“Partizanska bolest” partizanskih sinova

0

Sin Ivo koristi rječnik oca Ante: kontrarevolucionari, nacionalističke snage…

Poslijetraumatski stres psihička je bolest utvrđena kod velikog broja hrvatskih branitelja koji su pretrpjeli sve strahote Domovinskog rata izloženi životnoj pogibelji ili zvjerskim torturama po srbijanskim kazamatima. Za razliku od PTSP-ija takozvana partizanska bolest javljala se kod partizanskih koljača kada su ih u snu budile strašne slike zločina koje su počinili, ili su im se javljali likovi prisnih drugova koje su nevine, po partijskom nalogu, otpremili na dugoročnu robiju. Bili su to teški oblici psihopatije-duševne depresije a u najvećem broju slučajeva ‘partizanski PTSP-ovci’ završavali su ili u ‘ludari’ ili bi život okončali suicidom!

https://i1.wp.com/www.arhivyu.gov.rs/Data/Images/aj_9_miz3_l10_s.jpg?resize=200%2C225
Karađorđevo 1971.

Trenutačni predsjednik Ivo Josipović naoko izgleda staložena, uglađena i mirna osoba premda i ‘baba Manda’ kaže: pazi, sinko, iz ‘mire’ sto vragova vire! Ustvari, Josipovićeva nedavna bolesna, ‘partizanska reakcija’ na objavu etičkog suda o njegovoj evidentnoj veleizdaji najbolji je dokaz kako nema nikakve razlike između oca i sina pa stoga još jednom treba ukazati na povijesne činjenice koje potvrđuju narodnu mudrost: ‘kruška ne pada daleko od stabla’! U vrijeme hrvatskog proljeća izvršni sekretar za ideološki rad CK-SKH bio je Ante Josipović, otac trenutačnog predsjednika hrvatske države. Aktivno je sudjelovao u brojnim procesima protiv hrvatskih domoljuba nakon famoznog Karađorđeva; o tome su proteklih dana opširno govorila dvojica poznatih ‘hrvatskih proljećara’, Ivan Zvonimir Čičak i Marko Veselica.

Ivan Zvonimir-Čičak: „Čovjek koji je u ime Partije operativno izvršavao njene naloge bio je Josipovićev otac, Ante Josipović, koji je, mislim, 18. siječnja 1972. imenovan u izvršni biro CK SKH, u jednu komisiju u kojoj je još bio tadašnji šef istražnog odjela Trbojević, tadašnji tužitelj Cukon i neki Biljević, mislim sekretar za informiranje u tadašnjoj vladi SRH. I on je bio operativni rukovoditelj. Ima jedna knjiga u kojoj sam objavio dokumente kako se to radilo. Dakle, čovjek koji je u ime Partije to radio bio je Ante Josipović.“

Hrvatski Mandela, Marko Veselica, samo je potvrdio Čičkove navode: „Ante Josipović je bio šef ideološke komisije CK Hrvatske i član Izvršnog komiteta. I on je u dogovoru, vjerojatno sa službom sigurnosti, bioglavni akter koji je skupa sa grupom koja je bila uz njega, pravila analizu, i vršio izbor ljudi koji su bili sudski gonjeni a mene stavili na čelo kao šefa kontrarevolucije u Hrvatskoj.“ Na čelo CK SKH tada je postavljena Milka Planinc, partizanska ko-mesarica (poznata iz krvavih partizanskih orgija Sime Dubajića u Kočevskm Rogu), koja je nakon Karađorđeva osnovala tzv. Komisiju za ispitivanje prodora nacionalizma u SKH i na čelo joj postavila Antu Josipovića. Na 28. sjednici CK SKH, koja je održana 7. svibnja 1972. pod predsjedanjem Milke Planinc, Ante Josipović predstavio je izvješće komisije u kojem je među ostalim pisalo: ‘U izradi izvještaja za Centralni komitet, komisija je raspolagala veoma opsežnim činjeničnim materijalom koji je samo djelomično bilo moguće unijeti u izvještaj, ali koji i tom opsegu nedvojbeno pokazuje kontrarevolucionarnu aktivnost nacionalističkih snaga u Hrvatskoj’.

https://i2.wp.com/www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/4092012/bpictures/karadjordjevo1.jpg?resize=553%2C289

Danas, njegov genetski i ideološki potomak, Ivo Josipović doduše ne govori o kontrarevoluciji ali mu se stalno priviđaju nacionalističke, ustaške guje a domoljubni uzvik navijača na nogometnim stadionima ‘U boj, u boj za narod svoj’ njemu je izraz hrvatskog nacionalizma, pravo ustaštvo. U tome je nedvojbeno pokazao kako komunistička krv nije voda; njemu je i sama imenica ‘Hrvat’ sinonim za ustašu! Osim toga, njegov tata Ante Josipović je u svom usmenom izlaganju među ostalim rekao i ovo:

‘Razvoj događaja poslije 21. sjednice (Karađorđevo) ubrzo je pokazao da tzv. narodni pokret nije ni narodni ni pokret, da nema istinskog uporišta u radničkoj klasi, radnom seljaštvu i inteligenciji i omladini Hrvatske. Pravi tumači raspoloženja radnih ljudi Hrvatske zapravo su bile one organizacije, radni kolektivi, boračke i omladinske organizacije, koji su se i prije 21. sjednice Predsjedništva SKJ suprotstavljali eskalaciji nacionalizma, fizičkom i intelektualnom teroru njegovih najekstremnijih predstavnika’ (‘SKH ojačao u borbi protiv nacionalizma i frakcionaštva – Obrazloženje Ante Josipovića’, ‘Vjesnik’, Zagreb, 8. svibnja 1972.).

Čedo Grbić (ondašnji Dejan Jović) predložio je ‘poboljšanje formulacije koje govore o SKJ-otu i marksističkom pristupu nacionalnom pitanju, o reformama federacije, da se jače podvuče utjecaj osamostaljenih centara ekonomske moći itd.’ Potom su, temeljem ideološkog ‘Obrazloženja Ante Josipovića’ a na prijedlog bivše partizanske ko-mesarice, Milke Planinc, iz Partije isključeni Savka Dabčević Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker i Marko Koprtla. A pravi proljećari završiše u Staroj Gradiški na dugoročnoj pacifikaciji po partijskoj matrici dobro uvježbanih staljinističkih čistki! Umjesto da osudi počinjene grijehe komunističke satrapije Ivo Josipović je ponosan na djelovanje svoga oca u tom razdoblju što predstavlja svojevrsnu političku diverziju protiv današnje hrvatske države, odnosno čin upravo suprotnom ustavnim obvezama koje ima kao predsjednik države; dakako, to je čin veleizdaje.

Je li komunističkog ideologa Antu Josipovića ‘proganjala’ savjest zbog toga što je učinio svojim dojučerašnjim partijskim drugovima teško je reći, vjerojatno nije. Međutim, sa sigurnošću se može kazati kako je njegov genetski potomak, Ivo Josipović danas na rubu psihičkog-shizofrenog poremećaja kad Josipa Jurčevića, Zdravka Tomca a time i cijeli etički sud sastavljen od eminentnih hrvatskih intelektualaca uključivo i Akademika proglašava luđacima i bolesnicima. U nemoći da na optužbe etičkog suda parira istinom bijednik se služi  uvrjedama pokazujući time svu bijedu svog karaktera ispod bijelog ovčjeg runa zarežao pravi komunistički vuk! Samo su drug Staljin i njegova ideološka kopilad u strahu od istine svoje političke protivnike proglašavali luđacima, trpali ih u umobolnice kao što je aktualna vlast (dakako, ‘Ive Josipovića’, o. a.) učinila, primjerice s Markom Franciškovićem pa je po tome partizanski sin otišao i ‘korak dalje’ od svog genetskog pretka, oca Ante!

Odvjetnik Zvonimir Hodak, koji zastupa Tomca i Jurčevića u tužbi protiv Josipovića, kazao je da je trenutačni predsjednik pokazao da u njemu čuči Stjepan Mesić (krivokletnik i veleizdajnik, o. a.). Pastoralni profesor finih manira preuzeo je vokabular koji je, zaključuje Hodak, bio karakterističan za Stipu Mesića. I jedan i drugi su, figurativno, rečeno psihički bolesnici alias partizanski PTSP-ovci, jednakog ideološkog korijenja, potomci krvavog ‘tovariša Jose’ i komunističkog ideologa Ante. Obadva su odavno zreli za političku ropotarnicu ili nadzirani duševni oporavak u adekvatnoj vrapčanskoj ustanovi!

Damir Kalafatić

facebook komentari