Pratite nas

Reagiranja

Pavković: I nakon svega, nikako da se prestanemo “ljubiti” sa Srbima

Objavljeno

na

I nakon sramne presude Haaškog suda o odbacivanju hrvatske, ali i srpske protutužbe za genocid, (što je bilo za očekivati), od aktualnih političara s jedne i druge strane i dalje se može čuti – ništa, idemo dalje, živimo jedni pokraj drugih i moramo surađivati, odnosno što je bilo – bilo je!

Međutim, u cijeloj toj priči o suradnji i prijateljstvu između dva naroda, Hrvata i Srba, neprestano se ponavlja i da smo “vezani jedni uz druge”.

Zbog čega, zašto?

josipovic_nikolic_0_0_468X10000

Foto: Arhiv

Nakon agresije bivše Jugoslavije iliti Srbije na Republiku Hrvatsku, nakon što su nam Srbi učinili iznimnu ratnu štetu od koje se nećemo oporaviti još daljnjih stotinu godinu, Srbi ni 24 godine od početka napada na Hrvatsku ne priznaju da su ubijali, razarali, protjerivali i uništavali sve što je hrvatsko. (Eto, sad su nam optužili i za genocid!). Čak idu tako daleko da optužuju Hrvate da su oni sa Srbima ratovali na hrvatskom teritoriju, a ne obrnuto, tako da će ispasti da ćemo jednoga dana na kraju (kakvog li apsurda) i mi njima morati “platiti” ratnu štetu, jer su potrošili sve ratne vojne zalihe streljiva na ubijanje i rušenje, od Vukovara, Škabrnja, Voćina, Saborskog, Knina, pa do Dubrovnika.

Uz to su, zamislite, napadajući Hrvate imali i žrtava.

E, sad se nakon svega, a poglavito nakon srpske i ine agresije, postavlja pitanje: zbog čega nam je i dalje toliko važno “iskreno” prijateljstvo sa Srbijom, tim više što ta država ne pokazuje ni trunke kajanja za sva zla koje je učinila hrvatskom narodu?

Srbija, koliko znamo, nije nama jedini susjed. Zbog čega se više ne okrećemo: Sloveniji, Bosni i Hercegovini ili Madžarskoj? Te države, pretpostavljamo, i ne žele s nama neke veće i ozbiljnije odnose, od gospodarskih, pa do svih drugih, kad je nama i samo nama Srbija i nakon agresije “partner broj jedan”! Tko to može razumjeti?

Amerikanci su bili u ratu s Vijetnamom. Pomirili su se koliko-toliko tek nakon 30 i više godina, a sa Kubom nakon pola stoljeća! Kad će uspostaviti diplomatske odnose i “normalnu” suradnju sa zemljama s kojima još uvijek ratuju?

Srbi ne žele platiti ratnu odštetu ni vratiti ukradeno blago. Čak, kao poraženi, uzimaju si za pravo i da sude – pobjednicima. Nakon srpske agresije, u Hrvatskoj su razni pupovci i džakule te stanimirovići “istinski” borci za mir!? Oni nam (da ti pamet stane) drže “satove povijesti!” Čak se i od pojedine srpske djece u Hrvatskoj može čuti: “Ovo je Srbija!” (Kad ste čuli da je neki Hrvat u Beogradu uzviknuo: “Ovo je Hrvatska!”). Ne smijemo zaboraviti ni riječi Vuka Stefanovića Karadžića: “Hrvati su Srbi katoličke vjere. Sve što je hrvatsko, to je srpsko!” Sjetimo se i Memoranduma SANU iz 1987., zločinačke politike Miloševića (“Slobodane, šalji nam salate, biće mesa klaćemo Hrvate”), pa sve do puštanja na slobodu Vojislava Šešelja.

Srbi nas nikada nisu željeli ni prihvaćali, (jedino kad na nama zarađuju), a mi kao mala djeca bježimo k njima i samo k njima. Čak i pojedini popularni hrvatski pjevači ne mogu odbiti srpske pozive, pa ih usred Beograda zabavljaju i pjevaju im za “janjetinu”. A to da nas ne prihvaćaju i da su sve učinili da nas nema, najbolje su pokazali tijekom Domovinskoga rata. Kakvu smo pouku izvukli iz toga?

Pojedini hrvatski političari i dalje se kao “braća” ljube tropoljubcima s onima koji su nas napadali 1991., ne obazirajući se na suze hrvatskih majki i očeva, čije su sinove i kćeri Srbi nevine poklali.

Zar 142 dosad otkrivene masovne grobnice u Hrvatskoj nakon Domovinskoga rata dovoljno ne govore o “suradnji” Srba i Hrvata?

Kad je završio Domovinski rat, što su nam ostavili Srbi? Brojne mine od kojih i dalje ginu Hrvati. Da, i Memorandum SANU II, u kojem se zove opet sve Srbe na okup “jer su ugroženi”.

Sada Srbi slave i “pobjedu” na Haaškom sudu, iako je njihova protutužba o genocidu odbačena.

A mi smo već ranije donijeli i Zakon o aboliciji i amnestiji srpskih zločinaca.

Međutim, oni idu tako daleko da otimaju i osuđuju hrvatske branitelje, poput Veljka Marića.

Dakle, kako bilo da bilo, što još Srbi trebaju napraviti da se zamjere Hrvatima?

[ad id=”40553″]

Mladen Pavković

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Zatvarali bi one koji su 1991. ratovali – Za dom spremni!

Objavljeno

na

Oporbeni IDS, javljaju mediji, izradio je prijedlog Izmjena i dopuna Kaznenog zakona u sklopu kojeg predlažu zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, što, kako naglašavaju, podrazumijeva i isticanje  simbola i pozdrava „za dom spremni“, koji se vežu za ustaški režim.

Kao prvo, za nešto takvog zatvorske kazne, pa i zabrane, nikada nisu donijele ništa dobrog, uvijek su manje-više bile – kontraproduktivne.

Ovog puta će to biti još i više, jer glavni razlog predlaganja drastičnih mjera je usklik – „Za dom spremni!“ Naime, kad bi se taj „ludi“ zakon pretvorio u djelo, onda bi se moglo dogoditi da i onaj tko je ratovao, bio ranjen ili ginuo uz taj pozdrav u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu također bi mogao završiti onkraj brave, ili bi jednostavno svi koji su 1991. nosili te oznake postali građani „drugog reda“! Drugo, ako se već razmišlja o nečem takvom, to bi trebalo provesti u „paketu“ tj. da se zabrane fašistički, nacistički i komunistički simboli, ali i četnički koji su vezani uz Domovinski rat. Onda nikakvi ratni zločinci poput Vukašina Šoškočanina ne bi mogli imati „privatne“ spomenike, kao što ih imaju danas, a na kojima piše (na ćirilici) da „ovdje počiva komandant  odbrane Borova Sela, narodni junak, proglašen na velikoj narodnoj srpskoj  skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. godine.“.Osim toga, trebalo bi sankcionirati i sve one koji poput nekih članova IDS-a na ovaj ili onaj način sustavno „guraju“ projekt odcjepljenja Istre od Hrvatske, odnosno koji žele Istru proglasiti – Republikom! To je mnogo opasnije teza od usklika „Za dom spremni“, jer bi nakon njih to mogli (kad bi poludjeli!) zatražiti Dubrovčani i drugi. I ode Hrvatska, bez četnika, u tri PM!

Sad se postavlja pitanje: što su ti koji su bili i koji jesu na vlasti učinili da primjerice djeca u školi znaju što je to antifašizam, komunizam, nacizam i fašizam, te  što je to Domovinski rat, i protiv koga smo se mi borili? Sankcije bi trebalo uvesti i za ratne profitere, dezertere i izdajice. Trebalo bi još jednom „pročešljati“ popise amnestiranih srpskih i inih četnika, od kojih se dobar dio ponaša kao da su pobijedili u Domovinskome ratu, a ne kao da su (pomilovani) zločinci.

Dakle, idemo po redu. Prvo ćemo ustvrditi tko su bili oni koji su nakon završetka II. svjetskog rata počinili u ime Tita i partije strašne i neviđene zločine nad nevinim Hrvatima te zabraniti sve simbole pod kojima su to činili. Zatim, ćemo doći do Domovinskog rata te sankcionirati isticanje svih četničkih simbola, poglavito onih koji se vežu uz rehabilitiranog (!) četničkog zlotvora Dragoljuba Dražu Mihailovića, koji je Srbima i danas „svjetla točka“. Onda idemo kazniti one koji svake godine u Kumrovcu, ali i na drugim partizansko-komunističkim skupovima, ističu i nose simbole propale Jugoslavije, zločinačke JNA, ali i Tita.

Trebalo bi kazniti i spodobe  koji viču: Smrt fašizmu-sloboda narodu, jer se  taj uzvik nalazi  i na svim, ali baš na svim, važnijim dokumentima SK, KOS-a, Udbe i drugih organa i bio je sastavni dio  popisa za „odstrel“ nevinih Hrvata! (Uče li i o tome djeca u školi?)

Vjerujemo da ćemo čitav prijedlog ovog (suludog) Kaznenog zakona pročitati i u četničkim „Novostima“, koje iz tjedan u tjedan provode četničku politiku, pa će nam i u svezi toga mnoge stvari biti jasnije! (Zar ne Pupovac?).

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Matko Marušić: Neprihvatljivo je da HNK potpadne pod utjecaj umjetničkih aktivista i kulturnih revolucionara

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu objavilo je plakate koji asociraju na bludne radnje kako bi privukla pretplatnike za novu kazališnu sezonu.

Reagirao je prof.dr.sc. Matko Marušić, Katedre za istraživanja u biomedicini i zdravstvu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, u pismu HNK i Ministarstvu kulture, koje prenosimo u cijelosti:

Gospođe i gospodo navedeni u adresama,
prosvjedujem protiv prostačkih poruka u javnom prostoru!

Ne mogu prihvatiti da Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu kao kulturna ustanova velike tradicije i nacionalnog značaja potpadne pod utjecaj umjetničkih aktivista i kulturnih revolucionara. Ova je marketinška kampanja krajnje neukusna i uvredljiva za većinu poreznih obveznika od čijeg se novca HNK financira.

Da, Zagreb me zanima, jer sam u njemu, sretno, ugodno i uljuđeno živio 40 godina. Osim toga, on je moj glavni grad i kralježnica hrvatske tradicije i kulture.

Nova marketinška kampanja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu neukusna je, prostačka i neprimjerena za kulturnu ustanovu velike tradicije i ugleda. Mene kao prosječnog građanima ona vrijeđa i tražim da ju povučete te da ubuduće koji ne uznemiravate i vrijeđate većinu hrvatskih građana odgojenih u pristojnim obiteljima.

Matko Marušić, Split

facebook komentari

Nastavi čitati