Pratite nas

Reagiranja

Pavković: Sramno, ali istinito, Još se ne zna ni kad je nastala hrvatska država

Objavljeno

na

Nakon što već godinama postoji i djeluje hrvatska država, na žalost, još nema pravog odgovora – kada je nastala?

Slično je i s mnogim drugim temama vezanim uz hrvatski Domovinski rat.

Tako primjerice ni 24 godina od početka srpske i ine agresije ne znamo ni gdje je počelo oslobođenje hrvatske Domovine, tko je prvi, a tko zadnji ranjen u nametnutom nam ratu, zatim ne znamo tko su ratni dezerteri, profiteri i izdajice, pa ni gdje i kada je završen rat. Nemamo ni popis hrvatskih branitelja koji su izvršili suicid, popis djece koja su nevino stradala u ratu, baš kao što nemamo ni pojma tko od srpskih četnika i dalje radi u državnim institucijama, od policije, sudstva, pa do državnih odvjetništava. Tko zna koliko je branitelja bilo ozlijeđeno (ne ranjeno) u borbi sa srpskim agresorom, a koliko ih je umrlo od posljedica ratnih razaranja. Znamo da je Josip Jović prva žrtva srpske agresije, a tko je posljednja? Ne znamo također ni kad ćemo se riješiti minskih polja, a još manje: tko su Junaci hrvatskog Domovinskoga rata, i tako dalje i tako redom.

Skupstina HAZU 111110Međutim, iz HAZU stigla nam je vijest da su 20. veljače 2015., u organizaciji Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava, održali znanstveni skup na temu “Dan kada je nastala država Hrvatska 1991.” Neki bi rekli – bolje ikad nego nikad! (Što su čekali do sada?) Na skupu su istaknuli kako je upravo Akademija pravo mjesto za raspravu o ovoj temi, budući da je ta institucija zaslužna za formiranje svijesti o kontinuitetu hrvatske državnosti.

Pa, kad je nastala država Hrvatska 1991.? Vjerovali smo da je to pitanje već odavno stavljeno ad acta i da se o tome sve zna, kad tamo… Akademik Davorin Rudolf je istaknuo da je Hrvatska postala neovisna i suverena država 25. lipnja 1991., jer je tada Hrvatski sabor donio temeljni konstitutivni političko – pravni akt o stvaranju neovisne države Hrvatske. Sličan stav iznio je i Vladimir Šeks, zastupnik u sedam saziva Hrvatskog sabora i njegov bivši predsjednik koji je od 1990. do 1992. bio na čelu saborske Ustavne komisije. I on je naglasio da je Hrvatska 25. lipnja 1991. imala sve konstitutivne elemente nužne za postojanje države. Predložio je i da Hrvatski sabor utvrdi jedinstveni nacionalni blagdan koji bi se slavio kao Dan hrvatske državnosti i neovisnosti.

Na to se oglasila i predsjednica Ustavnog suda prof.dr. sc. Jasna Omejec te podsjetila da Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja, kao akt, suverenosti, nije nikad službeno stupila na snagu, ali da je počela proizvoditi pravne učinke 8. listopada kad je Sabor donio i akt o sukcesiji. “Stoga je 8. listopada 1991. Datum mjerodavan za međunarodno pravo koje bi se trebalo primjenjivati u kaznenim postupcima. Hrvatska je tada stekle svojstva suverene države u smislu međunarodnog prava, što je potvrdila i Badinterova komisija” te je potom predložila da se kao Dan državnosti slavi 22. prosinca, dan donošenja Božićnog ustava 1990.

ante nazorS tim se nije složio bivši potpredsjednik Vlade nacionalnog jedinstva iz 1991. Zdravko Tomac. Za njega je istinski datum stvaranja hrvatske države 30. svibnja 1990., kada je po njegovom mišljenju počela i srpska agresija na Hrvatsku.

Na kraju ovog slabo popraćenog znanstvenog skupa, za riječ se javio i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor. Što je pak on s tim u svezi predložio? Da se kao državni blagdan slavi 7. lipnja, u spomen na prvo međunarodno priznanje hrvatske države 879. kada je papa Ivan VIII. blagoslovio hrvatskog kneza Branimira i njegov narod!

Obzirom da nisu donijeti nikakvi zaključci, da se i dalje nagađa kad je nastala država Hrvatska (Srbi, kao agresori o tome imaju svoj stav), postavlja se, uz niz drugih, i pitanje: od kada je oružano djelovanje JNA i pobunjenih Srba bilo legalno, jesu li hrvatske granice one koje smo zatekli 25. lipnja ili 8. listopada 1991. te od kojeg datuma treba računati ratnu štetu?

Nadam se da dan kad se slavi državnost Hrvatske ne će biti prepušten vjetrometini raznih tumačenja”, kazao je savjetnik predsjednice Republike Hrvatske Andro Krstulović Opara te poručio da je dobro da o tim događajima govore njihovi protogonisti.

Vjerujemo da će nakon ovoga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) pokrenuti i drugi znanstveni skup na temu: kada je i gdje počeo hrvatski Domovinski rat (Vrijeme je!).

Naime, u Virovitici kažu da su oni prvi krenuli u obranu protiv srpskog i inog okupatora, a u Pakracu, ovih dana, 24. ožujka, prigodom obilježavanja sjećanja na dane pobjede i slave, kada je ulicama ovoga grada-junaka održan i “Mimohod pobjednika”, kažu da je baš u njihovu gradu ½. ožujka 1991. počelo oslobađanje i stvaranje hrvatske Domovine. Ovoj iznimnoj svečanosti odazvali su se mnogi visoki uzvanici, ali, na žalost, nitko iz “prve garniture” Ministarstva branitelja, što je sramota nad sramotama, tim više što su Pakrac i Lipik nakon Vukovara najviše stradali u Domovinskome ratu.

U vrijeme rata Pakrac i Lipik izgubili su 127 hrvatskih branitelja, dok se još za 22 osobe iz srpskog logora Bučje traga (Među njima je i jedan od najvećih hrvatskih junaka dr. Šreter.).

Gradonačelnik Pakraca Davor Huška je istaknuo da je sramota što se ovakvim gradovima kakva su ova dva ne daje značajna potpora od aktualne hrvatske Vlade, pa i danas na žalost trpe velike gubitke, poglavito na gospodarskom planu, a žalosti ih također što ih svakim danom napušta sve više mladih, jer tu nema posla.

Vjerujemo da će i do nekih doprijeti riječi s ovog skupa Ante Deura, posebnog savjetnika za branitelje predsjednice Republike, koji je naglasio da je Domovinski rat bio temelj hrvatske države, a branitelji njen zaglavni kamen!

[ad id=”40551″]

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HASANBEGOVIĆ O ODLUCI USTAVNOG SUDA: ‘Ova odluka je povratak cenzure iz vremena komunizma’

Objavljeno

na

Objavio

“NDH bila nacistička i fašistička tvorevina”: Ustavni sud donio važnu i dalekosežnu odluku.

Hoće li se sada zabraniti knjige u kojima se iznose povijesne interpretacije suprostavljene odluci Ustavnog suda? Hoće li one biti proglašene protuustavnom literaturom, pita Hasanbegović

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima još nije dalo preporuke za tretman tih režima, a Ustavni sud već je jasno definirao NDH kao negaciju temeljnih vrednota ustavnog poretka Hrvatske.

Stoga je teško očekivati da bi Vijeće svojim preporukama, koje Vlada namjerava pretočiti u zakon, moglo ići ispod razine odluke Ustavnog suda kojom je poništena odluka Općinskog vijeća Čačinaca od 11. travnja 1997., a kojom je jedna ulica dobila naziv 10. travnja. Izdvojeno je mišljenje imao sudac Miroslav Šumanović, izabran prošle godine kao kandidat HDZ-a, koji smatra da nije na Ustavnom sudu da određuje povijesne istine i da ne postoji društveni konsenzus o karakteru NDH.

Prije desetak dana skupina povjesničara, među kojima je i Zlatko Hasanbegović, uputila je apel protiv propisivanja službene istine. Njega je dosad online potpisalo preko tisuću ljudi. Hasanbegović ističe da su htjeli upozoriti upravo na stvari kakva je odluka Ustavnog suda.

– Značajan dio ozbiljne srednjostrujaške historiografije krši tu odluku. Hoće li se sada zabraniti knjige u kojima se iznose povijesne interpretacije suprostavljene odluci Ustavnog suda? Hoće li one biti proglašene protuustavnom literaturom?

Ova odluka predstavlja poziv na povratak cenzure iz vremena komunizma. Moj bi stav bio jednak i da je Ustavni sud, skupina nekompetentnih ljudi izabranih temeljem političke trgovine, procjenjivao jugoslavenski komunizam. Pozivam premijera Plenkovića da raspusti Vijeće, jer je Ustavni sud već dao pravorijek, rekao nam je Hasanbegović.

Dakle, podizanje (vraćanje) biste Ive Lole Ribara i crvena zvijezda petokraka sukladne su ustavnim vrednotama hrvatske države. Za Dom spremni i Ulica 10. travnja nisu.
Još malo pa će i svi Hrvati koji su rođeni 10. travnja biti proglašeni protuustavnom kategorijom. Jadni smo, da jadniji ne možemo biti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Dijele lekcije, a kad se upali svjetlo bježe kao miševi!

Objavljeno

na

Ovoga je dosta. U zadnje vrijeme relativno mnogi dijele lekcije hrvatskim braniteljima. Netko kaže da treba konačno  priznati i reći istinu, da nisu svi „branitelji“ bili branitelji! Zatim zamjeraju pojedinim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata da se ponašaju i da svojim zahtjevima podsjećaju na SUBNOR, što izaziva osjećaj nelagode.

Zatim ističu da su pojedinci izmanipulirani, od političara i političkih stranaka, da se odnos društva prema njima značajno promijenio, u smislu da ih se drugačije doživljava i gleda, da su izgubili na dignitetu i zaslugama koje su neupitne. Uz to neki pišu da se mnogi branitelji još i danas srame „akcija“ u Savskoj, odnosno onog šatora i njihovih samozvanih lidera.

Nu, priznaju braniteljima da su oni ispred svih, jer su to zaslužili obranom Domovine narušenim zdravljem i izgubljenim životom.

Dakle, „oni su ispred svih“, ali moraju i trebaju biti poput ovčica. Nisu oni ti koji se trebaju buniti što njihova djeca nisu zaposlena, što dobar dio njih nema nikakvo zaposlenje, što neki već i kopaju po kantama za smeće ili „uživaju“ gledajući tajkune, odnosno njihovu imovinu koju su opljačkali dok su se oni borili. Ako se pobune, onda su „izmanipulirani“, onda je to tek „šačica“ ili mala skupina branitelja, koji predstavljaju sami sebe. Govore i da ima iznimno mnogo braniteljskih udruga, a ne vide da raznih humanitarnih, vinogradarskih, pčelarskih, konjskih, alkoholičarskih i tko zna kakvih sve ne ima daleko, daleko više. One im ne smetaju, jer nisu „izmanipulirane“ i jer među njima nema „lažnih“ članova!

Branitelji nisu mala djeca, pa da se svatko s njima može igrati kao s lutkama na koncu. Osim toga, što znači da nisu svi „branitelji“ branitelji? Branitelji su oni koji su stekli status branitelja. To bi isto tako bilo da netko kaže da su većina rukovoditelja firmi – „kriminalci“, pa da zbog toga „nitko“ ne želi kupovati njihovu robu. Druga je stvar što pretežno oni koji su rat proveli u podrumu „cijene branitelje“, ali ne i one koji su „branitelji“, a nisu branitelji. U tome je „kvaka“. Na taj način se naprosto vade zbog čega ne žele pomagati akcije branitelja, jer oni bi pomagali kad bi svi branitelji bili branitelji, ali kad među njima ima lažnih i sličnih (što oni znaju!), e onda ne bi. To su priče za malu djecu.

Branitelj je branitelj. I točka.

U zadnje vrijeme sve se češće čuje da pojedine braniteljske udruge podsjećaju na SUBNOR. To ih smeta. A ne smeta ih što istinske udruge SUBNOR-a još uvijek postoje, što su sve brojnije, i obilno su financirane državnim novcem, kao recimo četničke Novosti, pupovčev SNV i druge,  s ciljem da ruše sve što hrvatski diše!

Tko se od tih braniteljskih dušobrižnika bunio na srbijanske derneke koje svako malo priređuju razni  pupovci? Da, bune se, ali tako da ih nitko ne čuje.

A kad „zagrmi“ neka braniteljska udruga ili neki branitelj to „ne čuju“ ili se pak svim sredstvima negativno okreću prema tim ljudima i govore i pišu kako su „isti kao partizani“ ili „komunisti“ i tome slično.

Stoga, vi koji ste u vrijeme rata bili u mišjim rupama, koji ste u to vrijeme „studirali“  ili plesali  Žikina kola, koji ste se obogatili na grbači  hrvatskih dragovoljaca i stradalnika odite u tri „pm“ i ne dijelite nam lekcije!

Jaki ste samo kad je ugašeno svjetlo, a kad se upali nema vas nigdje!

Da to ste vi!

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati