Pavković: Sad i bivša Josipovićeva savjetnica pljuje po braniteljima

1

Nakon više od 120 dana prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu mnogi su ostali u čudu – koliko ovi časni i ponosni ljudi, koji su bili prvi kad je trebalo, mogu izdržati? Odgovor je vrlo jednostavan – koliko treba! Naime, kad su ti isti početkom devedesetih godina prošlog stoljeća odlazi u hrvatski obrambeni Domovinski rat svi su govorili da će njihova imena biti upisana “zlatnim slovima”. Tada nije bilo liječničkih pregleda, vojnih vježbi, a nisu pomogle ni suze članova njihovih obitelji. Svatko, tko je osjećao hrvatsku Domovinu u srcu, u to je vrijeme bio spreman dati i svoj život, ali i zdravlje u borbi protiv okupatora. Koliki su samo napuštali dobro plaćena radna mjesta u inozemstvu i pridružili se hrvatskim vojnim postrojbama? Najvažnije je bilo potjerati srpskog i inog agresora preko Drine.

No, rat je odnio i mnoge nevine hrvatske živote, pretežno žene, djecu, starce… Srbi, kao agresori, su razorili sve što se razoriti da, poglavito Vukovar, Škabrnju, Vinkovce, Osijek, Županju, Karlovac, Zadar, Knin, Dubrovnik… Ali, kako je od završetka Domovinskoga rata vrijeme odmicalo, u prvi plan odjednom su došli neki čudni ljudi, koji se danas pretežno “kite” milijardama u bankama, a kojima je do hrvatskih branitelja i stradalnika stalo kao do lanjskog snijega. Branitelji su godinama podnosili njihovu bahatost i mržnju koju su na svakom koraku iskazivali prema njima (svaka čast iznimkama). A vrijeđali su ih i klevetali samo da ih netko ne pita: što su radili u ratu?

I onda, prije 120 i nešto više dana, osvanuo je šator ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu! Branitelji i stradalnici Domovinskoga rata prvo su zatražili ostavke ministra Predraga Matića i njegovih nesposobnih suradnika: Nađ i Glavaševića. Zatim su jasno i glasno poručili da ih više nitko ne će gaziti i pljuvati.

Nakon što ih je, u šatoru, u nekoliko navrata posjetila gospođa Kolinda Grabar Kitarović, a poglavito prvog dana otkako je postala predsjednica Republike Hrvatske, oni koji će relativno brzo morati otići s vlasti počeli su se tresti. Sada se javio i ministar policije: traži, veli, tko je organizator prosvjeda? Josip Klemm je odgovorio- to smo svi mi! Mislio je dakako na tisuće onih koji podržavaju braniteljski prosvjed i koji su ih došli posjetiti i dati im podršku. Dakle, treba uhititi i privesti pravdi sve one koji su se puškom borili, jer navodno nisu prijavili da ih nakon rata svakodnevno bacaju u blato, da ih gaze. Ovih dana poslali su na branitelje u Savskoj i (brojkom) 147 prosvjednika, ultra ljevičara da se obračunaju s ljudima u invalidskim kolicima, braniteljima i članovima njihovih obitelji, koji su ih mirno i dostojanstveno čekali. Ako se nisu bojali srpskih i inih četnika, domaćih izdajica i sličnih kriminalaca, što će se bojati šačice provokatora Predraga Matića, koji sada nije izjavio da se okupila “šačica” ljudi-provokatora. Naime, taj čovjek koji mora otići s ministarske funkcije neprestano viče da ga napada “šačica” branitelja te da njega, da ti pamet stane, podržava veliki broj ljudi koji su stvarali hrvatsku državu.

11.05.2006 zagreb,vesna skaric,snimio covicNo, sad se oglasila i Vesna Škulić, bivša saborska zastupnica SDP-a i bivša povjerenica predsjednika dr. Ive Josipovića za osobe s invaliditetom. Boji se, kaže, da nismo izvukli prave pouke iz Domovinskoga rata, jer da opet čuje ratoborne poruke (sic!) koje nas vode gotovo do građanskog rata. To netko mora prekinuti- ističe u svojem otvorenom pismu medijima zabrinuta ekstremna ljevičarka.

Ona dalje optužuje hrvatske branitelje da su svoje dostojanstvo sami bacili na pod te da gaze po njemu uz pomoć svojih gurača! Stoga ih također moli da više ne prodavaju priče o dostojanstvu.

“Mislim da je vrijeme da svoju bahatost zamijenite odgovornošću koju ćete morati preuzeti za sve”, naglasila je te se zapitala: zašto hrvatski branitelji-stradalnici dopuštaju da njima manipuliraju gurači?

Obzirom da svaki stradalnik Domovinskog rata koji je u invalidskim kolicima mora i treba imati svoga “gurača”, Škulić je na taj način uvrijedila i sve njihove supruge, majke, očeve i prijatelje koji im pomažu.

Ova se žena također pita: zar je drugačije npr. biti slijep ako nisi oslijepio u ratu? Zar je manje teško biti u kolicima ako invaliditet nije posljedica ranjavanja? Je li teže biti invalid Domovinskog rata ili civilni invalid?

Što joj na to odgovoriti? Pa, prije svega da zbraja kruške i jabuke. Da, gospođo Škulić, velika je razlika ostati slijep u ratu za Domovinu, ili ostati invalid u kolicima nakon što te pogodio agresorski metak ili granata, ili doživjeti takvu nesreću iz nekog drugog razloga. Ti ljudi koji su pretežno dragovoljno otišli braniti Hrvatsku ostavili su svoje zdravlje, pa i živote, za svoju, hrvatsku Domovinu, za Lijepu našu.

Ima li nešto veličanstvenije nego dati svoju krv za svoju državu?

Nitko od hrvatskih branitelja-stradalnika nikada nije rekao ni jednu ružnu riječ o civilnim stradalnicima, tim više što se ovi u Savskoj 66 bore i za njih, kao općenito i za sve branitelje.

Pa, čemu, gospođo Škulić, onda tako zlobno uspoređivanje ratnih i civilnih žrtava?

Da, vi ste na žalost “škola Ive Josipovića” i ekstremnih ljevičara, pa iako ste i sama u invalidskim kolicima, smetaju vas oni i samo oni koji su ostali invalidi na bojištu. Da je vaš profesor Josipović bio na ratištu, a mogao je, možda bi i on bio danas u invalidskim kolicima, i protestirao u Savskoj 66.

Škulić kaže da se bori i za veća prava osoba s invaliditetom. Pa, ako se bori, gdje je bila svih proteklih godina, kad je svaki “klošar” bez problema pljunuo na hrvatskog branitelja u kolicima? Što do danas nije digla svoj glas?

Bila je na Pantovčaku, u uredu Josipovića, a s toga brada teško se mogu vidjeti patnje onih koji su stvarali hrvatsku državu, pa nije ni čudno da je ova gospođa tek sada “pregledala”, kad je njezin predsjednik otišao u ropotarnicu, a ona se vratila tamo gdje je i bila…

[ad id=”40551″]

Mladen Pavković

facebook komentari