Pavković: Oni bi danas gazili i po Kati Šoljić!

0

Sjećate li se Kate Šoljić? Rođena je na današnji dan, 23. veljače 1922., a umrla 8. srpnja 2008. Do zadnjeg dana svoga života bila je na braniku slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Nije dozvolila da se zaborave oni koji su stvarali Lijepu našu. Da je kojim slučajem ostala na životu, vjerujte, i ona bi danas bila u šatoru, u Savskoj 66.

kata_soljicOva na žalost već zaboravljena Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata i majka četvorice poginulih hrvatskih branitelja Vukovara i Hrvatske ostat će u srcima svima onima koji su je poznavali. I nikada je ne će zaboraviti.

U hrvatskom Domovinskome ratu ostala je bez Ive, Mije, Nike i Mate. Prvi joj je poginuo najmlađi sin, Mato, 19. rujna 1991. ispred vukovarske vojarne, u 37. godini. Bio je tehničar u Borovu. Ivo je bio zapovjednik obrane Mitnice (Vukovar), a rođen je 1948. Nakon okupacije Vukovara, nije se želio predati. Radije je skočio u hladan Dunav, i na taj način okončao svoj život. Mijo je ostao sa ženom i djecom u Sremskim Čakovcima. Susjed ga je 1991. jednog jutra odveo u nepoznato. Imao je 46 godina. Niko, njezin najstariji sin, bio je zaposlen kao radnik. Rođen je 1942. Zarobljen je u Vukovaru, a u srpskom logoru u Mitrovici tukli su ga do smrti.

Katina kćer Ana, koja danas živi u Zadru, ni danas ne zna gdje joj je suprug. 19. studenoga 1991. viđen je kod Veterinarske stanice u Vukovaru, kada su četnici pljačkali Mitnicu. Svjedoci su izjavili da su pucali za njim i da su ga najvjerojatnije ubili. Još se uvijek vodi u rubrici “nestali”. Iza sebe ostavio je i sinove Igora i Tomislava.

Tijekom Domovinskoga rata iznimno je loše prošla, odnosno stradala i njezina druga kćer – Mara Kad su četnici okupirali Vukovar Maru, njezina supruga Stjepana i sina Tonija odveli su u srpski koncentracijski logor u Sremsku Mitrovicu, gdje su prošli pakao. Uspjeli su se spasiti, ali bolni ožiljci nikada nisu zacijelili.
Kad smo pitali Katu, je li im oprašta, ona je uvijek spremno odgovarala: Neka im oprosti tko god hoće, ali ja ne mogu!

A mi ćemo i danas, na rođendan ove ponosne majke u Hrvata, koja je još za vrijeme života postala i sinonim stradanja u hrvatskom Domovinskome ratu pitati: Gdje su ubojice i kad će odgovarati za njezina četiri sina, za sve patnje kroz koje je prošla ona i njezina obitelj?
Što onima koji su rat proveli u podrumu, ili koji danas tako žestoko napadaju hrvatske stradalnike i branitelje u Savskoj 66, uopće znači tragedija obitelji Šoljić?

Da je gospođa Kata živa, vjerojatno bi i nju posprdno nazivali – “šatorašica”!
Kolike su majke u Domovinskome ratu izgubile svoje sinove i kćeri? Pa, što?

Život ide dalje, a Sava teće…

Možda je i bolje da majka Kata ne vidi ovo što se već nekoliko godina događa s onima koji su, kao i njezini sinovi, ali i ostali članovi obitelji, bili prvi kad je trebalo. Ne vjerujemo da bi njezino veliko i plemenito srce izdržalo svakodnevno gledanje patnji i druženje sa “šatorašima”, ljudima u invalidskim kolicima, koji su sve dali za – Hrvatsku.

A danas…

Stoga, draga Kato, počivaj u miru, pokraj svoga supruga i četiri sina na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata u Vukovaru.

A za one koje danas gaze, pljuju i bacaju u močvaru, koje optužuju, progone, hapse i zatvaraju, jer su im donijeli toliko željenu slobodu, državu, ne brini. Izdržat će.

No, kako bilo da bilo – Sretan ti rođendan hrvatska Mati!

[ad id=”40551″]

Mladen Pavković

>>Pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina” Branka Mlinar posvetila Kati Šoljić

facebook komentari