Pater Ike Mandurić: ‘Glasam ZA, a PROTIV sam ovoga…’

4

PROTIV sam toga da ma i jedan homoseksualac bude povrijeđen. PROTIV sam podjela, razočaranja, ratova, vrijeđanja, sotoniziranja ovih ili onih. Jer svi smo ljudi, svi smo braća, svi, svi, svi u istom sosu plovimo jednim jedinim brodom. PROTIV toga sam da se homoseksualce diskriminira, prezire, obezvrjeđuje; da im se oduzima bilo koje ljudsko pravo. Beskrajno sam PROTIV toga da ih se smatra manje vrijednima. Beskrajno sam PROTIV toga da ih se mrzi, prezire, da ih se ismijava.

Kad je u pitanju referendum, Ja sam ZA, ali PROTIV sam psovki, kleveta, podmetanja, tužakanja. Iako sam ZA, PROTIV sam toga da prestanemo vjerovati jedni u druge. PROTIV sam toga da se podijelimo na lijeve i desne, prijatelje i neprijatelje Inicijative, prijatelje i neprijatelje gejeva.

PROTIV sam toga da mediji napumpavaju stvar i zastrašivaju. PROTIV sam toga da nam Europa kroji život, i ucjenjuje nas ne pitajući vlastiti narod. PROTIV toga sam da bilo koja vlada, bivša, sadašnja i buduća, od bilo koga prima naputke kako preveslati vlastiti narod i oblikovati ga kako se, tamo daleko, nekima sviđa. Ja sam PROTIV svakog nepovjerenja u vlastiti narod i PROTIV svake netransparentnosti.

PROTIV sam toga da vlada ne vjeruje svom narodu. PROTIV sam toga da se istina iskrivljuje, i manipulira podacima, PROTIV, PROTIV, uvijek PROTIV. I PROTIV sam toga da se bilo koja i bilo čija Željka prikazuje zlom iako to nipošto nije, i bilo čija majka, i da se PROTIV bilo koje Željke ili Željka vodi hajka. PROTIV sam toga da se bilo koga proglašava fašistom čim se ne slažemo s njime, i bilo kakvog i najmanjeg vrijeđanja. PROTIV sam toga da se nema prostora, vremena ni sluha ZA argumente. I PROTIV toga da se ne vjeruje demokraciji, da vlada ne vjeruje narodu koji je izabire, da se svi nekoga bojimo.

Ali PROTIV sam toga da se ne smije biti ZA, i da se bilo koga tko je ZA proglasi nazadnim. I da nisam ZA, možda bi me baš to natjeralo da budem ZA. PROTIV toga sam da središnji dnevnik javne televizije ne izvještava istinu, ma kakva ona bila. PROTIV sam zla, PROTIV sam neslobode izbora, PROTIV sam toga da vlast zaglupljuje narod. PROTIV toga sam da se nema šanse i prigode objasniti kako oni koji su ZA nisu PROTIV čovjeka.

PROTIV toga sam da, pored svih emisija, portala i novina, državnih glasnogovornika i privilegiranih udruga, javnost još nije upoznata kako biti ZA ne znači biti PROTIV žena, djece, samohranih, gejeva. PROTIV toga sam što se još uvijek ne zna kako biti ZA zapravo samo znači da se želi različito nazivati različitim; da se vrsta ozakonjene veze muškarca i žene želi nazivati brakom, kao drukčija od drugih. PROTIV sam toga da imamo medije koji nas lažu, vladu koja se boji i spletkari, udruge koje su agresivne, kampanju prije kampanje, podjelu u hrvatskom narodu.

I opet: PROTIV sam bilo koje i bilo čije nesreće. PROTIV toga sam da mi se oduzima pravo da budem ZA.

Samo se u vezi žene i muškarca može roditi tako važno i dražesno biće kao što je novi čovjek – dijete, i zato sam ZA da država s takvom zajednicom – ako to ona želi – sklapa povlašteni ugovor koji nosi jedinstveno i povlašteno ime – BRAK. I zato sam PROTIV toga da se bilo kakva druga veza zove ovim imenom.

I PROTIV sam toga da se to ne može jasno reći i čuti u mojoj zemlji. PROTIV, PROTIV, PROTIV sam toga da me ne čuješ.

p. Ike Mandurić/bitno.net

facebook komentari

  • Split, ponedjeljak 13 lipanj 2011

    BOŽJA VOLJA (Dva rođendana)

    Umjesto torte, častim vas sa (Član Delivuk (Milan Gabric)) pričom:

    Dvi rupe, jedna pokraj druge…

    Moj pokojni dida i ja smo skoro uvik zajedno bili ili u vinogradu, ili goveda čuvali ili na livadi kosili i kukuruz okopavali.
    Moj dida, s današnjeg gledanja je bija jedan brbljavac, govordžija.
    Volija je uvik govoriti šta je prije bilo.
    Tako mi je priča da je davno, u njegovo vrime i iz našeg sela bija jedan kojeg je svak zvao “otik” ili ženskonja.
    Pita ja dida: Zašto su ga tako zvali.

    Did kaže: E, moj sinko. On ti je bija pravi ženskonja kada oda. Nije se
    nikako ponaša ko čovik iliti ko muškarac. On je uvik volija biti uz
    muškarce radije nego uz divojke.
    Jednog puta njegov ćaća i ja, pošto smo bili dobri prijatelji, vršnjaci, odresli zajedno, u duše jedna drugoga znamo, razgovarali smo o njegovu sinu “otiku” da nešto nije sa njim u redu.
    Njegov ćaća meni kaže: Čujes, stara i ja o tome često govorimo i mislimo ko i ti. Zato smo ga pitali.

    On sta plakat i nami govorit: Nisan ja tome kriv što me je Bog stvorija
    ovako da više volim mladice nego cure. Ja kat u pojeti na slami spavan
    samo o tome mislin i plačen: zašto san ja ovakav a nisan onako ko drugi
    mladići, moji vršnjaci?
    Sidin na slami, smotan škiju i zapalin
    cigaretu, pušin i mislin: Kako to da jedni vole jednu rupu runjavicu a
    ja drugu koja je samo pola centimetra udaljena od te runjavice. Rupa je
    rupa i to ništa ne minja na stvari.
    Bog stvorija i jednu i drugu na
    istom tilu i to jednu uz drugu i jednu pokraj druge. Razlika je samo u
    tome sto ja volin onu koja je niže i manje runjava, a drugi onu koja je
    centimetar uvišlje runjom okružena.
    Kat san to sam sebi protumačija,
    bija sam zadovoljan i sam sebi reka: Glavno je da san ja dobar čovik,
    dobar Rvat, nikoga ne mrzin, svakoga volin i u potrebi san spreman
    svakoga pomoći; ne kraden, ne ubijan, tuđe žene ne ganjan, nikome ne
    smetan, Bogu se molin, u crkvi iđen kat mogu, a što ja volin onu donju
    rupu pokraj gornje, je opet Božije a ne moje.
    ………………..

  • Split, ponedjeljak 13 lipanj 2011

    BOŽJA VOLJA (Dva rođendana)

    Umjesto torte, častim vas sa (Član Delivuk (Milan Gabric)) pričom:

    Dvi rupe, jedna pokraj druge…

    Moj pokojni dida i ja smo skoro uvik zajedno bili ili u vinogradu, ili goveda čuvali ili na livadi kosili i kukuruz okopavali.
    Moj dida, s današnjeg gledanja je bija jedan brbljavac, govordžija.
    Volija je uvik govoriti šta je prije bilo.
    Tako mi je priča da je davno, u njegovo vrime i iz našeg sela bija jedan kojeg je svak zvao “otik” ili ženskonja.
    Pita ja dida: Zašto su ga tako zvali.

    Did kaže: E, moj sinko. On ti je bija pravi ženskonja kada oda. Nije se
    nikako ponaša ko čovik iliti ko muškarac. On je uvik volija biti uz
    muškarce radije nego uz divojke.
    Jednog puta njegov ćaća i ja, pošto smo bili dobri prijatelji, vršnjaci, odresli zajedno, u duše jedna drugoga znamo, razgovarali smo o njegovu sinu “otiku” da nešto nije sa njim u redu.
    Njegov ćaća meni kaže: Čujes, stara i ja o tome često govorimo i mislimo ko i ti. Zato smo ga pitali.

    On sta plakat i nami govorit: Nisan ja tome kriv što me je Bog stvorija
    ovako da više volim mladice nego cure. Ja kat u pojeti na slami spavan
    samo o tome mislin i plačen: zašto san ja ovakav a nisan onako ko drugi
    mladići, moji vršnjaci?
    Sidin na slami, smotan škiju i zapalin
    cigaretu, pušin i mislin: Kako to da jedni vole jednu rupu runjavicu a
    ja drugu koja je samo pola centimetra udaljena od te runjavice. Rupa je
    rupa i to ništa ne minja na stvari.
    Bog stvorija i jednu i drugu na
    istom tilu i to jednu uz drugu i jednu pokraj druge. Razlika je samo u
    tome sto ja volin onu koja je niže i manje runjava, a drugi onu koja je
    centimetar uvišlje runjom okružena.
    Kat san to sam sebi protumačija,
    bija sam zadovoljan i sam sebi reka: Glavno je da san ja dobar čovik,
    dobar Rvat, nikoga ne mrzin, svakoga volin i u potrebi san spreman
    svakoga pomoći; ne kraden, ne ubijan, tuđe žene ne ganjan, nikome ne
    smetan, Bogu se molin, u crkvi iđen kat mogu, a što ja volin onu donju
    rupu pokraj gornje, je opet Božije a ne moje.
    ………………..

  • Vacca, the mljac

    Lipo si piva velečasni. Lipo. – Ma zašto si se na kraju posra u gnjizdo, di si piva.
    – Jedno kuku može da se dadne.
    Kuku.

  • Vacca, the mljac

    Lipo si piva velečasni. Lipo. – Ma zašto si se na kraju posra u gnjizdo, di si piva.
    – Jedno kuku može da se dadne.
    Kuku.