravo pokušava. Kao što ne znaju i ne pokušavaju uspostaviti civiliziranu komunikaciju ni s Crkvom, ni sa sindikatima, ni sa poslodavcima, poduzetnicima, obrtnicima… a u konačnici ni sa svojim vlastitim biračima.

Put vlade Zorana Milanovića je put konflikta i on se jedino u takvom konfliktu pronalazi, kao što je pokazao današnji govor.

Nije Problem u samim zvižducima, Problem je u Zoranu Milanoviću. Još preciznije: Problem se zove Zoran Milanović!

No, dobro, problem jest i u onima koji zvižde. Ali, u konačnici, što ako zvižde? Najsmješniji su oni za koje je nepoštovanje prema državnoj vlasti isto što i državni udar.

Jer, bolje i da zvižde nego da se samoubijaju. Jutros se još jedan takav s “margine društva” ubio u Vodicama. Odjeven u maskirnu uniformu raznio se bombom.

Na današnji dan.

Što premijer ima reći na takvu poruku? Je li ona u redu samo zato što se nije raznio u Kninu ili na Markovom trgu? Misli li da je upućena njemu ili nekoj apstraktnoj vladi i društvu? Je li i ona nepoštovanje prema njemu kao instituciji?

Ili je krajni krik očaja ljudi koji više ne vide kako bi mogli promijeniti svijet oko sebe.

Autor: Ivan Hrstić/politikaplus.com

facebook komentari