Partizan Jure Galić: Moji suborci pobili su 30 Vrgorčana

2
LJUBUŠAK o svojoj nerazjašnjenoj ulozi u ODMAZDI ‘OSLOBODILAČKE VOJSKE’
[dropcap]N[/dropcap]isam sudjelovao u samom napadu i znam da je tamo ubijeno između dvadeset i trideset Vrgorčana, o čemu su dalmatinski partizani šutili kao ribe, kazuje Galić protiv kojeg se, inače, u Ljubuškom sprema optužnica zbog njegovih ratnih i poratnih zločina
‘Učestvovao sam kao podrška u akciji u kojoj je oslobođen Vrgorac polovicom 1942. godine. Nisam učestvovao u samom napadu i znam da je tamo ubijeno između dvadeset i trideset Vrgorčana, o čemu su dalmatinski partizani šutili kao ribe. Bila je to osveta komšija-komšiji, koji su na taj način riješili njihove lokalne obračune i tu je stradalo najmanje dvadeset, trideset nevinih ljudi“.
Ovo je u intervjuu za sarajevski tjednik “Slobodna Bosna“ izjavio Jure Galić (rođen 20. rujna 1921. godine u Bijači kraj Ljubuškog), aktualni predsjednik SUBNOR-a BiH i pripadnik Biokovskog partizanskog odreda od njegova osnutka 7. lipnja 1942. godine.
Njega se sumnjiči za brojne ratne i poratne zločine u trokutu Metković – Biokovo – zapadna Hercegovina. Iako je u svojoj knjizi “Vrijeme i ljudi“ opisao svoj ratni put i događaje, ovo je prvi put da Jure Galić otvoreno govori o ubojstvu nevinih osoba (među kojima i devet žena) u Vrgorcu. Ali rodijak Rojak (Rođak) nije u tome sudjelovao. On je samo davao podršku. A odgovornost za organizirano strijeljanje civila na vrgoračkom groblju prebacuje na seoski obračun.No, ovo priznanje svakako bi moglo biti dovoljan razlog Državnom odvjetništvu RH za pokretanje kaznenog postupka za ratni zločin. Ako se i uvaži njegova izjava da nije sudjelovao u ubojstvu, mora ga se teretiti kao čovjeka koji je davao “podršku“ ili barem saslušati kao očevica i sudionika.

U Ljubuškom spremaju optužnicu protiv Rojaka zbog njegovih ratnih i poratnih zločina. Iako se često hvalio svojim podvizima u Hercegovini Jure sada pere ruke i od ubojstva 66 hercegovačkih fratara. Premda je 7. veljače 1945. godine boravio u Širokom Brijegu kao član Okružnog komiteta za zapadnu Hercegovinu, on opet pere ruke poput Pilata, a odgovornost prebacuje na dalmatinske partizane.
“Na Širokom Brijegu je bilo najteže, jer je ustaštvo tamo utjecajno”, kazao je za “Slobodnu Bosnu” Jure Galić.
“Pogotovo je bio utjecajan katolički kler koji je bio skoro apsolutno ustaški orijentisan. Naši su tu napravili jedan džumbus. Radnje su bile isprovaljivane, a zapovjednici dalmatinskih postrojbi nisu mogli vladati jedinicama i pojedincima.”
Opet Jure nigdje, a krivi Dalmatinci. Čudno da je u svojoj nedavno napisanoj biografiji istaknuo da nigdje i nikad nije ni mrava zgazio. A ja od mnogih čuo da je taj snažni dvometraš i nakon rata, kao svemoćni okružni tužitelj u Mostaru, znao meračiti nad “klasnim neprijateljima“, posebice onim snažnijim.

PETAR MILOŠ

“Bogunović je naredio strijeljanje 33 civila”

U Vrgorcu još nisu zacijelile rane od krvavog lipnja iz 1942. godine kada su partizani bez istrage i suda strijeljali trideset troje nevinih civila. Za vrijeme bivše države o ovom strašnom zločinu malo se govorilo iz straha za vlastitu sigurnost, pa zbog toga istraga nikad nije pokrenuta, niti počinitelji kažnjeni. Tako je bilo sve do devedesetih.
– Mi smo se 1990. godine obratili Hrvatskom žrtvoslovnom društvu, na čijem je čelu bio dr. sc. Zvonimir Šeparović, da pokrene kazneni postupak pred državnim organima protiv nalogodavaca i izvršitelja zločina iz 1942. godine. Međutim, unatoč priloženoj dokumentaciji istraga nikad nije pokrenuta. Bivši admiral JNA Petar Bogunović, naredio je taj zločin, a čuo sam da je u njemu sudjelovao i Jure Galić. Obitelji stradalih namjeravaju protiv Jure Galića i ostalih sudionika podnijeti kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu – kazao nam je bivši vrgorački gradonačelnik Ljubomir Markotić, čijeg su djeda i ujaka partizani strijeljali 1942. godine, te je pojasnio:
– O tom zločinu postoji svjedočenje Branke Markotića, koji je sudjelovao u tom napadu, kao i izjava Stanke Borovca, koji je spasio moju majku od strijeljanja. Tijekom tog krvavog lipnja Vrgorac je dobio i svog heroja, a to je bio pokojni grobar Filip Roglić, koji je pokopavao žrtve. Naime, Roglić je na jednoj žrtvi osjetio otkucaje bila, prenio ju je u obližnju kuću, a u prazan sanduk stavio je kamenje i pokopao ga zajedno s ostalim žrtvama. Juri Galiću i njegovoj ekipi stavlja se na teret još jedan zločin, koji su partizani počinili u siječnju 1945. godine u Vrgorcu.
– Prilikom povlačenja iz zapade Hercegovine partizani su iz ljubuškog zatvora prema Vrgorcu odveli više od četrdeset civila, među kojima je bio i fra Maksimilijan Jurčić (ujak bivšeg SDP-ova gospodarskog stratega Ljube Jurčića). Potom su ih odvojili u dvije skupine, jednu grupu su strijeljali na putu prema Kotezima, a drugu na vrgoračkom Novom groblju. Pretpostavlja se da se u toj grobnici nalazi četrdesetak žrtava. Vjerujem da su u tom događaju sudjelovali Jure Galić, Marijan Primorac i Pero Jelčić, a o tome je Galić i pisao u svojoj knjizi “Vrijeme i ljudi“ – naglasio je fra Miljenko Stojić, voditelj Vicepostulature za istraživanje i prikupljanje građe o stradalim hercegovačkim franjevcima, te dodao kako se nada da će uskoro početi iskapanja i na toj masovnoj grobnici.
MATE PRIMORAC

Daksa – zločin bez kazne

Dubrovačka udruga za očuvanje uspomene na žrtve komunizma stradale na otoku Daksi “Daksa 1944./45.” dobila je od Županijskog državnog odvjetništva dopis u kojemu stoji kako nema osnove ni dokaza za podnošenje istražnog zahtjeva protiv počinitelja likvidacije na otočiću Daksa od 25. do 27. listopada 1944. godine. Odvjetništvo se očitovalo nakon što je potkraj 2007. godine udruga podnijela kaznenu prijavu protiv više nepoznatih počinitelja pogubljenja 45 građana Dubrovnika.
“Unatoč objektivno utvrđenoj likvidaciji 45 osoba na otoku Daksa, iskazi ispitanih svjedoka koji se ne očituju o nalogodavcima ili izvršiteljima toga kaznenog djela, rezultati očevida, ekshumacije i utvrđivanje identiteta pogubljenih ne daju osnove za podnošenje istražnog zahtjeva protiv određene osobe. U slučaju pronalaska dokaza kojim bi se za počinjenje kaznenog djela moglo teretiti određenu osobu ili više njih, zahtijevat će se pokretanje kaznenog postupka”, stoji u dopisu zamjenika županijskog državnog odvjetnika Vlatka Cibilića, objavljenom u biltenu udruge “Daksa 1944./45.”.
− Strašno smo razočarani ovakvim, čisto birokratskim odgovorom. No, nećemo odustati. Ponovno ćemo se obratiti Županijskom državnom odvjetništvu, jer ne možemo dopustiti da stratište na Daksi, gdje su komunisti bez suđenja pogubili naše sugrađane, padne u zaborav. Kad podastremo nove dokaze o zločinu, možda se pokrenu i nadležne institucije − poručio je predsjednik udruge “Daksa 1944./45.” Mato Račević, čiji je otac među Dubrovčanima likvidiranima na otočiću pred Dubrovnikom prije 67 godina.
Gabrijela Bijelić

Grubišić: Do izborne pobjede preko kostiju žrtava

Počelo je „soljenje“ starih rana! Navodno, istražit će se više od 900 masovnih grobnica po cijeloj Hrvatskoj. I šire. Traži se, naime, istina o zločinima u II. svjetskom ratu i poraću, s naglaskom, jasno, da se pronađu krivci i primjereno kazne. Hvale vrijedan je taj pothvat.
Ali, da nije toga ali… Ponajprije moramo biti zabrinuti za zdravlje jednoga od aktualnih ministara koji izjavljuje da to „soljenje“ pokreće prvenstveno jer ne može mirno spavati. Moramo i radi Crkve koja također traži tu istinu i krajnje je vrijeme, kako neki kažu, da se to upravo sada napravi, jer će kasnije biti prekasno.

A prošlo je više od pola stoljeća!? Što je u svemu ovome prava istina može se samo nagađati. Mislim da nismo daleko od već danih izjava nekih dužnosnika i aktera našega kaosa da se to radi zbog predizborne utrke i, naravno, sigurne pobjede preko kostiju mučenika i pravednika bilo o kojoj se pripadnosti žrtava radilo. Ako je to tako (opet moramo reći), onda se radi o „strvinarima“ najgore vrste koji su spremi „zarađivati“ na koščicama žrtava kao što se zarađuje na materijalnim ostacima svetaca ili mučenika.
Ako je to tako, onda mene ta istina o kostima moga oca, brata i pet najbližih rođaka ne samo da ne zanima nego to kao čovjek i vjernik prezirem i s time se ne slažem. Osim toga sam i vjernik kršćanin-svećenik, i vjerujem da su posmrtni obredi, pa i nakon sedamdeset godina, samo radi živih, a ne radi osoba pokojnika jer oni su u Bogu. „Ne tržite žive među mrtvima“ poruka je Biblije i uskrsnog jutra. Malo je čudno da ljudi vjere traže „žive među mrtvima“.

Postavlja se pitanje: kakva je to onda kršćanska vjera?! Pravednik, razapet na križu, uzdiže molitvu i molitveni krik Ocu: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“. Da treba oprostiti za kršćane je Isusova zapovijed i njegov primjer, a ako se nekome zločin dokaže, neka po Zakonu bude i sankcioniran, kažnjen. Mislim da ta istraživanja treba prepustiti povjesničarima i sudstvu, da se utvrdi istina, a da se u to ne upleće svakodnevno politikantstvo, te osveta i mržnja.
Naravno da nitko nije dobio rat samo klečeći na koljenima i sa sklopljenim rukama nego i s oružjem u rukama i ubijanjem onih drugih. Svi su totalitarizmi fašizmi, pa i komunizam! Vraćanjem u prošlost i „soljenjem“ starih rana samo produbljujemo našu krizu, unosimo nemir, „strvinarimo“, a treba biti zaista bedak da bismo povjerovali da se traži istina radi istine i žrtava, a ne radi sasvim konkretnih interesa.

Dakle, pozdravljam izjave kako se traži povijesna istina o žrtvama i neka je traže povjesničari, a ne politikanti bilo koje vele, i neka neovisno sudstvo radi svoj posao, a ne da bude ispostava centra moći.

Don IVAN GRUBIŠIĆ

facebook komentari

  • Juru Galića treba uhapsiti i pred “narodni” sud dovesti da kaže sve što zna prije nego Lucifer dođe po njega.

  • Dakle, pozdravljam izjave kako se traži
    povijesna istina o žrtvama i neka je traže povjesničari, a ne
    politikanti bilo koje vele, i neka neovisno sudstvo radi svoj posao, a
    ne da bude ispostava centra moći.

    Don IVAN GRUBIŠIĆ