Pratite nas

Reagiranja

PAVKOVIĆ: Borković je nakon okupacije Vukovara, umjesto odličja, dobio lisice. Zašto?

Objavljeno

na

Svi već  pomalo znaju (ili to misle) na koji su način hrvatske tajne i ine službe lovile general pukovnika Ante Gotovinu, dok se nije htio predati Haaškom tribunalu. Ali, znaju li, kako su te iste ili slične službe nakon okupacije Grada Vukovara (18. studenoga 1991.) lovile i ulovile Branka Borkovića – Mladog Jastreba, posljednjeg ratnog zapovjednika ovoga grada?

Uspio je pobjeći srbijanskim četnicima, ali ne i hrvatskim čuvarima!

Zar ta priča ne privlači ni jednog hrvatskog redatelja igranih filmova?

O tome je moja malenkost sve objavila i u knjizi „Rušitelj ustavnog poretka“ (Zagreb, 1995.), ali ta knjiga, poglavito među hrvatskih tzv. povjesničarima, ostala je prešućena i marginalizira, baš kao i gotovo sva istina o padu Vukovara.

Dakle, znate li što se dogodilo s Borkovićem, nakon što je nakon srbijanske i ine okupacije ovoga grada stigao u Zagreb, gdje je trebao i morao biti dočekan kao jedan od junaka?

Sad kad se relativno mnogi, 25 godina poslije, vraćaju  na ovu bolnu temu, prisjetimo se na koji je način ratni zapovjednik Vukovara opisao što mu se dogodilo, svega nakon nekoliko dana što su Srbi, zločinačka JNA, domaće izdajice i slični okupirali Grad-heroja?

  • „Po dolasku u Zagreb, 23. studenoga 1991. bio sam, doslovce, kidnapiran. I to iz kabineta generala Antuna Tusa, tadašnjeg Načelnika GSHV“ – rekao je te dodao: „Prije toga, predsjednik Tuđman me nije primio i nikada nisam saznao zašto. To su učinile tadašnje strukture SIS-a. Ništa mi konkretno nije priopćeno kod  Bio sam u Glavnom stožeru na sastanku s generalom Tusom. Jedan me je gardist pozvao i rekao mi da imam telefonski poziv iz Ministarstva obrane. Nakon mog izlaska dvojica vojnih policajaca ugurali su me u jednu prostoriju, stavili mi lisice na ruke, a potom odvezli (vezanoga s lisicama na podu automobila)  u Studentski dom na Lašćini. Prvih nekoliko dana bio sam potpuno izoliran, a nakon toga sam dobio status kućnog pritvora. Rekli su da je to zbog moje sigurnosti. Tražio sam osobno naoružanje koje su mi uzeli (i nikada mi nisu vratili.) Kazali su da sam u kućnom pritvoru Jedne večer  sam na stubištu podruma sreo Milu Dedakovića-Jastreba. I njega su zatvorili, a i isprebijali. Pozdravili smo se i sreli prvi put nakon njegova izlaska iz Vukovara. Nikolu Totha sam također sreo jedanput za večerom u društvu s Udiljakom. Tada još nisam znao da je i on optužen i uhićen. Čuo sam da je i zatvorena Ljiljana Toth, ali je nisam poznavao i prvi put smo se sreli i upoznali u hotelu Internacional kada je puštena iz pritvora.“

Borković se potom prisjeća da sve što su u pritvoru od njega tražili bilo je da priča o događajima od njegova ulaska do njegova izlaska iz Vukovara.

  • „Svaki su mi dan obećavali da će me pustiti „sutra“. Isljednici su mi govorili da nisam zatvoren nego da me čuvaju da me netko ne bi ubio. Jednog dana sam napustio Lašćinu i otišao (pobjegao) u grad. Usput sam svratio i u Klub Vukovaraca. Tamo su me pronašli vojni policajci i vratili me u „logor“. Ovaj put bez lisica.“

Zanimljivo je na koji je način Borković pušten na slobodu…

  • „Nakon tri tjedna su me jednostavno izbacili na ulicu u dronjcima, bez ičega, u prosincu1991. Nikada mi nitko nije položio račune, niti me priveo istražnom sucu kao okrivljenoga, niti sam vidio nalog za svoje uhićenje. Osim svjedoka, nemam ni dokaza da sam bio pritvoren. Tada su mi rekli da idem u Stožer i tražim svoja prava. Nakon šest mjeseci inzistiranja, dobio sam manji dio, oduzete mi, dokumentacije. Za ostatak kažu, ne znaju gdje je ili pak da je izgubljena. Moram reći da su prema meni vojni policajci bili vrlo korektni. U to vrijeme su smijenili i osnivača te iste vojne policije Ivana Grbavca – Cobru a na njegovo mjesto postavili Matu Laušića.“

Spomenimo još da su u vrijeme zatvaranja Branka Borkovića  radile državne i saborske komisije koje su ispitivale uzroke pada Vukovara, a da njega nikada nitko od njih nije zvao na razgovor.

  • „Što su onda mogle istražiti? Šef državne komisije bio je Josip Manolić, a saborske Ivan Bobetko“- rekao je Mladi Jastreb.

Sve u svemu, ratni zapovjednik i  Junak hrvatskog Domovinskoga rata još i danas traži odgovore: zbog čega su ga kao lopova, prevaranta i izdajicu zatvorili nakon okupacije Vukovara, ali i koja je bila uloga pojedinih Udbaša, kao što je Manolić, u čitavoj ovoj („filmskoj“) igri?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

HSP: Od hrvatske Vlade tražimo zaštitu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini

Objavljeno

na

Objavio

Svjedoci smo da nitko u hrvatskoj politici nema snage niti hrabrosti pozabaviti se stanjem u Bosni i Hercegovini, a posebno političkim položajem Hrvata u ovoj susjednoj državi. Zadnjih mjesec dana po načelu toplo – hladno, ili još bolje dobar policajac – loš policajac, politika muslimanske komponente iz Bosne i Hercegovine jedan dan šamara Hrvatsku, a drugi dan daje umjerene izjave, piše u priopćenju HSP-a kojeg prenosimo:

Kao glavna tema nemetnuta je izgradnja Pelješkog mosta kojim bi se krajnji jug Hrvatske direktno povezao s ostatkom države. Most će se graditi i to je neupitno, a toga je svjestan i glavni galamdžija iz BiH-a Bakir Izetbegović (loš policajac), odnosno njegov ministar Zvizdić (dobar policajac).

Osnovni motiv napada na ovaj projekt krije se u zauzimanju što boljih strateških pozicija za konačno rješavanje „bosanskog lonca“ u svjetlu nove američke politike. Kratkoročno, muslimanska komponenta u BiH želi osigurati povlastice u luci Ploče, a dugoročni cilj je preko Stoca i Neuma izići na jadransku obalu.

Modalitet je već utvrđen, a taj je demografski učiniti to područje većinskim muslimanskim za što postoje potencijali u ljudskim resursima i financijskom sektoru. Već je duže vrijeme prisutno naseljavanje određenih dijelova BiH na strateškim točkama neeuropskim elementom, točnije arapskim, koji se pojavljuje kao glavni investitor i financijer kupovine zemlje i kuća u Neumu. Tako se nedavno pojavio zahtjev za ustrojavanje džemata (pandan župi) u samom Neumu, kao buduće središte iz kojeg bi se vodile sve operacije.

Za sada još uvijek traje odmjeravanje snaga u kojemu se Hrvati u ovom dijelu Bosne i Hercegovine odupiru institucionalnim i vaninstitucionalnim pritiscima, no samo je pitanje vremena kada će taj otpor popustiti jer hrvatska populacija sve više iseljava u zemlje zapadne Europe.

U situaciji kada se država Hrvatska treba postaviti odlučnije i poslati jasnu poruku Hrvatima Bosne i Hercegovine da nisu sami i da Republika Hrvatska stoji iza njih, što je i obvezna po Washingtonskom i Daytonskom sporazumu, ali i po Ustavu RH, takvih poruka nema. Ne čujemo ih od saborskih zastupnika koji bi u ovoj situaciji trebali „okupirati“ saborsku govornicu i vrištati iz svega glasa, pogotovo oni koji se predstavljaju nacionalnom desnicom.

Potrebno je poduzeti konkretne mjere kojima će se poboljšati položaj Hrvata u BiH i omogućiti njihov opstanak. Prvi korak svakako je zahtjev za izmjenu izbornog zakona u BiH kako bi konačno Hrvati mogli izabrati Hrvate na državnim, federalnim i županijskim izborima početkom listopada 2018. godine. Drugi problem je provedba odluke federalnog ustavnog suda o statusu grada Mostara, gdje se čeka s primjenom odluke u nadi da će muslimanska komponenta postati domininatna.

Hrvatska stranka prava u svim svojim dokumentima dosad je posebnu pažnju posvećivala Hrvatima Bosne i Hercegovine, a tako će nastaviti i dalje. Pozivamo sve relevante čimbenike hrvatske politike da svim raspoloživim sredstvima diplomatskim putem i gospodarskim pritiscima položaj Hrvata u BiH dovedu u institucionalni okvir koji će garantirati egzistencija Hrvata u toj državi jer svako odgađanje ide isključivo na štetu hrvatskih nacionalnih interesa zaključio je Drago Marković, član predsjeništva HSP-a

facebook komentari

Nastavi čitati